Glas Župljana se sada ozbiljno shvata
Kad može Župa, zašto ne bismo mogli i mi, pitanje je koje su često postavljali stanovnici mnogih mjesnih zajednica u Crnoj Gori, a za nikšićku mjesnu zajednicu slabo bi se znalo da nije Dragoljuba Dragana Radulovića
O nikšićkoj Župi se ne može pričati a da se ne pomene predsjednik Savjeta te Mjesne zajednice (MZ) Dragoljub-Dragan Radulović. Uostalom, mnogi u Crnoj Gori su za Župu čuli upravo zahvaljujući njemu, dobijenim bitkama koje je izvojevao, projektima koje je uspio da realizuje.
”Kad može Župa, zašto ne bismo mogli i mi”, pitanje je koje su često postavljali stanovnici mnogih mjesnih zajednica.
”Iskrena privrženost prema rodnom mjestu me je praktično vukla ka želji da u njemu stvaramo bolje uslove za život. Uvijek sam se pitao kako to da Župa, koja je praktično imala sve prirodne potencijale, nikada na adekvatan način nije to iskoristila. Slušao sam priče od starijih, ‘trebalo bi ovo, trebalo bi ono’, ali se nije mrdalo sa mjesta. Tako sam se 2005. godine aktivno uključio u djelovanje Savjeta MZ i ukazivao na probleme koji su se u Župi godinama nagomilavali, a niko nije imao ideju i volju kako da ih rješava, ili su ta rješenja bila polovna i proizvodili su druge probleme”, priča Radulović.
Te 2005. godine krenulo se sa rekonstrukcijom tadašnjeg vodovoda u Župi i Dragan je, kako sam ističe, ukazivao na “velike nedostatke tog posla koji je bio sve, osim rekonstrukcija”. Tri godine kasnije krenula je priča da se višak naoružanja uništi u Župi.
”Tada sam formirao, zajedno sa ljudima koji instinski vole Župu, koordinacioni tim koji je organizovao aktivnosti koje su dovele do toga da se odustane od tog suludog nauma državnih organa i tada su, možda prvi put, Župa i Župljani pokazali slogu. Od te godine sve sam glasnije ukazivao na maćehinski odnos svih institucija prema Župi”.
Priznaje da je to i bio razlog da se 2016. godine kandiduje za predsjednika Savjeta MZ, iako je bio svjestan sa kakvim problemima se treba suočiti i riješiti.
”Još mi u ušima odzvanjaju riječi moje majke: ‘Neće ti ni majka, ni pokojni otac, biti neopsovani. Ko je narodu udovoljio, moj sine’. Iako nijesam bio po volji tadašnjih vladajućih struktura, voljom Župljana izabran sam za predsjednika”.
Te 2016. godine tijesnom većinom izabran za predsjednika MZ, dok je četiri godine kasnije ta podrška bila jednoglasna. Gotovo da je nemoguće nabrojati šta je sve u zadnjih šest godina u Župi urađeno.
”Asfaltirali smo preko 40 kilometara seoskih puteva, krenuli u rekonstrukciju glavne saobraćajnice (odrađeno oko 5,5km), izgradili dva mosta u selima Jugoviće i Staro selo, spremni su projekti za dalji nastavak rekonstrukcije glavne saobraćajnice. Izgradili smo centralni vrtić ‘Mačak’, kao i dva područna odjeljenja u selima Zagrad i Morakovo, tri sportska terena za potrebe OŠ ‘Dušan Bojović’, rekonstruisali područna odjeljena u selima Zagrad i Carine, pokrenuli obnovu objekta stare škole, aktivno učestvovali u izgradnji Muzeja gusala, obnovili šest Domova omladine i izgradili novi u selu Morakovo, počeli rekonstrukciju kule Voltica, rekonstruisali ambulantu, otvorili apoteku, a u sklopu toga nabavili i patronažno vozilo, izgradili oko 20 kilometara ulične rasvjete, veći dio Župe ‘pokrili’ kontejnerima kako bi se vršio organizovan odvoz smeća, osnovali dobrovoljno vatrogasno društvo, poboljšali pitanje vodosnabdijevanja izgradnjom bazena od 400 kubika i bušenjem tri arterska bunara”, kaže Radulović.
