Kadić: Biće više novca ako se spriječe zloupotrebe

Iako im je Vlada odobrila četrdesetak miliona manje nego što su tražili za narednu godinu, u Fondu za zdravstveno osiguranje smatraju da će 386,4 miliona eura biti dovoljno za normalno funkcionisanje zdravstvenog sistema, bez nestašica ljekova.

Direktor Fonda Vuk Kadić u intervjuu “Vijestima” kaže da postoji prostor za uštede i racionalizaciju troškova, zbog čega će nastaviti sa kontrolom bolovanja, izdavanja uputa, propisivanja terapije, putnih troškova...

On smatra da će ljekari i Ministarstvo zdravlja naći kompromis i da neće biti ukinuto pravo na dopunski rad svim doktorima zbog pojedinaca koji su zloupotrebljavali tu mogućnost.

Kadić poručuje da će do ljetnje turističke sezone osposobiti 90 odsto kapaciteta bolnice Meljine, uz postepeno uvođenje grana medicine, uprkos tome što ta ustanova sada ima samo 11 stalno zaposlenih ljekara.

Koliki će biti dugovi Fonda na dan 31.12. 2022. i kako završavate godinu?

Godina je bila turbulentna i teška, vjerovatno i najteža u proteklih nekoliko godina, a jedan od glavnih razloga su svakako nagomilani dugovi iz prethodnog perioda. Rebalansom budžeta dugovi su izmireni i Fond neće imati dugova koji stižu na naplatu do 31. 12. Postoje neizmirene obaveze na osnovu faktura koje dospijevaju na naplatu u januaru i februaru, ali koje su planirane i ušle u budžet za 2023. godinu, na poziciji otplata dugova nastalih u prethodnom periodu. Međutim, to nije alarmantno i taj iznos neće ugroziti funkcionisanje zdravstvenog sistema u narednoj godini.

Koliko novca će biti za zdravstveni sistem u narednoj godini? Da li ste zadovoljni iznosom koji vam je opredijelilo Ministarstvo finansija?

Skupština je usvojila konačni budžet za narednu godinu, po kojem je Fondu odobreno 386,4 miliona eura. Naše projekcije bile su oko 425 miliona, četrdesetak više nego što je odobreno. Tražili smo deset do 15 miliona eura više za ljekove i medicinska sredstva, na osnovu analiza potrošnje u prethodnim godinama. Druga razlika, u projekciji, odnosi se na zarade i ostala lična primanja zaposlenih u zdravstvu. Tražili smo desetak miliona više nego što je odobreno, imajući u vidu planove zdravstvenih ustanova o zapošljavanju budućeg kadra, novim specijalizacijama... Važno je da smo dobili čvrsto obećanje Ministarstva finansija da će tu razliku, ako bude nedostajalo sredstava pred kraj 2023. godine, nadomjestiti iz budžetske rezerve. Vidjećemo ko je bio bliži realnom iznosu. Odobreno je desetak odsto manje u odnosu na naše želje i potrebe, ali biće dovoljno za funkcionisanje i nadamo se da nećemo doći u situaciju da nedostaju ljekovi i medicinska sredstva.

Moram da naglasim da tri stavke nijesu bile aktuelne, kada je planiran budžet Fonda za 2023. godinu, a obećali smo ih javnosti. Riječ je o primjeni novog Granskog kolektivnog ugovora, odnosno povećanju zarada nemedicinskom kadru za šta će biti potrebno oko 300.000 više na mjesečnom nivou, odnosno oko 3,5 miliona eura na godišnjem nivou. Drugo, terapija za oboljele od cistične fibroze. Biće neophodno oko 250.000 eura po pacijentu godišnje, a ako terapija bude odobrena za svih 36 pacijenata to su dodatnih 9 miliona eura. Treće, uvođenje Opšte bolnice Meljine u javni zdravstveni sistem podrazumijeva preuzimanje zaposlenih, troškove za funkcionisanje ustanove, ali to ćemo u hodu rješavati kad budemo znali projekcije. Ministarstvo finansija je planiralo ta sredstva u rezervi i iz tog razloga smatram da javnost ne treba da bude zabrinuta.

Kako Vi ocjenjujete projekat “Evropa sad”, odnosno da li ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje utiče i na koji način na funkcionisanje zdravstvenog sistema, dugove i nestašice?

Fond od 2010. godine nema svoj račun. Sredstva od obaveznog zdravstvenog osiguranja nisu se slivala na račun Fonda, već Ministarstva finansija, a oni Fondu prebacivali sredstva neophodna za funkcionisanje. Izdvajanja od 10,8 odsto za zdravstveno osiguranje u 2021. godini, nisu bila dovoljna, činila su oko 180 miliona ili 60 odsto budžeta Fonda, a današnjih ni 50 odsto. Ovo je pitanje za Ministarstvo finansija, da li im je smanjen priliv sredstava ili su uspjeli da nadoknade taj iznos. Druga stvar bi bila da se 180 miliona eura nalazilo na našem računu. Treba vidjeti na koji način još više povećati budžet za zdravstvo, s obzirom na to da u EU on čini od 12 do 14 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP), a kod nas manje od osam odsto. Takođe, treba razmišljati o formiranju fonda za, na primjer, liječenje rijetkih bolesti i to nezavisno od nas, a koji bi se finansirao iz donacija ili od akciza na duvanske proizvode, alkohol, slatkiše. Dakle, od svega onoga što posredno dovodi do oštećenja zdravlja. Zdravlje mora biti na vrhu društvene i političke agende i očekujem da će izdvajanja biti sve veća, ali i da će se racionalnije koristiti.

