Šah razvija vijuge, a svaki meč donese novog druga

Ukoliko niste znali, ako igrate šah - mnogo ste pametniji.

Na taj način razvijate moždane vijuge, vježbate pamćenje, ali i naučite da poraze ne shvatate lično, već da iz svakog meča izađete bogatiji za jednog novog druga.

Na taj način sedmogodišnji Jovan Obradović iz Berana opisuje zašto voli da igra šah sa kojim ga je djed upoznao već kada je imao pet godina. On ga je zainteresovao za šahovsku tablu, figure, poteze, matiranje, a sada već ide na evropska takmičenja i bilježi dobre rezultate.

I dalje voli sa djedom da vježba, ali i sa tatom kojeg, kako kaže, uči određenim potezima. Jovan trenira i košarku, voli fudbal, a umije i da ustane rano ujutru kako bi pogledao utakmice NBA koje su se odigrale par sati prije.

Svojim roditeljima pomaže u kućnim poslovima, od raspremanja do rada u voćnjaku i sa pčelama, a kako njegov otac Boško kaže, on je ključna karika u njihovoj porodičnoj dinamici.

Pomoću šaha upoznaje nove drugare

Kada igra sa nekim, Jovan kaže da mu je lijepo da se druži, ali i zanimljivo i da ih gleda kao suparnike. Ipak, naglašava da ide na pobjedu “jer je to sjajno iskustvo”, ali da mu šah najviše pomaže da upozna nove drugare. Ponekad je tužan kada izgubi, ali je to, kako kaže, više zbog poteza koje je previdio.

Na evropsko prvenstvo u Tursku je otišao u novembru, gdje je igrao sa djecom iz Turske, Njemačke, Irske, Bugarske i od devet mečeva pobijedio je u tri.

”Tamo mi je bilo sjajno, ostvario sam divna prijateljstva. Nismo samo igrali šah, imali smo i raznih drugih aktivnosti, bilo je mnogo sporta i igrali smo se... Tri pobjede koje sam ostvario mi je bilo zaista lijepo iskustvo. Sa kim god sam igrao, sprijateljili smo se, pa smo se i viđali nakon tih mečeva”, priča Jovan za “Vijesti”.

Sada se priprema za prvenstvo Crne Gore, vježba sa trenerima, tatom i djedom. Član je šahovskog kluba “7. oktobar”, a svoje prve profesionalne poteze je naučio u “Dijagonalama”. Tokom prethodne godine je dva puta bio šampion škole do trećeg razreda, prvak na 27. Prvenstvu Crne Gore za mlade, osvajao je turnire na nivou grada, ali i one međugradske.

Klubu u kojem je trenutno, naglašava njegov otac, duguju zahvalnost, jer su tamo “naišli na nesvakidašnji prijem od strane trenera i uprave”.

”Šahovski savez trenutno ima pozitivnu energiju i proaktivno djeluju. Imaju aktivnosti koje vode ka popularizaciji tog sporta, pa su tako uveli šah u školama, postoji televizijska emisija na Javnom servisu, idu na međunarodne turnire.. Sve to ide u pozitivnom pravcu, ali su vjerovatno i oni ograničeni svojim budžetima i kapacitetima. Za ozbiljne stvari su potrebna veća ulaganja. Ali s obzirom na veličinu zemlje i ulaganja koja su do sada bila u šahu, mislim da su rezultati sasvim respektabilni. Savez i klub su nam pomogli da odemo na evropsko prvenstvo”, priča Jovanov otac Boško.

Škola ne trpi zbog treninga

Učenik drugog razreda podgoričke Osnovne škole “Savo Pejanović” uspijeva da pored treninga šaha i košarke uradi sve domaće zadatke na vrijeme. Ipak, kaže da kada bolje razmisli, više voli da uči o šahu.

”Ne oduzima mi šah dosta vremena, jer uvijek izdvojim vrijeme i za domaći i za učenje, ali i za košarku. Tri puta nedjeljno treniram košarku, dva puta šah. Domaći radim ujutru prije škole i sve stignem da završim na vrijeme. Majka mi kaže da sve završim odmah, ali ne mogu to tako, kad imam mnogo obaveza”, priča Jovan kroz osmijeh.

Odličan je đak, svoju učiteljicu Vesnu Damjanović mnogo voli, a u školi ima mnogo dobrih drugara.

”Trenutno mu šah ne oduzima toliko vremena da bi mu remetilo druge obaveze. Ukoliko bi krenuo da se time bavi na višem nivou, morao bi više da trenira i onda bismo morali da prilagodimo naše obaveze i njegove školske. Trenutno je u hobi fazi, gdje uči u uživa, ali ukoliko odluči da se time bavi, naravno da ćemo mu kao porodica pomoći da to podgine na nivo koji on bude želio”, navodi njegov otac.

Dodaje i da je Jovan već odgovoran preko očekivanja za dijete svog uzrasta.

”Preuzima veliki dio brige o svojim obavezama, pomaže u većini nekih stvari koje se tiču domaćinstva, oko pčela na selu, u voćnjaku, mami u nabavci.. Veliku pomoć imamo i u brizi oko njegove mlađe sestre koja je dijete sa invaliditetom”, priča Boško.

Za ozbiljne rezultate su potrebni rad i ulaganje

Šah u Crnoj Gori ima dobru poziciju u odnosu na evropske razmjere, s obzirom na to koliko smo razvijena zemlja i koja se sredstva ulažu u taj sport, ocjenjuje Jovanov otac.

”Naravno da postoji prostor za napredak kao i u svakom sportu. Bez veće pomoći kompletne zajednice ne može se doći do rezultata u šahu. Tu leži i odgovor - za bilo koji ozbiljan rezultat potrebni su rad i ulaganje”, smatra Boško.

Iako se djeca u šahovskim klubovima druže, Boško dodaje da se već između sebe takmiče, prate rezultate jedni drugih, da su to “djeca koja ozbiljno rade”.

”Bitna stvar da mi razumijemo gdje se nalazimo u šahovskom svijetu je da ga više djece u Turskoj igra u školama nego što Crna Gora ima stanovnika. Sama ta činjenica govori koliko je teško napraviti neki rezultat u evropskim razmjerama, dolaze i iz male zemlje. Dobra stvar je što postoji volja i da se i taj sport uzdigne na kvalitetne grane”, kaže Boško Obradović.

( Miljana Kljajić )