Dan kad je prestala Čehoslovačka
Nakon pada komunizma, one jesu pokušale da ostanu zajedno, ali su se ipak osjećale razlike: različita struktura industrije, različito mišljenje o prioritetima, ništa presudno, ali mnogo sitnica gdje su se obje strane na kraju pitale koliko smisla ima tražiti kompromise
Dok je u Jugoslaviji bjesnio rat, u srcu Evrope se Čehoslovačka podijelila mirno i prijateljski. Tačno tri decenije postoje Češka i Slovačka. Odnosi su ostali prisni, mada ih posljednjih mjeseci kvari spor oko migranata.
Tijesna spona Češke i Slovačke se mogla vidjeti i nedavno, 15. decembra na posljednjem susretu na vrhu za predsjedavanja Češke Unijom. No premijeru Slovačke Eduardu Hegeru je baš tog dana tamošnji parlament trebalo da glasa o povjerenju, tako da je bilo samorazumljivo da slovačkog kolegu predstavlja domaćin, češki premijer Petr Fijala.
Za češkog premijera je to bilo jasno po sebi i za DW dodaje da se "izvrsni odnosi" Češke i Slovačke ne pokazuju samo u takvim pitanjima. Jer zaista je bio, kako kaže i češki premijer, "izuzetan događaj u istoriji" način na koji su prije trideset godina iz Čehoslovačke sasvim lijepim dogovorom nastale dvije nezavisne države, Češka i Slovačka.
Nakon pada komunizma, one jesu pokušale da ostanu zajedno, ali su se ipak osjećale razlike: različita struktura industrije, različito mišljenje o prioritetima, ništa presudno, ali mnogo sitnica gdje su se obje strane na kraju pitale koliko smisla ima tražiti kompromise i nije li bolje da svako krene svojim putem.
I granica je zapravo bila jasna, jer Slovačka je bila dio ugarskog, a nekadašnja kraljevina Češka pak austrijskog dijela Austrougarske iz kojih je nastala Čehoslovačka na kraju Prvog svetskog rata.
Rastanak prijatelja
Tako su prije trideset godina, prvog dana 1993. godine, nastale dvije države i češki premijer je još uvijek ponosan na taj mirni rastanak: "Ne smijemo zaboraviti da je razdvajanje Čehoslovačke proteklo ne samo mirno, nego i neuobičajeno prijateljski".
Premijer Fjala dodaje: "To je nešto zaista lijepo i mislim da pokazuje kako je stvaranje dvije nezavisne države bio pravi put i da je pomoglo objema nacijama". Odlični odnosi su ostali sve do današnjih dana kad se međusobno podržavaju i u Evropskoj uniji.
Sve izraze hvale i naklonosti koje čujemo u Pragu možemo čuti i od političara u Bratislavi. Ministar spoljnih poslova Slovačke Ratislav Kačer se rado sjeća svog doba kad je imenovan za ambasadora u susjednoj zemlji:
"Biti ambasador Slovačke u Pragu je ogromna privilegija. Tako budete diplomatski kralj. Svi ambasadori vam dolaze i kažu: niko drugi ne razumije češku politiku kao vi, objasnite nam to!"
Važi i obratno: ambasadorka Češke u Slovačkoj je od 2013. do 2018. godine bila bivša prva dama republike, Livija Klausova, supruga bivšeg predsjednika Vaclava Klausa.
Toga je svjestan i budući diplomatski predstavnik Češke u Slovačkoj, Rudolf Jindrak, koji stupa na dužnost početkom godine. "Onog trenutka kad je objavljeno da idem za ambasadora u Slovačku svi su počeli da se zanimaju za mene, mnogo više nego kad sam svojevremeno odlazio kao ambasador u Njemačku".
Zajednička država je još živa
Političke spone se pokazuju se i u čitavom nizu običaja: nakon svakih izbora, bilo za predsjednika ili za premijera, redovno je prvo putovanje u inostranstvo rezervisano za Češku ili Slovačku. Redovno se održavaju i zajednički sastanci vlada Češke i Slovačke.
Ta odlična saradnja se ne odnosi samo na politiku: mnoštvo mladih odlazi na besplatne studije u onu drugu državu iako je znatno više slovačkih studenata u Češkoj (oko 25.000) nego čeških u Slovačkoj, ali samo zato jer mnogi fakulteti u Češkoj uživaju veći međunarodni ugled nego oni u Slovačkoj.
Nešto preko 90.000 građana Češke nema problema što su slovačkog porijekla, preko 114.000 Slovaka imaju i stalno prebivalište u Češkoj, obratno je to opet nešto manje, ali i u Slovačkoj živi par desetina hiljada Čeha.
"Predstava Čeha sa strane Slovaka je veoma pozitivna, što pokazuju i ispitivanja javnog mnjenja. A u Češkoj se Slovaci smatraju njima najbližoj naciji", kaže nam slovački politikolog Grigorij Mesežnikov. "Čehoslovačka je još uvijek živa u glavama i srcima ljudi, iako različitog intenziteta", kaže politikolog.
Češki institut za ispitivanje javnog mnjenja STEM je nedavno utvrdio da 91 odsto Slovaka i 87 odsto Čeha drugu naciju smatra svojim najbližim saveznicima. Štaviše, 53 odsto Slovaka i nakon 30 godina smatra da se nije trebalo razdvajati, ali isto mišljenje ima samo 35 odsto Čeha.
Prvi put čak i rampe na granici
No ljubav ipak polako blijedi, a i skorašnji češki ambasador u Bratislavi Rudolf Jindrak misli da su se ti izrazito bliski odnosi počeli topiti kad su obje zemlje pristupile Evropskoj uniji. Tu je onda pažnja bila usmjerena i na druge zemlje i ne više u toj mjeri na svog najbližeg susjeda.
Tako je ipak, nakon gotovo 30 godina, došlo i do prve ozbiljnije krize između Slovačke i Češke ovog septembra i kad su po prvi put i na "zelenu granicu" između te dvije zemlje spuštene i granične rampe.
Povod nisu bili građani susjedne zemlje, nego sve veći broj migranata koji su preko Slovačke ulazili u Češku. Tu je nastao problem kad su češki granični policajci željeli da migrante vrate u Slovačku, ali ih je Bratislava odbila primiti.
Hana Mala iz češkog Ministarstva unutrašnjih poslova priznaje da su granične kontrole uvedene zbog slovačkog "problematičnog sprovođenja sporazuma o povratku".
No granična kontrola je izazvala proteste slovačkih kamiondžija što je još više zakomplikovalo odnose Slovačke i Češke. Zbog toga su se početkom novembra sastali i premijeri, ali ni oni nisu uspjeli da postignu dogovor.
I u Pragu i u Bratislavi nas uvjeravaju da će se to nekako riješiti, ali ipak: na samu godišnjicu tog istorijskog mirnog razvoda Češke i Slovačke će na njihovoj granici još uvijek biti graničnih kontrola nasumično odabranih vozila.
( Deutsche Welle )