Heraklit je bio u pravu

NIJE GOVORIO O RIJECI

Kakve rijeke i gluposti!

Mračni je mrzio vodu kao mačak.

Kazna bi mu bila

I jednom da zagazi u rijeku,

A ne dva puta.

Čitavu zabunu pripišite

Alkibijadu Monoftalmosu, a svi koji su ga znali

Sjećaju se kako je nepouzdan bio.

Kažu da je na samrti rekao:

Proživio sam život sa jednim okom,

Ali sve sam dobro vidio.

Iako je oba uva imao,

Izgleda da ponekad nije dobro čuo.

U svojim svjedočenjima

Volio je da opameti one koje prenosi

Da ih pojasni i učini bližima.

Svojom mjerom, kako bi drugačije.

Najgori grijeh svjedoka, za koji kazne nema.

”Neka te razjašnjava

Alkibijad iz Efesa”,

bila je kletva među jonskim filozofima.

A evo kako je to bilo.

Govorio je Mračni u maslinjaku,

Vedra i mjesečna noć,

Slušali ga birani efeski mladići.

Bio je tu i Alkibijad,

Vrtio glavom kao kad hoće sve da vidi,

Da mu ništa ne promakne.

Pričao je učitelj o spisu

Koji je pročitao mnogo puta.

I uvijek je bilo - novih uvida.

Govorio je

Ja nikad nisam isti

Jer sam promjena

Pa ne može ni tekst biti isti.

Iako vidiš ista slova,

Čitanje nikada nije isto.

Ne možeš dva puta ući u isti tekst,

Rekao je na kraju.

Dok smo se spuštali prema gradu

Alkibijad, a on je uvijek hodao sam,

Koračao je iza grupe mladića.

Jedan je želio da se svidi nekome od prijatelja

Sa kojima je koračao

Pa je ustreptalo opisivao,

Uz poskakivanje i ciku,

Posjetu biblioteci

I čudesne svitke koje je tamo vidio.

Koji se odmotavaju, kao život, rekao je.

A onda dodao - kao rijeka od riječi.

Mora da je Alkibijadu zadrhtalo srce

Dok ga je gledao onim jednim okom.

A poslije sam slušao

Kako je Mračni govorio da

U istu rijeku ne možeš dva puta ugaziti,

Eto, našao je način Alkibijad

Da ostane upamćen,

Iako mu je ime odavno zaboravljeno.

SAN O BIJANTU

Ukazuje se neki drevni grad pod opsadom.

Onda vidim natpis u uglu:

”Prijena, grad u Joniji, VI vijek prije naše ere”.

Svemoćna Kirova vojska objavljuje

Da ne bude pokolja i krvi,

Svi građani mogu napustiti Prijenu

Sa onoliko stvari koliko

Svojim rukama mogu ponijeti.

Sada vidim dugačku kolonu.

Neko nosi kozu, neko zlato i nakit,

Neko je uprtio vreću brašna

Hitaju, pognuti pod stvarima svakakvim.

Među svima njima

Samo jedan hoda bez ičega.

Persijanac ga pita zašto ništa ne nosi.

Začudio je Kirovog vojnika

Čovjek bez stvari i slobodnih ruku.

”Sve svoje sobom nosim”, odgovara

Bijant, sin Teotamov, najmudriji među Grcima.

Tada vidim kako njegova lagana toga

Jedva skriva najnoviji iphone.

Jasno se vidi što mu je to za pasom.

I to je kraj moga sna.

Uz pomoć marketinškog maga Cicerona

Napravuo sam, makar u snu,

savršen reklamni spot za Apple

i njihov najslavniji proizvod.

Na mnoge su neobične adrese

Stizali jonski filozofi

Ali, što ja uradih Bijantu

POHVALA NEJASNOĆE

Zašto sve mora jasno. Kao po nekom redu.

Poštovati pravila. Da se ugodi puku.

Zemljodjelac da shvati. Pa još da priča čedu

Kad bude svog života osluškivao huku...

Ko je dao regule? I što je to “jasno”?

Je li nešto tačnije kad se lijepo kaže

Istina da li pita rečeno je li časno

I onaj koji ćuti, možebit da nas laže...

S tvojim riječima nek se hrvu, nek ih lome,

Neka ih pretresaju ko lopova iz luke

Ti ćeš, odavno mrtav, uživati u tome

Kako žive, mislima živim, stavljaš na muke.

Zato je zagonetka meni najslađe voće

(ljubitelj si jasnosti - svojim putem idi)

Unesemo li u sve i malo nejasnoće

Tad se cjelina sama nekako bolje vidi.

GLADNI BOGOVI

Sjećam se

kako sam prestao poštovati bogove.

Kada sam bio dijete

I slušao priče o svim tim bogovima

Njihovoj volji i moćima

(Odrasli su o njima govorili uvjereno

Kao da pričaju o susjedima)

Odmah me je začudilo

To što oni jedu.

I što se napijaju, pa se izruguju

Hefestu, jednome od njih.

Bogovi prave gluposti, bilo je jasno.

Kakvi bogovi, ovi su isti kao mi.

Nema tu bogova.

I što će nam, ako su isti kao mi.

I reci mi, kako da doživiš ozbiljno

Bogove koji ne mogu ni glad nadvisiti.

Kako onaj kome je data vječnost

Zna kada je vrijeme za ručak, a kada za večeru.

Gladni bogovi su prevara.

Zar vam to nije jasno?

Bogovi su rođeni u našem jeziku.

Zato ne mogu da odmaknu od naših riječi.

VATRA PAMTI

Sve što izgori

Zapamćeno je.

Smješteno u

Nedodirljivu

Biblioteku vatre.

HERALIT JE BIO U PRAVU

Za koga sve riječi. I zmijska slova.

Za srebro glavara il sumnjivu slavu?

Opet stare priče u vremena nova

Jer Heraklit Mračni bio je u pravu.

Da sve jeste plamen, obećano vatri

(Isti put je kralju i najmanjem mravu)

Shvatiće filozof što počelo snatri

Da Heraklit Mračni bio je u pravu.

Što je čovjek drugo - vatra koja hoda

Oganj životvorni koji ima glavu

I sve tako - plamen plamenu se doda

Jer Heraklit Mračni bio je u pravu.

Tražiš li istinu, što dalje od ljudi

U pustinji nađi zeleniju travu

Kada goriš sam si, zato vatra budi

Her Heraklit Mračni bio je u pravu...

UPRKOS OČIMA

Nemoj nikada reći da te varaju oči.

One to ne umiju.

Za svako varanje

Moraš pronaći pravog krivca.

A to nisu oči.

U očima slike žive

A ti praviš priču

Nisu riječi krive

Kad usne laž sriču...

Ponekad moraš vidjeti

Uprkos očima.

Tada vidiš najdalje.

Blagoslovi lude

Njima je svejedno

Jedina istina bude

Što nije očigledno

(2022.)

( Balša Brković )