Nagrađeni Milenko, Jovana i Goran

”Umesto da pesnik piše poeziju, poezija piše pesnika”, govorio je Branko Miljković.

Nagrađeni pjesnici XXV konkursa Nikšićkih književnih susreta dopustili su da ih poezija ispiše, da emocije pretoče u stih, da budu jedinstveni, i da se izdvoje od ostalih pristiglih radova.

Žiri u sastavu dr Gordana Kustudić, doc. dr Nataša Jovović i Nedžad Ibrahimović, predsjednik žirija, odlučio je da prvu nagradu dobije rukopis Milenka Šarca iz Pljevalja “Torsten Veblen”, drugu Jovana Simić iz Beograda za “Krajputaša”, a treću Goran Radojičić iz Nikšića koji je poslao zbirku pod šifrom “Abel Brodersen”.

Govoreći o pristiglim rukopisima, članica žirija, Gordana Kustudić, istakla je da od njih 21 još tri-četiri zaslužuju da ugledaju svjetlost dana, kao i da su dobili rukopis dječje poezije, što je bio slučaj i prošle godine, a koji nije mogao biti stavljen u kategoriju za ocjenjivanje, pa je izrazila uvjerenje da će Biblioteka “Njegoš” i za takve zbirke naći mogućnost za štampanje.

Govoreći o prvonagrađenom rukopisu, Kustudić je istakla da je u zbirci prisutna semantički gusta zbijena simbolizacija i naglašena personifikacija, kao vid intimnog odnosa sa samim stvaranjem, ponekad i sa otežanošću stvaranja.

”Fantastika je prisutna u pjesništvu i mehanizam njenog uvođenja u pjesništvo nije nov, ali je u ovoj zbirci obrađena na jedan sasvim nov način, gdje su fantastični elementi vješto ušiveni u stihovani diskurs, gradeći poetiku sasvim iznimnu i jedinstvenu”, rekla je Kustudić.

Najupečatljivija karakteristika drugonagrađenog rukopisa je, kako je objasnila, svojevrsno pjesničko poigravanje mogućnostima jezika samog, kao sve zastupljenija tendencija modernog pjesništva.

”Ova zbirka demonstrira kakve je sve barijere jezik sposoban da razbije. To jezičko poigravanje se često ispoljava stilskim figurama, od kojih su mnoge fonetskog tipa”, istakla je Kustudić.

Zbirka Gorana Radojičića, objasnila je članici žirija, obiluje osjećanjem nostalgije koje je sklono da zapadne u jednu vrstu antinostalgije što je doprinijelo originalnosti poetskog izraza.

”Svojevrsna potreba za prošlim, ali za prošlim u vidu onoga što nije bilo u prošlom, naglašavanje individualnog naspram kolektivističkog, i taj motiv samoće koji prožima pojedine pjesme ove zbirke su neke od osobina ovog rukopisa”, kazala je Kustudić.

”Čovjek je biće koje se bori protiv zaborava, ali istovremeno, čovjek je biće koje, u određenim momentima, i gaji zaborav. Na toj svojevrsnoj dihotomiji, u tom traganju da se izvrši kvalitetna selekcija između pamćenja i zaborava stvaralac, permanentno, istražuje svoje bitisanje sa namjerom da otkloni sveprisutna negativna dejstva političkih, socijalnih, istorijskih, nacionalnih i drugih obremenjenosti”, rekao je Šarac i objasnio zbog čega je rukopis poslao pod šifrom “Torsten Veblen”.

Riječ je o američkom ekonomisti nordijskog porijekla koji je najpoznatije ime u oblasti institucijalne ekonomije i koji je znao lijepo da naslovi svoje knjige, poput “Teorije dokoličarske klase”.

”To njegovo kultno djelo me opredijelilo da se sakrijem iza te šifre”, kazao je Šarac, profesor ekonomske grupe predmeta koji piše poeziju, haiku poeziju, aforizme i satiričnu poeziju, povremeno i književnu kritiku, a bavi se i ekonomsko – političkom publicistikom.

Video porukom obratila se i drugonagrađena autorka Jovana Simić, koja je istakla da je vijest o nagradi i obradovala i iznenadila.

”Svi kad pišemo i šaljemo radove priželjkujemo ovakva priznanja, ali nemamo hrabrosti i da ih očekujemo, čak ni da im se nadamo”, priznala je Simić.

Trećenagrađeni Goran Radojičić kazao je da “ovako duboku i sistematičnu recenziju svojih pjesama” do sada nije čuo, od riječi članice žirija, Gordane Kustudić.

Nagrađenim pjesnicima je uručena plaketa i knjige iz izdavačke djelatnosti biblioteke “Njegoš”, a njihovi rukopisi biće publikovani i promovisani naredne godine.

”Zahvalni smo svima koji su u ovih nekoliko dana učinili Nikšić jednim lijepim mjestom i opet podsjetili na to da Nikšićki književni susreti nijesu slučajno regionalno, a možda malo i šire, čuveni. Gledajući brojnost publike, slušajući ovo što su rekli naši nagrađeni, slušajući Gordanu, slušajući sve pisce, profesore, pjesnike koje smo ugostili ovih dana, ne bih rekla da je čitanje baš u krizi”, kazala je mr Bojana Obradović, direktorica Narodne biblioteke “Njegoš”, organizatora Književnih susreta.

Kako je istakla, Nikšićki književni susreti zaslužuju da još dugo traju, okupljaju velikane pisane riječi i da nagrađuju prave pjesnike, one koji ne odustaju od toga da će “umjetnost spasiti svijet”.

”Prethodnih dana, uz umjetničku osjećajnost i nepokolebljivost pisaca, pjesnika i profesora, svih zaposlenih u biblioteci probuđen je, po ko zna koji put, dobri duh Nikšića, a teza da je ovo grad kulture i dijaloga još jednom je potvrđena. Ništa drugačije nije se očekivalo od grada koji na svakom uglu diše osobenošću velikih autora, grada čijim su ulicama prolazili čuveni pisci i pjesnikinje poput Desanke Maksimović, Meše Selimovića, Ćamila Sijarića, Mihaila Lalića, Duška Trifunovića, Dragana Radulovića”, rekla je moderatorka završne večeri Nina Marković.

Slogan ovogodišnjih susreta, koji su organizovani uz podršku Opštine Nikšić i Ministarstva kulture, a u sklopu decembarskog repertoara Nikšićke kulturne scene, bio je citat Umberta Eka: “Dakle, pisanje bi, i uoči Apokalipse, još uvijek imalo smisla”.

( Svetlana Mandić )