Nešto najgore je da vas publika izviždi dok ste na sceni

Posljednja decenija prošlog vijeka bila je prekretnica za mnoge crnogorske muzičare. Upravo 90-ih godina pokrenuta su dva crnogorska festivala pjesma Mediterana (1992. godina) i Sunčane skale (1994), a oni su dobijali priliku da svoje pjesme uz regionalne zvijezde predstave široj javnosti. Neke od tih pjesama čuće i publika u bloku “nostalgija” u okviru novogodišnjeg programa TV Vijesti.

Danas Crna Gora nema festivale takmičarskog kraktera, pa je sve manje i šanse za domaće autore da predstave svoje nove singlove. No, mnogi se nadaju da će se to promijeniti, a među njima je i jedan od glavnih krivaca za pokretanje oba festivala bio je kantautor Dejan Perišić.

”Bio sam jedan od pokretača Pjesme Mediterana i jedan od prvih producenata Sunčanih skala. Ti festivali nijesu značili samo za crnogorsku muzičku scenu, već i jugoslovensku, jer su oni stvorili najveće zvijezde”, kaže na početku razgovora za Vijesti perišić.

”Što se tiče Crne Gore, pružili smo šansu mlađim izvođačima da mogu da dijele scenu sa već iskusnim Slobom Kovačevićem, Makadamom, pokojnim Bojanom Bajramovićem i još nekim, oni su na pravi način iskoristili tu šansu. Ono što me sad zabrinjava je to zatišje, jer godinama nemamo renomirane festivale. Onda se malo i ta crnogorska muzička scena pogubila između toga da li će da budu reperi, rokeri ili će ostati u pop muzici. Nije jaka kao što je bila prije desetak godina”, smatra Perišić i otkriva da razmišlja o njihovom ponovnom pokretanju.

”S obzirom na to da sam na jednom drugom radnom mjestu poslije mnogo godina provedenih na radiju, postoji ideja da se obnovi makar jedan festival u Crnoj Gori. Trenutno je sve u domenu ideje, nadam se da ćemo imati podršku ljudi koji sve to finansiraju, jer bez finansija je sve to neizvodljivo. Nisam optimista da će se vratiti ono vrijeme od prije 20, 25 godina, jer teško je to ponoviti. U početku smo mi te festivale radili sa puno entuzijazma. Kad bih vam rekao da sam ja ulagao novac, a ne uzimao od festivala, teško je povjerovati u to. Crna Gora najmanja u ex-Jugoslaviji imala je dva najbolja festivala. Pjesme koje su iznjedrili naši festivali bile su bolje od svih koje su se pojavljivale na drugim takmičenjima u regionu”, prisjeća se Perišić, te ističe da se nada da će se makar jedan od ta dva obnoviti.

”Znam da Slobo Bučevac ima želju da vrati Sunčane skale da bude u izvornom obliku, a ne kao ove godine što su bile, više pjevača iz domena folk nego pop muzike i u prostoru koji ne odgovara jednom takvom festivalu”, otrkiva Parišić uz konstataciju da je muzička scena bila mnogo kvalitetnija nekad, nego danas, a o tome svjedoče i pjesme koje se iz tog perioda rado slušaju.

”Kada sam bio u situaciji da ja biram koje će se pjesme pojaviti na festivalu, to je bila kombinacija želja i mogućnosti. Želja je bila da budu što kvalitetnije pjesme, a nekad nijesmo imali mogućnosti za to. Znala nam se potkrasti i neka nekvalitetna pjesma, ali nam je bilo bitno da što više pjevača iz Crne Gore nastupa. Te 94. godine bio je rekordan broj učesnika iz Crne Gore. Mislim da se to više nije ponovilo u istoriji crnogorske muzike. Tada je blo 18 učesnika iz Crne Gore na Pjesmi Mediterana, dva iz Bosne i Hercegovine i 20 iz Srbije”, podsjeća Perišić kao i detalj da su sve te manifestacije bile koprodukcija sa emiterima iz regiona.

”Svi ti festivali su rađeni u komprodukciji sa RTS-om i drugim Javnim servisima jer sami nijesmo mogli da ih pokrenemo. Sada možemo, imamo i tehniku, dosta ljudi koji to znaju da rade. Bili smo dobra kombinacija. Zahvaljujući recimo Skalama i saradnji sa Beogradom, na Mesam 1994. godine smo poslali rekordan broj učesnika iz Crne Gore. Bilo ih je negdje devetoro. Te godine je i Knez pjevao svoj hit ‘Dal si ikada mene voljela’. Poslije tog festivala i on je postao hit pjevač. Sa crnogorskih festivala kasnije su ponikli i Vlado Georgiev, Sergej Ćetković, Bojan Marović i plejada mnogih danas poznatih izvođača”, sa ponosom priča Perišić.

Kao jedan od selektora, tih ratnih godina osvrnuo se i na činjenicu da je najveći broj crnogorskih izvođača tada na Pjesmi Mediterana pjevao numere o Crnoj Gori, no Perišić tvrdi da im to nije bio “siguran prolaz”.

