Migrante broje, ali ne baš precizno

Evidencija o licima koja u Crnoj Gori traže međunarodnu zaštitu na graničnim prelazima vodi se u znatno manjem obimu od onog koji predviđa zakon, što otežava, pa i onemogućava tačno i potpuno praćenje broja i prirode zahtjeva, zbog čega je upitno da li potpunim podacima raspolaže i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), kojem policija dostavlja te podatke.

To se, pored ostalog, navodi u Analizi postupanja državnih organa u odnosu na tražioce azila i lica koja su izrazila namjeru da podnesu zahtjev za dobijanje međunarodne zaštite u Crnoj Gori, koju su uradili Institucija zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsman) i agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR).

Podsjećajući na praksu u svijetu, u dokumentu stoji da osobe pod međunarodnom zaštitom ni u Crnoj Gori nisu izvan zaštite koju propisuju međunarodni i nacionalni propisi, što, kako se navodi, jednako važi i za one u postupcima ekstradicije.

”Sistem azila ima za cilj pružanje zaštite ljudima koji su izvan granica države koja im ne želi ili ne može pružiti zaštitu, a ekstradicija je institut koji treba obezbijediti da osobe koje ne ispunjavaju uslove za priznavanje izbjegličkog statusa moraju napustiti Crnu Goru, kao i da one koje su počinile zločine neće zloupotrijebiti postojanje državnih granica kako bi se zaštitile od sankcija ili krivičnog progona”, pojašnjava se u analizi.

Podaci granične policije pokazuju da je u Crnu Goru 881 migrant ušao preko nekog graničnog prelaza, dok je van graničnog prelaza ušlo njih 26.110.

Kako se navodi u dokumentu, u 2018. godini na graničnim prelazima granicu su prešla 293 migranta, u 2019 - 231, u 2020 - 64, 2021 - 146, dok je u ovoj godini u Crnu Goru preko nekog graničnog prelaza granicu prešlo 147 migranata. Van graničnog prelaza u 2018. granicu je prešlo 4.460 registrovanih migranata, godinu kasnije 7.747, u 2020. van graničnog prelaza u državu je ušlo 3.085 registrovanih migranata, godinu kasnije 3.259, dok je u ovoj godini van graničnog prelaza u Crnu Goru ušlo 7.559 registrovanih migranata.

”Svi privedeni migranti izrazili su namjeru da traže azil, što predstavlja pritisak na prihvatne kapacitete”, navodi se u analizi.

Kako je znatno veći broj migranata granicu prešao van graničnog prelaza, navode autori, to znači i da su namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazili u organizacionoj jedinici organa uprave nadležnog za poslove policije u mjestu gdje se zateknu ili u Centru za prihvat na Božaju.

”S tim u vezi, a prateći izražen trend prelaska granice van graničnog prelaza, važno je sprovoditi obuke za policijske službenike i službenike Centra za prihvat, podjednako kao i za službenike granične policije, koji obavljaju poslove u vezi sa prikupljanjem podataka o identitetu stranca koji je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pravcu putovanja, kao i ličnim svojstvima i okolnostima u kontekstu procjene o obezbjeđenju posebnih proceduralnih garancija. Neposjedovanje evidencija na svim graničnim prelazima sa podacima o licima koja su izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, koji su u znatno manjem obimu od onog predviđenog zakonom, otežava i/ili onemogućava tačno i potpuno praćenje broja i prirode zahtjeva, pa se postavlja pitanje da li potpunim podacima raspolaže i MUP kojem policija ima obavezu da dostavi ove podatke”, piše u analizi.

Autori dodaju da se, s tim u vezi, problematizuje i pitanje praćenja zakonskog roka u kojem se podnose zahtjevi za međunarodnu zaštitu. Podsjećaju da se prema zakonu, taj zahtjev MUP-u podnosi u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 15 dana od izražene namjere.

”Kod ovih okolnosti nužno je da svi službenici pred kojima se može izraziti namjera, uključujući službenike granične policije, vode evidenciju o strancima koji izražavaju namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Takva evidencija bi morala biti jedinstvena, kao bi se obezbijedila pouzdanost, tačnost i provjerljivost podataka”, navodi se u analizi.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda i UNHCR podsjećaju na konstataciju Evropske komisije (EK) iz Izvještaja za 2021. da se od avgusta 2020. godine registracija lica koja namjeravaju da traže azil obavlja samo u Centru za prihvat, Odsjek Božaj, blizu granice sa Albanijom, “iako Zakon omogućava da se izrazi namjera u bilo kojoj policijskoj stanici ili na granici”.

