Ima li spasa za brdo Spas?

Brdo Spas iznad Budve i plaže Jaz koje počinje da biva napadnuto sa svih strana nekontrolisanom gradnjom, pod hitno treba proglasiti kulturnim dobrom, jer to ono po svim parametrima zaslužuje.

Nevladino udruženje "Primorska" i projektni biro ARTEMIDUS iz Budve sa timom arhitekata Jelena Lazić, Dragana Aćimović i Dragan Mirović su još 2021. godine predali Opštini Budva Inicijativu "Brdo Spas - kulturno dobro" i inicirali pokretanja postupka zaštite brda Spas kao kulturnog dobra Budve.

Prema riječima Lazić, cilj Inicijative je da se prepozna važnost tog predjela za Budvu, te da se ukaže na smjernice za očuvanje zelene zone grada kroz Zakon o zaštiti kulturnih dobara, kao i uz pomoć niza drugih zakona i dokumenata.

"Pored statusa 'prirodno dobro', dobijanjem statusa 'kulturno dobro' brdo Spas bi trebalo da bude označeno kao zona bez gradnje i zona pod visokim stepenom zaštite u okviru ključnih planskih dokumenata koje su u izradi ili koje tek trebaju biti izrađene", kazala je u razgovoru za "Vijesti" Lazić.

Ona ističe da se za kulturni pejzaž Budve može reći da je složen i protivurječan, da je zanimljiv, dinamičan, interaktivan, dramatičan.

"Budva obiluje čitavim prepletima raznih kultura, svjedok je uzdizanja i propadanja imperija. Prirodna i kulturna riznica Budve je vanvremenska i neprocjenjive vrijednosti. Realnost je da na prostoru našeg grada postoji temeljno i višedecenijsko uništavanje mnogih kulturnih i istorijskih spomenika. Mnogi prostori odišu zapuštenošću, neki su trajno otuđeni, neke nesvjesno zatrpavamo mentalnim i fizičkim otpadom svih oblika i vrsta. Veoma vrijedne umjetnine su rasprodate, zaboravljene u nekom arhivu ili trajno uništene. Sveukupno to se odražava na razvoj grada u cjelini, odražava se na budžet, grad gubi svoj identitet. U minulom vremenu, budvanski prostor je osiromašen za nezamislivo bogatstvo. Na sceni je i dalje nizak nivo svijesti i lične i kolektivne i nedostatak odgovornosti", naglasila je Lazić.

Dodaje da je zaštita i očuvanje kulturne baštine je imperativ lokalne uprave, a prioritet u okviru međunarodne zajednice, koja brojnim propisima reguliše ovu oblast.

"Kulturnu baštinu nekog kraja čini skup materijalnih i nematerijalnih kulturnih dobara, koje su glavni svjedoci prošlosti tog prostora. Veoma važno, ali i osnovni cilj zaštite, je da se kulturna baština očuva u što većoj mjeri i prenese na buduće generacije", kazala je ona.

Prije pola vijeka proglašen zaštićenim prirodnim dobrom

Podsjeća da se brdo Spas, čija je površina 12 kvadratnih kilometara i sa najvišom kotom od 385 metara nadmorske visine, nalazi između Budve i Mrčevog polja.

"Na istoku se graniči sa Budvanskim poljem koje se nastavlja na prošireni morski zaliv od kojeg kote polja rastu prema zapadu. Prema sjeveru brdo Spas, preko prevoja zvanog Kupa, prelazi u brdo Dubovica, a prema zapadu gubi kote prema plaži Jaz i Mrčevom polju. Prije pola vijeka, 1968. godine brdo Spas je dobilo status zaštićenog prirodnog dobra III kategorije, na ukupnoj površini od 131 hektar. Ključne prirodne vrijednosti za zaštitu ovog područja su: reprezentativno stanište zaštićene biljne vrste drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides) na osnovu koje se dobija zaštita 'spomenik prirode', odnosno II kategorija zaštićenih prirodnih dobara Pejzažno obilježje Budve, što spada u kategoriju 'predio izuzetnih odlika', odnosno III kategorija zaštićenih prirodnih dobara", ističe Lazić.

