Radović: Neophodno povećati broj pružalaca usluga za beskućnike

U Crnoj Gori izostaje institucionalni odgovor na problem beskućništva, ocijenili su iz nevladine organizacije (NVO) Juventas i poručili da treba povećati broj pružalaca usluga namijenjenih beskućnicima.

Marija Radović iz Juventasa kazala je agenciji MINA da u Crnoj Gori trenutno postoje dva licencirana pružaoca usluge za osobe koje su beskućnici.

Kako je pojasnila, riječ je o Domu starih Risan, koji može obezbijediti smještaj, i Juventasu koji pruža uslugu podrška za život u zajednici – svratište.

"Svratište je usluga koja ne podrazumijeva smještaj, odnosno prenoćište, već se korisniku obezbjeđuje besplatan ručak, usluga tuširanja, pranja i sušenja odjeće, doniranje odjeće i obuće", precizirala je Radović.

Ona je dodala da Juventas, uz to, pruža i besplatna savjetovanja sa socijalnim radnikom, psihologom, zdravstvenim radnikom, pravnim savjetnikom i saradnicima u socijalnoj inkluziji.

"Pored navedenih, nema drugih dostupnih usluga namijenjenih isključivo osobama koje su beskućnici, a koje mogu odgovoriti na njihove potrebe", rekla je Radović.

Ona je kazala da posebno zabrinjava nepostojanje privremenog smještaja u različitim gradovima države kako bi se obezbijedila geografska pokrivenost.

Kako je navela, osobi koja je beskućnik potrebno je pored smještaja, pružiti podršku koja će biti prilagođena njenim potrebama i planirana zajedno sa njom, a pružana na bazi poštovanja, saradnje i razumijevanja kompleksnosti situacije u kojoj se najčešće nalazi.

"Pored smještaja, obroka, odjeće, važno je postojanje kvalitetne psihosocijalne podrške i pomoć u povezivanju sa različitim institucijama sistema radi ostvarivanja prava, a sve u zavisnosti od individualnih potreba", rekla je Radović.

Ona je kazala da se u Crnoj Gori ne vodi se evidencija o broju osoba koje su beskućnici, tako da je teško i okvirno govoriti koliki je taj broj.

Kako je navela, vođenje evidencije pomoglo bi u kreiranju realnije slike o problemu beskućništva i doprinijelo bi kvalitetnijem planiranju usluga koje bi osobama koje su beskućnici unaprijedile kvalitet života.

Radović je kazala da, koliko god društvo bilo svjesno ili nesvjesno beskućništva kao problema koji je evidentno prisutan u svakom gradu Crne Gore, važno je primijetiti da se toj temi češće razgovara i izvještava.

"Sigurno da svi srećemo osobe koje su beskućnici u našim gradovima, pa je onda važnije pitanje da li smo kao društvo svjesni nedostatka servisa podrške i prilagođenih usluga koje izostaju", rekla je Radović.

Ona je navela da važeći Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti u članu četiri, kao osobe koje se posebno štite u ostvarivanju ciljeva socijalne i dječje zaštite, prepoznaje odrasle i stare koji su beskućnici.

Kako je dodala, isti zakon definiše da je beskućnik osoba koja nema adresu stanovanja, boravi na javnim ili drugim mjestima koja nijesu namijenjena za stanovanje i nema sredstava kojima bi moglo da podmiri potrebu stanovanja.

"Zakon prepoznaje osobe koje su beskućnici kao kategoriju lica koja ostvaruju pravo na određena materijalna davanja i usluge iz te oblasti, ali u praksi izostaje vođenje evidencije i postojanje usluga koje bi odgovorile na njihove potrebe i pružile adekvatno zbrinjavanje, posebno u slučajevima potrebe za hitnim postupanjem", rekla je Radović.

Govoreći o modelima socijalnog uključivanja, ona je kazala da u Crnoj Gori ne postoje jasno propisani koraci i procedure.

Kako je pojasnila, u zavisnosti od svakog konkretnog slučaja treba, na osnovu utvrđenih potreba, kreirati individualni plan usluga i pružanje dodatne podrške, kada je to moguće.

"Broj usluga namijenjenih konkretno osobama koje su beskućnici je minimalan, ali treba iskoristiti sve ono što nam je dostupno u zakonskim okvirima i obezbijediti dostupna materijalna davanja ili neku uslugu koja je dostupna po drugom osnovu, jer su osobe koje su beskućnici često dio drugih zajednica koje zakon prepoznaje i važno je iskoristiti svaku mogućnost koja stoji na raspolaganju", smatra Radović.

Pored toga, kako je kazala, važno je kroz saradnju sa drugim subjektima poput organizacija civilnog društva, kada je moguće obezbijediti dodatnu podršku i usluge.

Radović smatra da je, prije svega, važno što u Crnoj Gori postoji zakonsko prepoznavanje beskućnika kao osoba u riziku od socijalne isključenosti.

"Zato, treba ići u pravcu povećanja broja pružalaca usluga namijenjenih sobama koje su beskućnici, sveobuhvatniji pristup u postupanju, jačanje saradnje sa svim značajnim subjektima koji mogu pružiti podršku, korišćenje dostupne usluge svratište koju pruža licencirana NVO", kazala je Radović.

Ona je navela da je neophodno da se na nacionalnom, kao i na lokalnom nivou, prepozna važnost i hitnost kreiranja servisa podrške koji će odgovoriti na rastući problem beskućništva u Crnoj Gori.

( Mina )