”Od marta 2022, omogućeno je da se namjere mogu izraziti u svim crnogorskim opštinama, osim Podgorice, pred inspektorima za strance, dok se zahtjev za dobijanje međunarodne zaštite i dalje može predati samo kod Direkcije za azil u Podgorici”, navodi se u analizi.

Za pet godina azil dobile 42 osobe

Prema podacima iz tog dokumenta, Crna Gora je za pet godina dala azil za 42 lica, kao i devet supsidijarnih zaštita.

U 2018, odobreno je 14 međunarodnih zaštita - devet odraslih i pet maloljetnika/ca. Međunarodna zaštita u toj godini odobrena je za pet lica iz Irana, dva iz Sirije, te po jedno iz Jemena, Kube, Ruske Federacije, tri iz Gane i jedno lice iz Bjelorusije.

U 2019. godini odobreno je šest međunarodnih zaštita, od čega tri odrasla i tri maloljetnika/ce. Četiri zahtjeva odobrena su za lica iz Sirije, te po jedno lice iz Etiopije i Bjelorusije.

U 2020. odobreno je osam međunarodnih zaštita, šest odraslih i jednog maloljetnika/cu, sva lica iz Irana.

U 2021. odobreno je 14 međunarodnih zaštita, od čega devet odraslih i pet maloljetnika/ca. Zahtjevi su odobreni za sedam lica iz Irana, pet iz Ruske Federacije i dva lica iz Avganistana.

U 2022, odobreno je devet međunarodnih zaštita, sve odrasla lica. Od toga, četiri su iz Ruske Federacije, dva iz Kube, te po jedno iz Ukrajine, Kine i Avganistana.

U analizi piše i da, u odnosu na pitanje koji su najčešći razlozi za odbijanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, Ministarstvo unutrašnjih poslova nije dalo jasan i eksplicitan odgovor.

”Već je, između ostalog, navelo da ne može generalno precizirati najčešće razloge odbijanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, jer se radi o izuzetno kompleksnim postupcima, bez prostora za zauzimanje subjektivnog stava, predrasuda, stereotipa, kulturoloških i socijalnih pretpostavki i normi. Ministarstvo je, u principu, navelo da zahtjev može biti odbijen ukoliko lice ne ispunjava uslove za odobravanje međunarodne zaštite propisane Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca”, piše u dokumentu.

Autori ukazuju na zakonske odredbe za odbijanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te da se protiv odluke o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu može podnijeti tužba Upravnom sudu, u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke.

Zaštitnik dodaje da je “radi obezbjeđenja pravne sigurnosti i prava na obrazloženu odluku kao segmenta prava na pravično suđenje, neophodno da odluke o odbijanju zahtjeva sadrže jasan zakonski osnov zbog kojeg je odlučeno kao u njenom dispozitivu”.

U suprotnom, kako piše u analizi, nedovoljno jasno i/ili proizvoljno obrazložena odluka o odbijanju zahtjeva nosi rizik da podnosioce onemogući da se upoznaju sa stvarnim razlozima zbog kojih je njihov zahtjev odbijen, “što ih u bitnom može ograničiti da ostvare pravo na korišćenje pravnih sredstava”.

U analizi piše i da je Crna Gora uglavnom tranzit za migrante. Navodi se i da ombudsman nije naišao na radikalne slučajeve mučenja i druge oblike nehumanog i nečovječnog postupanja prema tim licima.

MUP da obezbijedi novac za hranu, smještaj, prevoz...

Za potrebe analize, zaštitnik i UNHCR zajednički su obišli granične prelaze u Crnoj Gori. Na većini je konstatovano da licima koja iskazuju namjeru za podnošenje zahtjeva za dobijanje međunarodne pravne zaštite, nije obezbijeđen prevodilac, te da se ne poštuje zakonska obaveza da se tim licima treba obezbijediti hrana, odjeća...

U primjeru Graničnog prelaza Ranča, kako su naveli službenici, ako je neko takvo lice u potrebi za hranom, službenici za njih obrok obezbjeđuju iz svojih sredstava.

Ombudsman je MUP-u preporučio da za sve GP obezbijedi posebna finansijska sredstva koja će biti na raspolaganju nadležnim službenicima Uprave policije, kako bi se obezbijedila hrana, smještaj, prevoz lica koja su iskazala namjeru za podnošenje zahtjeva za dobijanje međunarodne zaštite do mjesta gdje taj zahtjev mogu i podnijeti.

( Damira Kalač )