Ona je podsjetila da je brdo Spas postavljeno u okvir Emerald mreže koja je sprovedena kroz program Savjeta Evrope (2005-2007) i imao je za cilj jačanje kapaciteta zemlje u odnosu na implementaciju Konvencije za očuvanje evropske divlje flore i faune i njihovih prirodnih staništa (Bernske konvencije).

Osvrćući se na iniciranje pokretanja postupka zaštite brda Spas kao kulturnog dobra Budve, Lazić citira što je navedeno u Stategiji razvoja kulturnog turizma sa Akcionim planom do 2023. godine, koju je izradilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma: "Značajni broj nepokretnih dobara koji formira kulturni pejzaž Crne Gore i njenih regiona nije valorizovan što za posljedicu ima permanentnu devastaciju i degradaciju. Nevalorizovani segment kulturne baštine čine kulturni pejzaži, ruralne cjeline, grupacije i objekti, fortifikacije – sistem austrijskih i drugih utvrđenja, industrijski objekti, grupacije i objekti starih mlinova, mostovi, putevi".

Kolektivna zaboravnost i arheološka nalazišta

Prema riječima Lazić postoje brojni razlozi zaštite brda Spas kao kulturne baštine Budve.

"Iako ni u jednom planskom dokumentu nije navedeno, na brdu Spas postojao je čitav niz sakralnih objekata i mogućeg arheološkog nalazišta koji su možda danas samo ruševine i nisu precizno locirane. Poražavajuća činjenica je da postoji skoro potpuna kolektivna zaboravnost da je na tim lokacijama uopšte i bilo objekata", naglasila je Lazić.

Dodaje da su zahvaljujući veoma oskudnoj dostupnoj literaturi i dokumentima, rijetkim usmenim predanjima i obilaskom lokaliteta utvrdili sljedeće:

"Potrebno je utvrditi da li na lokaciji postoje ostaci Vilinog gumna, kao i da li na lokaciji postoje ostaci sljedećih sakralih objekata - kapela Svetog Spasa, Svetog Petra, Svetog Mihovila, Svetog Luke, Svetog Antuna Padovanskog, Svetog Roka, Svetog Trojstva, Svete Gospođe na osnovu smjernica datih od strane lokalnog stanovništva, izvoda iz arhiva (katastarskih podataka, mapa i sl.). Locirati poziciju stare Budve na osnovu opisa iz literature".

Ona ističe da je pronađena nematerijalna kulturna baština - obredne spasovdanske pjesme koju je potrebno zaštititi.

Malo je poznato da je na vrhu brda Spas postojala crkva Sv. Spasa ili Sv. Spasitelja po kojoj i cijelo brdo nosi naziv.

"Vaznesenje Gospodnje - Spasovdan je veliki i značajni praznik, jedan od glavnih kod pravoslavaca, koji su nekada slavili i muslimani i katolici. Spasovdan pada uvijek u četvrtak i to šesti dan po Vaskrsu".

Vilino gumno

Lazić navodi da u djelu "Crkve i manastiri u općini Budvanskoj" Mladen S. Crnogorčević, preštampanoj iz Glasnika, Zadar, štamparija Špira Artale, iz 1901. god., piše: "Na jednome visu po više Blata, a ispod Spasa je t.zv. 'Vilino gumno' na lijepome položaju, gdje su Budvani kola vodili hodeći o Spasovu danu na vrh Spasa. Tamo su i danas razvale crkve Sv. Spasa, a pri strani prema sjeveru one Sv. Petra. Spominje ga Jagić veleći: "Što se mjesta tiče, gdje su se bogovima klanjali (stari Srbi), čini se, da su najvoljeli gajeve i brežuljke, uzvisita mjesta i izvore; sr. Na pr. vilino gumno na vrh brda kod Budve, vrzino kolo na vrh Velebita" itd." (Hist. Knjiž.)", citira ona.