Iz godine u godinu se povećava potrošnja ljekova, kako onih na recept, u javnim zdravstvenim ustanovama, ali i onih koje građani plaćaju iz džepa. Da li u Fondu primjećujete novi rast potrošnje ljekova i koji su razlozi za to?

Za ljekove se izdvaja više od trećine budžeta Fonda. Ove godine će 155 miliona eura biti potrošeno na ljekove koji se izdaju na recept u državnim i privatnim apotekama i koji se dobijaju u javnim zdravstvenim ustanovama. Tu vidimo veliki prostor za racionalizaciju. Trošimo mnogo više ljekova nego druge zemlje. U Srbiji je potrošnja ljekova oko 800 miliona eura, a imaju deset puta više stanovnika. Razlozi su višestruki. Prvo, malo smo tržište i veledrogerije nemaju interes da uvoze ljekove, pa nemamo mogućnost da dobijemo više ljekova istog sastava od različitih proizvođača. Drugo, nedostatak kontrole. Imamo apsurdnu situaciju, kakva ne postoji nigdje u Evropi, da Ministarstvo zdravlja sastavlja listu ljekova, Montefarm raspisuje tendere, a Fond plaća. Takođe, uveli smo inovativnu i skupu terapiju koju većina zemalja u regionu nema, dijelom je i to razlog povećane finansijske potrošnje, ali svakako ne u toj mjeri. Napravićemo uštede, ali ne nauštrb zdravlja građana.

Da li će upravo Fond ubuduće raspisivati tendere za nabavku ljekova i medicinskih sredstava za zdravstvene ustanove i kako vidite status “Montefarma” u budućnosti?

Nadam se da će se Fondu u 2024. vratiti nadležnosti kakve fondovi imaju svuda, odnosno da ćemo sastavljati listu ljekova, raspisivati javne nabavke i plaćati ih. Moja ideja je da se javne nabavke za javne zdravstvene ustanove rade u Fondu, a da Montefarm bude veledrogerija koja će sa privatnim apotekama učestvovati na tim tenderima. Unazad deceniju, ta ustanova je dovedena u situaciju u kojoj je danas, da se svede samo na birokratski aparat koji raspisuje tender, bez mogućnosti da i sama na njemu učestvuje. Problemi Montefarma nisu od juče i ovakav način funkcionisanja ustanove nije održiv.

Šta radite da spriječite nova lažna bolovanja, da li ste formirali komisije koje se bave kontrolom i na kakve nepravilnosti i zloupotrebe ste naišli?

Bolovanja su veliki problem koji se mora sistemski rješavati. Ove godine je za bolovanja izdvojeno skoro sedam miliona eura i to nije konačna cifra jer svakodnevno stižu zahtjevi za refundaciju. Od januara 2022. godine smo u apsurdnoj situaciji, gdje se zbog zakonskih izmjena bolovanja mogu refundirati za period od prethodnih pet godina. Tako, imamo situaciju da su neke velike kompanije bile u blokadi, dobile pomoć države da izmire poreze i doprinose i sada nam se javljaju da im isplatimo bolovanja. Pomenuću samo jednu od njih, kompanija “Plantaže” je predala zahtjeve za refundaciju bolovanja iz 2018. i 2019. godine u iznosu od više stotina hiljada eura.

Fond je nadležan za kontrolu bolovanja do 30 dana, koje odobravaju izabrani ljekari. Imamo dvije nove komisije, jednu za psihijatrijska bolovanja, a druga je usko specijalizovana i čine je specijalista neurolog, neurohirurg, ortoped i fizijatar. Ta komisija analizira bolovanja koja su dosta česta, gdje se pacijenti upućuju na bolovanja zbog bolova u leđima, nogama, diskus hernija, glavobolja... U pitanju su pionirski koraci i u narednoj godini formiraćemo još komisija i pokušati da smanjimo broj bolovanja i troškova.

A da li ste kontrolisali rad prvostepenih komisija Fonda, komisije za liječenje u inostranstvu, da li ste tu naišli na nelogičnosti, mijenjali njihov sastav i, ako nijeste, da li ćete to uraditi u narednom periodu?

Na funkciji direktora Fonda sam šest mjeseci i taj period iskoristio sam i da sa svojim timom analiziram situaciju. Htio sam da vidim na koji način funkcionišu komisije i da u novu godinu uđemo sa analizom i jasnim planom da bih, ako budem mijenjao sastav, mogao detaljno da obrazložim zašto je neophodno to uraditi. Vrlo brzo ćemo izaći sa predlogom i imati nove komisije, to ne mora da znači da neki ljudi neće i dalje biti u tim tijelima, ali će svakako biti efikasnija.

