INTERVJU Vladana Vučinić: Ne pravim kompromis ni u čemu
Crnogorska umjetnica koja je ove godine bila naša predstavnica na Eurosongu, od početka karijere ne privlači samo pažnju kad je muzički izraz u pitanju, već i neobičnim odjevnim kombinacijama
Crnogorska kantautorka Vladana Vučinić pokazala je da jednako dobro može da vlada i muzičkom i modnom scenom.
U muzici je dugo, no iako iza sebe ima singlove i album, ovu granu umjetnosti doživljava kao hobi jer kako tvrdi baviti se istom u Crnoj Gori na način kako ona to zamišlja je nezamisliv. Ipak, imala je priliku da ove godine bude crnogorska predstavnica na Eurosongu, a predstavila se baladom “Breathe” koju će imati priliku da čuje i publika u novogodišnjoj noći na programu Televizije Vijesti.
U intervjuu za Magazin Vladana je pričala o muzičkoj karijeri, ali i o svojim planovima vezanim za modu...
Nakon pauze koja je trajala desetak godina, upravo si se 2022. vratila na scenu numerom “Breathe” sa kojom si nas predstavljala na Eurosongu. Sem tog emotivnog momenta u kojem je pjesma nastala, koji je to trenutak koji te je podstakao da se opet vratiš muzici?
Muzika mi nikada nije bila profesija, već isključivo hobi, tako da ja od nje nikada nisam otišla da bih joj se vraćala. Ja se muzikom igram kada osjetim potrebu, nisam egzistencijalno uslovljena da se njome bavim, i zato je taj trenutak uvijek tu, u meni, samo je pitanje motivacije. Ovog puta, motivacija je bila moja potreba da se nečim što će ostati zauvijek, odužim ženi koja mi je podarila život i koja je moj jedini i vrhovni ideal.
Priča koju si ispričala kroz pomenutu numeru prilično je emotivna, je li bilo teško da se kroz melodiju i stihove ogoliš i pokažeš kako si se osjećala u teškim trenucima?
”Breathe” je moj iskonski momenat, koji ni dan-danas ne mogu sebi da objasnim kako se u stvari desio, jer mi je sve u magnovenju. Pjesma tek malo dočarava stvarni očaj i bijes koji sam osjećala u tom periodu, a moram da priznam da me ta osjećanja još uvijek nisu napustila.
Tokom svih ovih godina radila si poslove koji nemaju mnogo veze sa muzikom. Je li ti nedostajala?
Iskreno i možda će zvučati prepotentno, ali “bavljenje” muzikom u Crnoj Gori kao takvo mi ne nedostaje uopšte. Način na koji bih ja željela da se bavim muzikom u potpunosti, ovdje je prosto nezamisliv, ne zbog trendova koji vladaju u muzici, jer svaka ima svoju publiku, već što ja ne pravim kompromise ni u čemu, posebno u muzici koju smatram umjetnošću, a ne zabavom.
S obzirom na iskustvo koje sad imaš kad je u pitanju Eurosong, da li je taj festival zaista toliko bitan za promociju jedne zemlje kao što najčešće tvrde i ima li smisla slati predstavnika ukoliko njegovo predstavljanje na tom festivalu nije državni projekat?