Kako dodaje, o ovoj crkvi i starim običajima Budve piše i Vuk S. Karadžić u knjizi "Život i običaji naroda srpskog" objavljenoj u Beču 1867. god. u kome stoji navedeno:

"Do prije neko dvadeset godina bio je u Budvi običaj, da svake godine na Spasov dan rano u jutru iziđe mnoštvo ženskinja i muškinja na brdo, koje se zove Spas. Svi, koji su tamo izlazili, bili su obučeni u stajaće haljine, a osim toga momci i djevojke s vjencima na glavi od različitoga cvijeća. Navrh toga brda imaju zidine od crkve, za koju se pripovjeda da se zvala "Sveti Spas", po čemu se i brdo tako zove; pred ovijem zidinama bilo je upravo za ovaj dan načinjeno (po običaju onijeh krajeva) veliko gumno, koje se i danas premda je već razvaljeno, zove Vilino gumno. Kako bi Budljani na brdo izašli, odmah bi se mladež na gumnu uhvatila u kolo, pa bi muškarci, koji su svi jedan do drugog pohvatani, zapjevali: Dobro jutro, b`jele vile! I nama ga dajte! Pošto bi ovo ženskinje otpjevale, onda bi svi pjevali ovu prvu pjesmu, a kad bi nju ispjevali i u govoru se malo odmorili, onda bi drugu, a tako potom i treću. Poslije ovoga pjevanja počastili bi se čime, što sa sobom donesu, pa bi se onda mladež poigrala i pošalila, a potom bi se vratili svako svojoj kući."

O ovom običaju postoji zapis i u knjizi "Religija Srba i Hrvata", Rad jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti (1886-1887) Volumes 82-85, zatim "Stara vjera Srba i Hrvata", Natko Nogilo, 1981", navodi Lazić.

Lokacija "Stare Budve" koja se zvala Butama

U okviru planskog dokumenta Lokalna studije lokacije "Spas", kako ističe Lazić, nema pomena o bilo kakvom arheološkog lokalitetu na brdu i na padinama brda.

"Zahvaljujući hroničarima Budve, u literaturi pronalazimo tragove veoma značajnih objekata koji su bili na obroncima brda Spas. Ne samo to, nego postoje jasne naznake da se stara Budva "koja se nekada zvala Butama" nalazila upravo na obroncima brda Spas. Don Krsto Ivanović, u knjizi "Ljetopis Budve", knjiga prva, iz 1650. god. navodi: "Budva se kako to proizilazi iz djela opata Orbinija (prim. aut. Mavro Orbini "Kraljevstvo Slovena"), a prema pisanju Volaterna, u staro vrijeme zvala Butama. Tada je bila smještena na načina sela oko brda Sv. Spas i pružala se od vode zvane Topliš do mjesta koje se zove Gospoština. Tu je bila crkva Sv. Gospođe s pravom na sedmi dio prihoda. Na tom mjestu i danas nalaze tragovi oko crkve. Nema mjesta na tom području đe se, ako se kopa, ne nalaze ispod zemlje zakopani mramorni stupovi, ploče i mozaici s veoma starim natpisima i nama nepoznatim slovima. Naprijed spomenuti beneficij na sedmi dio prihoda (ljetine) pripada sada župi sv. Marije od kaštela jer je ona ranije crkva, kad je sagrađen grad u kaštelu, tamo prenesena", ističe Lazić.

Ona navodi i djelo Mladena S. Crnogorčevića iz 1901. god. u kome piše: "Pošto se proglasi zabrana, da se kopaju mrtvaci po crkvama, Budvani ograde u Blatu kapelu, koju odrede kao ukopalište, 1848, a osveštaju 1849. g., namjenivši je Sv. Arhanđelu...Pri gradnji Sv. Arhanđelske kapele nalazilo se interesantnih ploča i zemljanih sasuda, što je nehajstvom uništeno. Kažu, da je negdje oko Blata postojao onaj stari grad, koji po kazivanju K. Porfirogenita Saraceni razoriše."Po usmenim predanjima lokacija crkve Sv. Gospođe, jedne od najznačajnijih crkava u nekadašnjoj Budvi, kako navodi don Krsto Ivanović. Nije poznata njena lokacija. Mladen S. Crnogorčević je naveo da se sjeverno od lokacije crkve Sv. Spasa nalazila još jedna crkva - crkva Sv. Petra, za koju kaže da su 1901.god. ostale ruševine. Fotografija ostataka ove crkve izašla je u Primorskim novinama u okviru intervjua sa dr Aleksandrom Faber (decembar 2001), naglašava Lazić.

Porušene katoličke crkve

Prema njenim riječima, crkva Sv. Mihovila je veoma značajna za Budvu.

