Stevanova godina: Sve je onako kako želi i kako je trebalo da bude mnogo ranije
Djeluje moćno na terenu, svjestan sopstvenih kvaliteta, a to je ono što mu je nedostajalo od odlaska iz Fiorentine prije četiri godine. Dijelom zbog povreda, dijelom zbog nepovjerenja trenera Manćinija, Pelegrinija, De Bura i Piolija, pa i Spaletija
Tamo gdje je stao prošle sezone u Sevilji, Stevan Jovetić je nastavio u Monaku.
Na drugoj utakmici u kojoj je bio u startnoj postavi, naš najbolji fudbaler postigao je gol, prvi u dresu "kneževa", kojim je otvorio put ka ubjedljivoj pobjedi nad Lilom.
Kraj je septembra, još mnogo utakmica u 2017. je pred Jovetićem, i ovo bi mogla da bude najbolja godina u karijeri 27-godišnjeg napadača.
U minulih osam mjesci i 22 dana, Jovetić je postigao 13 golova za klubove i našu nacionalnu selekciju, na 27 mečeva, od kojih je na 18 igrao od prvog minuta. Ukupno je odigrao 1796 minuta.
Njegova najbolja godina bila je 2012. dok je igrao u Fiorentini, za koju je u 12 mjeseci postigao 15 pogodaka, a tri puta se upisao i dresu reprezentacije.
Jovetić će, međutim, 2017. pamtiti kao godinu povratka na najveću scenu, nakon kriznih perioda u Mančester sitiju i Interu.
Dolaskom u Sevilju u januaru, i golom na debiju protiv Reala, podsjetio je kakav je igrač i kakva su mu karijeru predviđali.
Polusezona na "Pishuanu" vratila mu je samopouzdanje, našao je mir i pravu sredinu, stekao povjerenje i trenera i navijača, uklopio se sa saigračima.
Andaluziju je napustio uz ovacije, nakon spektakularnog gola protiv Osasune, šestog u prvenstvu.
Nije ga poremetilo ni to što se do pretposljednjeg dana prelaznog roka nije znalo gdje će igrati. Tokom predsezone u dresu Intera postigao je tri gola, ali njegov status se nije promijenio, kao ni njegova želja da ode iz Milana.
Želio je Sevilju, izabrao Monako, a ne Olimpik Marsej. I na osnovu novog početka - nije pogriješio.
Djeluje moćno na terenu, svjestan sopstvenih kvaliteta, a to je ono što mu je nedostajalo od odlaska iz Fiorentine prije četiri godine. Dijelom zbog povreda, dijelom zbog nepovjerenja trenera Manćinija, Pelegrinija, De Bura i Piolija, pa i Spaletija.
U tom periodu silaska sa najveće scene njegov izlaz bila je reprezentacija.
U kvalifikacionom ciklusu za Mundijal igra briljantno, upisao je sedam golova, donosi pobjede Crnoj Gori.
Sve je, konačno, u Stevanovoj karijeri onako kako želi i kako je trebalo da bude mnogo ranije.
( Aleksandar Radović )