Pa skorašnja istorija je pokazala da ako država želi neki uspjeh na Eurosongu, a jedini stvarni uspjeh na tom festivalu je pobjedničko mjesto - jer pobjednik postaje domaćin, onda to mora da bude: ili državni projekat (što znači odvajanje ozbiljnih sredstava koji se ne mjere u desetinama hiljada eura); ili neki politički momenat koji vas dobro pozicionira; ili posljednji, ali nikako manje važan - faktor velike dijaspore. Ovaj treći je uvijek presudan kada je u pitanju konkurencija sa susjednom Srbijom, jer je, (ako za uspjeh mjerimo ulaske u finale), Crna Gora bila u finalu samo kada Srbija ili nije učestvovala na Eurosongu, ili nije bila u istoj polufinalnoj večeri sa Srbijom. Zašto? - Zbog dijaspore koja će uvijek dominantno glasati za Srbiju u odnosu na Crnu Goru, koja nas uvijek ponešto “časti”, ali nedovoljno da pogura naprijed obje zemlje. To ne važi samo za Crnu Goru i Srbiju, već za bilo koje dvije balkanske zemlje. U krajnjem, Crna Gora dok ne izgradi kapacitete da može da zadovolji kriterijume za domaćina, uzaludno je da se ikada ičemu nada, što opet ne znači da ne treba pružiti priliku našim muzičarima da se predstave široj publici i time dodatno “ubijati” ionako nam ranjenu muzičku scenu.
Od tvog prvog pojavljivanja 2003. godine na Pjesmi Mediterana, uspjela si da skreneš pažnju na sebe, ali si promijenila dosta muzičkih pravaca. Da se ozbiljnije posvetiš muzici, kako bi u 2023. godini zvučala Vladana?
Vladana u 2023. može biti čista elektronika, ali može biti i klasična simfonija sa ponekim izvornim elementima. Krajnost je moja prepoznatljiva osobina.
Interesantna je i činjenica da si svoj prvi album objavila na engleskom, i prva si žena (a mislim i izvođač) iz Crne Gore čiji je video objavljen na MTV kanalu. I baš po objavljivanju albuma riješila si da se povučeš. Da li je samo sin Petar razlog što si napravila muzičku pauzu?
U tom momentu to što sam postala roditelj bio jedini razlog, jer sam se skroz posvetila sinu i nisam imala vremena da se bavim promocijom svog albuma, koji je zato prošao nezapaženo. S druge strane kako je vrijeme odmicalo, interesovanja su mi se mijenjala i probala sam da radim druge stvari koje su mi bile izazov, poput mode koju volim i novinarstva koje sam diplomirala.
No nijesi samo raskošnim glasom skretala pažnju, naime kako si i sama potvrdila veliki si ljubitelj mode, pa su tvoje odjevne kombinacije takođe skretale pažnju. Ponekad bi se reklo da si prilično ekstravagantna kad su kombinacije u pitanju. Da li i kroz ovu granu umjetnosti ljudi mogu da upoznaju Vladanu?
Oduvijek volim ekstravaganciju, volim stvari koje nisu “nosive”, koje su same po sebi umjetnost. Bjork, Grejs Džons, Roišin Marfi, Josipa Lisac su žene kojima sam još kao dijete bila fascinirana, jer takav modni izraz na sceni i van nje mora biti odraz specifične i intrigantne ličnosti. Ne volim uniformisanost i trendove. S obzirom da obožavam savremenu umjetnost i arhitekturu, instalacije i muzeje moderne, ta ljubav se odražava na ono što nosim, nekada u manjoj, nekada u većoj mjeri u zavisnosti od prilike.
Hoćeš li se možda osmjeliti da svoju kreativnost pokažeš i kroz dizajniranje odjeće ili će se ipak ljubav prema istoj svesti na nošenje tuđih komada?
Dugo sam razmišljala o tome da pokrenem nešto što bi bio odraz mog pogleda na to kako bi ljudi trebali da budu obučeni u budućnosti, međutim to bi opet bilo u domenu umjetnosti, više kao izložba za muzej, nego brend. Kreativnost u tom smislu u Crnoj Gori najčešće izaziva podsmijeh zbog vrlo konzervativnog, palanačkog mentaliteta koji je istorijski naslijeđen. Iz tog razloga za sada ostaje da nosim tuđe komade, a prva sljedeća prilika za to biće uskoro na visokoj nedjelji mode u Parizu na koju sam pozvana da uzmem učešće u prezentaciji nove kolekcije mlade francuske hi-tech dizajnerke Clare Daguin, čiju sam kreaciju nosila u Torinu.
( Marija Vasić )