"Prvi poznati biskup u Budvi zvao se Silvestar. On je 1143. godine posvetio crkvu sv. Mihovila na rtu Mogren. Crkva sv. Mihovila stradala je u zemljotresu 1667. godine. Prema arhivskim podacima koje smo pronašli, crkva Sv. Mihovila se nalazila na čestici zemlje 295, naziv Potesa i Naziv parcele: Mogren. Bila je površine 36 kvadrata. Ovu crkvu pominje i don Krsto Ivanović u Ljetopisu iz 1650. godine. Crkva Sv. Luke se osim literature pronalazi i u katastarskim podacima na čestici zemlje 294, naziv Potesa i Naziv parcele: Mogren.Takođe je bila površine 36 metara kvadratnih. Crkva Sv. Antuna Padovanskog se nalazila na Mogren plaži u podnožju brda Spas, o čemu postoji arhivirana dokumentacija i čije lociranje je toku od strane Opštine Budva. NVU Primorska je predala Opštini Budva Inicijativu za obnovu crkve Sv. Antuna uz izradu Idejnog rješenja po uzoru na izgled nekadašnjeg objekta. Kapela Sv. Roka i Sv. Trojstva su bile na putu od Starog grada prema plaži Mogren, kako stoji u literature", ističe Lazić.

Obredne spasovdanske pjesme

Lazić podsjeća da je Vuk Karažić objavio i tri pjesme koje je 1840. godine dobio od Vuka Vrčevića, a koje je pjevala mladež po Budvi.

"Drugu i treću pjesmu je Vladan Nedić unio u Antologiju jugoslovenske narodne lirike.

Ove pjesme su zapisane u knjizi "Narodne pjesme: Sabranje sviju do sad izdatih i više nikada još neizšavših pjesamah hrvatskih, dalmatinskih, bosanskih i srbskih", izdanje Lavoslava Župana u Zagrebu, knjiga 1, 1848. god. tiskom Franje Župana. Interesantna je pjesma o djevojci koju je oteo blagorodni zmaj planinski na putu ka kući poslije završenih spasovdanskih svečanosti. Obećavši zmaju da će se vratiti, djevojka ga zamoli da joj da dozvolu da posjeti majku. Zaljubljeni zmaj je pustio, a ona se naravno nikada nije vratila. Zmaj je umro od tuge čekajući svoju ljubav.

Sve navedene narodne pjesme su dio kulturne baštine Budve koje su skoro zaboravljene, a koje čine važan dio budvanske istorije", kaže Lazić.

Ona navodi da bi se i nad tim dijelom budvanske istorije i tradicije mogla uspostaviti zaštita kao nematerijalno kulturno dobro.

"O mogućnosti implementacije nematerijalne kulturne baštine u kulturni turizam u Stategiji razvoja kulturnog turizma sa Akcionim planom do 2023. god. se navodi: Izvođačka umjetnost sama po sebi nije tržišno valorizovana kao samostalni proizvod, ali se kao sastavni dio atraktivnih programa može aktivno uključiti u formiranje autentičnog proizvoda kulturnog turizma. Očuvanje autentičnog izvođenja zahtijeva obezbjeđivanje finansijske podrške društvima koja u svojem repertoaru njeguju izvorni način izvođenja i aktivni su učesnici manifestacija baziranih na tradicionalnim običajima", citira Lazić.

Prema njenim riječima, svečanosti povodom Spasovdana su se održavale sve do 1817. godine, o čemu su zabilješke ostavili don Antun Kojović i Pavo Mikula.

