Promjene

Dugo sam razmišljao zbog čega prosvjetne vlasti Crne Gore izbjegavaju riječ promjene i radije je mijenjaju riječju reforma, dok uvode „red” u crnogorske škole? Konačno sam domislio zbog čega je ta nelagoda.

Započinjanje promjena u školama može da bude opasno poput virusa. Uostalom nije ni čudo što nekada nijesmo smjeli omirisati „poljsko cvijeće“. I zašto su naglo iz prodavnica igrački povučeni iz prodaje plišani medvedići nakon događanja u Čehoslovačkoj. Ništa ne smije makar da asocira na promjene. Kako tad, tako sad. Održava se poruka: „Dosanjali smo hiljadugodišnji san i niđe nije nebo lijepo kao iznad Crne Gore.“

Spavajte ušuškani u svom polusvijetu poluznanja i živite od svojih podjela i mitova! Promjene su dug proces posle kojeg se uvijek vidi svjetlo na kraju tunela. A mi smo u brižljivo kreiranom mraku i nema promjene. Dok napolju, negdje drugo, teče život.

Iz ovih razloga prosvjetne vlasti radije se terminološki opredjeljuju za reformu. Nema naroda na kugli zemaljskoj koji je više „reformisan” od nas. Ma, mi smo konstantno u reformama. Još je Petar I pokušavao da nas „reformiše” da se ne ubijamo međusobno, i da ne krademo jedni od drugih. Pa je onda poslije njega Njegoš osnovao i prvu školu u Dobarskom selu u pokušaju da unese svjetlo i prosvijeti znanjem ove gore crne.

Da ne pominjem kako smo se sve reformisali poslije II svjetskog rata. Od Boga do Marksa, preko Golog otoka pa do danas. Naše reforme liče na trčanje u mjestu. Trčimo, a ne mrdamo s mjesta. Reformišemo se, a ostajemo isti. Srećna 1948. nova godina. Evo i sada nas kao društvo reformišu. Ne možemo ostat od silnih reformi.

Reforma školstva je još samo jedna od reformi u nizu koja neće ništa neće promjeniti. Zbog toga prosvjetni radnici ćute. Znaju fino da se neće ništa promijeniti. Novi ministar nova reforma. Živio ja, živjeli vi, i tjeraj po starom.

Zbog čega je to tako? Zbog straha od promjena. Promjene otkrivaju i bacaju svjetlo na neznanje. Na nesposobnost. Na nepotizam. Na prepisivanje. Na sitne feudalce koji upravljaju našim životima. Na braću i kumove i donove. I konačno i najvažnije - promjene otkrivaju sve naše strahove i naše nesposobnosti.

Eto, zbog toga nama treba prosvjeta. Zbog toga ne moramo da imamo obućare, ali moramo da imamo slobodne prosvjetne radnike. Zbog toga su nam potrebne promjene, a ne reforme. Promjene koje će izvesti sami prosvjetni radnici.

( Slobodan Savović )