”Sugerisali smo da tekstovi pjesama nemaju taj prizvuk da je ta država iz koje dolaze najljepša. Međutim, bogami kad su u pitanju pjesme ‘Montenegro’, ‘Budvo mati moja’, ‘Crna Goro’ riječ je o kvalitetnim pjesmama, tako da nijesmo kao komisija mogli da ih blokiramo. Ajde blokirajte jednog Sloba Kovačevića. Njegova pjesma je pobijedila, bila hit i dan danas je, kao i Mićova o Budvi”, kaže Perišić te priznaje da je oko raspodjele ostalih nagrada bilo dogovora.

”Pošto mi nijesmo bili sami organizatori, već smo imali partnere iz drugih država dogovor je bio da ako neko iz Crne Gore dobije nagradu za tekst, kod učesnika iz Srbije završi recimo za aranžman, iz Bosne za nešto treće. Dobro smo balansirali tada”, samtra Perišić, te dodaje da su kasnije festivali promijenili politiku.

”Došli su ljudi koji nijesu poznavali mentalitet, pa je i broj učesnika iz Crne Gore počeo rapidno da se smanjuje. Ljudi koji su postavili festival bili su višak za one koji su tada došli da ga rade, polako su nas sklonili i na kraju znamo ishod - gašenje festivala, kao da je to nekome bio cilj. Prvo se ugasila Pjesma Mediterana, Skale su se borile, ali sponzori su sve manje i manje podržavali festival, nažalost i on se ugasio”, podsjeća na ishod Perišić.

Kako su pomenuti festivali postajali popularniji u regionu, broj crnogorskih učesnika se smanjivao, te je i takav odnos prema domaćim muzičarima, smatra Perišić, uticao na to da posljednjih godina nijesu željeli da učestvuju.

”Tragedija je u tome što ta selektivna komisija i nije bila sa strane toliko, uglavnom su bili ljudi odavde. Oni se nijesu rukovodili idejom da se predstavi što više domaćih muzičara. I sponzori su bili ti koji diktiraju nekad ko će da nastupi. Onda se nađete u procjepu kvaliteta i kvantiteta. Mi smo se polako povlačili, nije mi drago što je tako bilo, ali i važniji ljudi od mene su bili sklanjani. Oni koji su imali odgovornost i koji su morali nas da podrže da bismo držali tu nit osnivača, to je nestalo. Kasnije je bilo kao da iznajmljujemo prostor, nijesmo ni bili glavni prenosioci festivala, već su to bili mediji sa strane. Na kraju je vrijeme pokazalo koliko su takvi potezi bili loši”, smatra Perišić i dodaje da je i konflikt interesa dosta uticao na opadanje popularnosti istih jer su članovi selekcione komisije pisali pjesme izvođačima, pa im je takva saradnja bila “siguran prolaz”.

”Imali smo i onaj slučaj koji nije trebalo da se desi da rođaci i bliža rodbina pobjeđuje. To je moralo da bude isključeno. Kad sam ja bio selektor festivala i kad sam određivao nagrade, pjevao sam na tom festivalu i to u trenutku kad sam bio u najboljoj formi kao pjevač i jedva sam ušao u finale. Na kraju sam bio petnaesti. Nijesam htio, a mogao sam sebi da završim neku nagradu, da mi neko ne bi spočitavao, povlačio sam se. Desilo mi se jedne godine kad sam učestvovao na Skalama da je potpredsjednik opštine Herceg Novi bio moj bliski rođak. Željeli su da ja pobijedim te godine, a moj uslov je bio da se to ne desi. Na kraju sam bio četvrti. I bolje je bilo biti svojom zaslugom četvrti i kad izađete na ulicu svi vas tapšu po ramenu, nego da budete prvi, a ljudi vas pljuju. Ima dosta tih pobjednika koji jednostavno nijesu ni zapamćeni već su izviždani”, otkriva Perišić.

Ne krije da je zvižduk nešto najgore za jednog izvođača dok je na sceni.

”Dok sam bio roker to mi i nije smetalo, jer nekako ti zvižduci, pa čak i da vas gađu nečim ide uz rok muziku. Međutim, kad sam počeo solo karijeru imao sam i ja zvužduka, nisam ni ja stalno bio pod aplauzom, i strašno mi je smetalo. Mogu zamislit šta takvo ponašanje publike znači mladom pjevaču koji se pojavi i bude izviždan. Podržite ga, neka je, sam će vidjeti je li za taj posao ili ne, ne moramo mu mi to pokazivati na jedan ružan način”, zaključuje Perišić.

Od šefa orkestra do muzike za film

Iako već dugi niz godina nije aktivan disografski, Perišić je i danas vezan za muziku.

”U trenutku kada sam najviše bio odsutan medijski, to je period od šest godina, zahvaljujući saradnji sa ansamblom ‘Crna Gora’ obišao sam Evropu i svijet. Bio sam šef orkestra, držali koncerte pred 30, 40 hiljada ljudi. Upoznao sam svjetske muzičare. Bilo mi je bitno da sebe zadovoljim. Kasnije sam sarađivao sa Bojanom Delićem i Sarom Vujošević. Posljednje što sam radio je muzika za kratki film koji je radio Goran Kaluđerović. Uskoro će biti njegova premijera, tako da jedva čekam reakcije”, otkriva Perišić na koji način je ostao u muzici.

( Marija Vasić )