Vjerovatno su i jedina MZ u Crnoj Gori koja stipendira najbolje studente, polumaturantima organizuje besplatne ekskurzije, obezbjeđuje novčane naknade u iznosu od 100 eura za svu novorođenčad, dok prvorođena beba u tom kraju dobija hiljadu eura. Tu su i novčane nagrade za dobitnike diplome ‘Luča’, školski pribor za prvake, novogodišnji paketići za svu djecu, paketi hrane za ugrožene porodice. Nabavili su nasavremeniju kompjutersku opremu za potrebe škole, ogradu i mobilijar za potrebe mjesnog vrtića, organizovali veći broj humanitarnih, sportskih i kulturnih aktivnosti.
”Sigurno da ima još dosta nedovršenog posla, ali da mi je neko rekao da će se u Župi odraditi i deseti dio ovoga što se realizovalo, ne bih mu vjerovao. Nikada se nijesam pokajao što sam najbolje godine života posvetio Župi. Postao sam bogatiji za jedno veliko iskustvo u načinu djelovanja društvenog sistema, bogatiji što sam uspio da pomognem ljudima, što sam afirmisao svoje mjesto. Jedino kome sam odmogao je moja porodica koja me je trpjela”, kaže Radulović.
Kada je postao predsjednik Savjeta MZ prvi korak mu je, kako kaže, bio pokušaj uspostavljanja “konekcije sa opštinskim i državnim institucijama” kako bi im bile glavni oslonac. Pošto u tome nije uspio, promijenio je taktiku.
”Tada je u meni proradio onaj župski inat pa sam kroz razne oblike djelovanja, što zborovima, protestima, blokadama saobraćaja, medijskim nastupima, skrenuo pažnju na probleme Župe”.
Taktika je urodila plodom i od kraja 2018. godine počinje da se mijenja odnos opštinskih i državnih institucija. Kreću zajedničke aktivnosti, a Dragan ističe da su se u realizaciju projekata MZ uključila i privredna društva u Župi, prije svih “Uniprom metali” i “Naše voće”, kao i NVO sektor, a posebno “Župa u srcu”. Naglašava da za funkcionisanje Savjeta MZ svih ovih godina ni Opština ni država nijesu izdvojili nijedan cent.
”Bilo je dosta ‘bitaka’, od Borovih brda, vodovoda, infrastrukture, ali mišljenja sam da je najglavnija dobijena ‘bitka’ što se Župa nametnula kao ravnopravan partner sa opštinskim i državnim institucijama, što se glas iz Župe sada mnogo ozbiljnije shvata i prilazi mu se sa razumijevanjem. Čak smo došli u situaciju da se zajednički dogovara i ne mali broj puta se traži od nas savjet”.
Njegov aktivizam su prepoznali mnogi, a on priznaje da je posebno srećan kada ga pozovu Župljani koji su davno otišli trbuhom za kruhom. MZ Župa je dobila i priznanje “Šampion solidarnosti” od Opštine Nikšić.
Vjeruje da će 2023. u Župi biti izuzetno aktivna kada su u pitanju radovi na realizaciji projekata. Planova je mnogo, obećanja ista tako, a MZ će biti tu, obećava Radulović, da pohvali sve što je dobro, ali i da kritikuje svaki pogrešan korak.
”Mjesto predsjednika Savjeta MZ nije profesionalno, i sve što sam radio bilo je o svom’brašnjeniku, jedan lijep i, slobodan sam reći, uspješan volonterizam. Bogatiji u duši, a mnogo siromašniji u novčaniku, nastojao sam da dam sebe kako bi Župa bila bolja, ljepša, kako bi nam svima Župa bila u srcu. Bio bih veoma srećan da neko ko dođe umjesto mene bude još bolje vodio naše mjesto jer bi to bila garancija da će ovo mjesto opstati, da će da živi i da bude primjer, zašto da ne, i nekim gradskim sredinama. I kada više ne budem na čelu Savjeta MZ sigurno ću biti prisutan i spreman da pomognem u svim situacijama koje za krajnji rezultat imaju prosperitet Župe, kuće svih njenih stanovnika”, poručio je Radulović.
Na pitanje, da li bi ponovo uradio isto, bez razmišljanja odgovara:
”Često sebi postavim to pitanje, sada kada sam svjestan koliko sam energije, rada, emocija, na kraju i života uložio u ovih šest godina aktivnosti u Župi. Odgovor je da bih, jer ovdje sam ostao da živim, ovdje sam proširio svoju porodicu i nemam namjeru da napuštam ovo parče svoje đedovine gdje sam najsrećniji i najslobodniji”.
( Svetlana Mandić )