"Obučeni u svečano ruho, Budvani i Budvanke su toga dana polazili rano ujutro na hodočašće na Spas. Putem su nevjeste i djevojke brale svakovrsno cvijeće, plele od njega vijence i stavljale ih na glavu. Po završetku crkvenog obreda, mladići i djevojke bi se uhvatili u kolo na gumnu, koje se zvalo "Vilino gumno", a koje je u tu svrhu pred crkvom bilo sagrađeno. Zatim bi sjeli da objeduju i da se goste raznovrsnim jelima i pićem koje su sobom donijeli. Poslije ručka bi se produžilo veselje, pjesma i igra – sve do predvečer a onda bi se vraćali kući. Ovaj običaj se održavao sve do 1817. godine, kada je odjednom prestao. A uzrok tome je jedan žalostan događaj. Među izletnicima te godine nalazio se i austrijski komandant mjesta Rosić sa malim sinom Maksimilijanom. Pri povratku sa Spasa, mali je brao cvijeće na Ćerilima. Kako mu se noga pokliznula, strmoglavio se niz strminu i pao na plažu Đeđeveri gdje je ostao na mjestu mrtav. Ukopan je u crkvi Svetog Ivana u grobnici obitelji Bellafuza. Iz osjećanja tuge i iz obzira prema toj obitelji, sljedećih se godina o Spasovdanu nije išlo na hodočašće, pa je tako ovaj vrijedan običaj iščezao", piše u zabilješkama tih Budvana

Zaštitom bi se formirala baza kulturnog turizma

Lazić ističe da poznavanjem ovog dijela tradicije i evidentiranjem postojanja materijalne i nematerijalne kulturne baštine, stvara se mogućnost da brdo Spas dobije status "kultnog mjesta" kao prostor vezan za obavljanje prazničnih obreda i kao zaštićeni prostor oko sakralnog objekta koje je pod zaštitom.

"Po definiciji 'kultno mjesto' je prostor koji je po narodnom predanju ili vjerovanju predmet posebnog značaja ili obožavanja. Zaštitom brda Spas formirala bi se jedna od baza kulturnog turizma. Prema Strategiji razvoja kulturnog turizma sa Akcionim planom do 2023. god., kulturni turizam se dijeli na: vjerski, folklorni, festivalski, kulturni turizam povezan sa kulturno-istorijskim nasljeđem, obrazovni turizam i nematerijalni kulturni turizam. Ova Inicijativa pokazuje da se zaštitom brda Spas kao kulturnog dobra ispunjavaju zahtjevi za razvoj svih navedenih vidova kulturnog turizma, te da se Budva postavi na veoma važno mjesto Evropske kulturne baštine", poručuje ona.

Kako ističe, zaštitom brda Spas kao kulturnog dobra postigla bi se obnova kultnog mjesta crkve Sv. Spasa na samom vrhu brda, koje je stavljeno u Registar kulturnih dobara u Opštini Budva, kao i razvoj vjerskog turizma kao vida kulturnog turizma.

"Obnova litije/procesije na brdo Spas svakog Spasovdana (proljećni period) - razvoj festivalskog turizma kao vida kulturnog turizma, te se time upotpunjuje turistička ponuda Budve i započinje ranije turistička sezona. Zaštita nematerijalne kulturne baštine - spasovdanske pjesme - koje se mogu izvoditi uz tradicionalne pjesme i igre na vrhu brda, gdje su se i nekada izvodile, te bi se time razvio folklorni turizam. Mogućnost otvaranja novih arheoloških lokacija - obrazovni turizam i nauka. Zaštita prostora od prekomjerne urbanizacije, koja je jedan od glavnih problema u Budvi. Zaštita prirodnog predjela i biodiverziteta koji s godinama prijeti da potpuno nestane. Poboljšanje uslova života i rada stanovništva u gradu (zdravlje stanovništva, razvoj turizma kroz dopunu turističke ponude a ne kroz izgradnju turističkih kapaciteta)", naglasila je prednosti Lazić.

Prema njenim riječima, moraju se nužno uspostaviti standardi za razvoj Budve u kom će učestvovati cio društveni sistem, od politike i stategije, preko informisanja, obrazovanja, menadžmenta, sve do pojedinca.

"Kada jasno sagledamo stvari, shvatamo da ne samo grad nego i država nedovoljno utiče na formiranje svijesti građana za očuvanje kulturnog pejzaža. Potrebno je uticati na isticanje neophodnosti poštovanja ne samo svog identiteta i sopstvene kulture, nego i stvaranja svijesti o poštovanju i razumijevanju onih drugih i drugačijih. Bez obzira čije su bile crkve a čiji vrh, Spas bi imperativno trebalo spasiti i formirati našu park-šumu u srcu Budve. Što bi u staroj dječijoj igri rekli - 'Spas za sviju nas'", kazale je Lazić.

( Vuk Lajović )