Slobodan

Došao sam ovdje kao slobodan čovjek - legitimisao se Direktno u nedjelju veče penzionisani policajac Slobodan Pejović. Uobičajeno predstavljanje? Ne, u Crnoj Gori je to privilegija. Teško zaslužena, ali privilegija. Koju imaju samo rijetki među nama...

U normalnoj zemlji, on bi bio heroj iz školskih udžbenika. U Crnoj Gori - izdajnik. I žrtva. Kad je odlučio da prijavi državni zločin, briljantni um Ratka Đurovića precizno je procijenio: Crna Gora ti to nikad neće oprostiti! I nije...

Režim je na Slobodanu doktorirao šikaniranje istinoljubivih. Udba usavršila stare, na Golom otoku provjerene, metode psihološkog i biološkog iscrpljivanja. Neke kolege dobile su minut-dva slave i trajno pune bankovne račune...

I sve to, i više od toga, na jednom čovjeku. Koji je samo želio da to ostane i u vremenu zla. Među zlim ljudima, jer više je do njih nego do vremena...

Slobodan Pejović platio je strašnu cijenu. Njegova porodica takođe. Ali, u nedjelju riječ o tome nije izgovorio. Samo se na njegovom licu povremeno slutio umor. I razočaranost. I strah da je Crna Gora davno izgubila dušu... Da je borba za tuđu slobodu uzaludna... Da nas je istorija lagala, volimo mi život pod samarom. I ljubimo lance, i te kako... Tako bezbolnije prođemo, uvijek možemo da krivimo druge...

Duže od dvije decenije on priča istinu o zločinu. Većina ne želi da čuje. Ni za Slobodana. Ni za slobodu, ako je ne otme strani okupator. Domaći može...

Da zločinci bježe od istine, sasvim je logično. Ali, kad od nje počnu da bježe žrtve to, u crnogorskoj verziji, dobija obrise mentalnog poremećaja. Kao da će zaborav učiniti da nestanu i zlodjela.

Naravno da neće. Zločinci su tu - podsjetio je i Boris Raonić. - Ljudi moraju biti svjesni da pored naše djece šetaju ubice djeteta u Kaluđerskom Lazu. I oni koji su izbjegle stradalnike poslali pod nož dželatu od kojeg su bježali...

Priče iz mitske prošlosti kazuju kako smo uvijek zatvarali vrata pred onim koji goni, a otvarali ih onome koji bježi... Jesu li naši mitovi puni laži ili su se Crnogorci u potonje tri decenije naprasno istražili, đavo će ga znati... Sigurno je samo da falsifikovanje prošlosti, a to je najteži poratni zločin ovog režima, može učiniti da Crna Gora ne dočeka ucijelo njegovu smjenu...

I ne, ne vjerujem u evropske skaske o tome kako ni naši ratni zločini ne zastarijevaju. Fala Vladi i licemjernoj Evropi, kod nas je stvar mnogo komplikovanija.

Većinska Crna Gora, nekad je to šezdeset, a nekad i cijelih devedeset posto, stala je i glasom i stasom iza najgorih poslova ovog režima. Crnogorci, prije svih... A pošto još nikome nije uspjelo da cijelu naciju izvede pred sud, težinu vlastitog grijeha ona uvidi tek u nekom narednom ratu...

Zbog Crnogoraca je vlast nesmjenjiva, a ne zbog nekog nebeskog dara političara da se održe na vrhu. Je li moguće da neko ne zna kako smo dovde došli?

Da je pljačka i raspodjela svega što je preteklo od komunista samo digitalizovana verzija pelješenja konavoskih domova, aerodroma u Ćilipima i neovlašćenog izmještanja Tuđmanovih krava...

Voljela bih da sretnem tog borca protiv kriminala koji će reći kako u temelj domaćih mafijaških obračuna nije ugrađen onaj prvi metak koji je crnogorski vojnik ispalio u civila...

I baš čekam nekog službenog analitičara da mi objasni kako vladajuće društvene norme i današnji moralni principi nemaju veze sa ratom za mir. A to znači - zločin vlasti je nekažnjiv, laž isplativa, a prevara najefikasniji metod uspješnog biznisa...

Vlast neće samu sebe izručiti sudu. Depees neće stvoriti političku klimu za pravnu državu u kojoj zločin ne ostaje bez kazne...

Specijalni tužilac, ma koliko časno da je obavio vojni zadatak u Cavtatu, neće podići nijednu optužnicu za ratni zločin. I da je napiše, kome da je preda? Predsjednici Vrhovnog suda, koja je i sama priznala da je bila na ratištu...

Zato cijenu nekažnjivosti zločina plaćaju oni koji neće da ćute o nedjelima. I zato se Slobodan Pejović neće naći u udžbenicima. I zato zaboravna Crna Gora neće razumjeti što je za nju, i u ratu i u miru, učinila ona manjina od desetak posto... Zato je, uostalom, i pisan ovaj tekst...

P.S. Znam da mnogi nijesu gledali Direktno. Zbog meča Slovenije i Srbije za mjesto evropskog prvaka u košarci. Termini su se slučajno pogodili, ali izbor je morao biti namjeran. Tako to traje već 28 godina... I zato je Crna Gora na evropskom začelju... Ne sportskom, naravno...

( Ratka Jovanović-Vukotić )