Koliko Fond izdvaja novca za liječenje u inostranstvu? Da li je moguće da jedini nemamo PET skener u regionu, da nemamo transplantacionu medicinu i da godinama nije urađena niti jedna transplantacija bubrega? Da li vidite mogućnost da se neke vrste dijagnostičkih i operativnih procedura za koje šaljemo pacijente u inostranstvo rade u Crnoj Gori?

PET skener je planiran kao investicija u sljedećoj godini. Postoje i objektivni razlozi zašto je Crna Gora danas bez tog aparata. Za tu proceduru neophodan je radiofarmak koji je vrlo specifičan i kompleksan za proizvodnju, a nema mnogo fabrika sa ciklotronom, takođe radiofarmak ima poluvrijeme raspada od 72 sata, odnosno mora se iskoristiti u roku od tri dana i ne može se skladištiti. Zato je potrebno jako dobro planiranje i organizacija da bi uvozili samo onoliku količinu radiofarmaka koja će biti iskorišćena u tom periodu. Ove godine imamo oko 300 pacijenata koji su upućeni na tu proceduru, 35 je upućeno u kliniku Liv, a 285 u kliniku Acibadem u Turskoj, tako da raste potreba za PET skenerom. Ipak, moramo biti svjesni da smo mala zemlja i da se medicina u velikoj mjeri zasniva i na iskustvu koje se stiče samo većim brojem slučajeva, pa neke procedure koje su rijetke nije realno razvijati kod nas jer to nisu u stanju da urade ni mnogo veće i bogatije zemlje. Naravno, treba da razvijamo i transplantacionu medicinu, što je započeto prije pandemije kovida i nadam se da će biti nastavljeno u narednoj godini. Nekada je bolje pacijenta poslati u određenu eminentnu kliniku gdje će dobiti najbolju uslugu, nego razvijati neke skupe procedure koje će biti iskorišćene u malom procentu.

Za liječenje i preglede pacijenata u klinikama u Evropi ove godine smo izdvojili nešto manje od četiri miliona, a u Srbiji oko 3,5 eura, ukupno za liječenje u inostranstvu izdvojeno je nešto manje od 7,5 miliona eura.

Kako komentarišete to što se veoma često skupljaju sredstva za liječenje djece u inostranstvu?

Svakom djetetu kojem je bilo potrebno liječenje u inostranstvo na teritoriji Evrope, Fond je izašao u susret bez obzira da li imamo ugovor sa tom klinikom ili ne. Potrebno je samo ispoštovati proceduru koja traje nekoliko dana, od momenta uspostavljanja dijagnoze do odobravanja liječenja u inostranstvu. Ono što ne možemo da finansiramo su eksperimentalna liječenja, koja nisu ušla u zvanične medicinske protokole za tretman određenih bolesti.

Kako Vi, kao ljekar i direktor Fonda, komentarišete Nacrt zakona Ministarstva zdravlja da u potpunosti ukine dopunski rad zaposlenima u zdravstvu kod privatnika, nakon što su više puta bezuspješno pokušavali da uvedu red u ustanovama koje pojedincima daju odobrenja za rad mimo propisa?

Od kad sam se vratio u Crnu Goru, ja sam radio samo u privatnom sektoru kao ljekar, a prije toga, mnogo duže, i u javnoj zdravstvenoj ustanovi – Kliničkom centru Vojvodina. Za sve vrijeme rada u Kliničkom centru nikada nisam radio privatno, jer nisam imao prostora i vremena, usljed dopunskog i prekovremenog rada u toj ustanovi, dežurstava... Svako ima pravo da radi šta hoće kad ispuni zakonsku obavezu i završi osmočasovno radno vrijeme i sa te strane opravdavam i razumijem kolege koje ne žele da im neko zabrani rad kod privatnika. Ali smo i svi svjesni da izdvajamo velika sredstva za plate i da su zarade u javnim ustanovama sada mnogo veće nego u privatnom sektoru, u koji se ranije odlazilo dominantno iz finansijskih razloga.

Privatni sektor mora biti partner državi i treba ga jačati, ali vlasnici privatnih ustanova moraju da shvate da svoju djelatnost treba da zasnivaju prevashodno na sopstvenom kadru, a ne kao što je trenutno slučaj da dominantno koriste kadar iz javnih zdravstvenih ustanova zbog čega ispaštaju svi, a najviše pacijenti koji u javnim zdravstvenim ustanovama ne dobijaju uslugu kakvu očekuju i zaslužuju. Ja lično nisam učestvovao u Nacrtu zakona jer je to nadlženost Ministarstva zdravlja, ali pretpostavljam da će se na kraju naći kompromis na zadovoljstvo svih, a posebno pacijenata.

Nedavno ste saopštili da se olako izdaju potvrde o potrebi putovanja zbog pregleda u drugim opštinama i da postoje zloupotrebe. Koliko se godišnje troši iz budžeta na troškove prevoza i kako izgleda novo uputstvo za zdravstvene radnike?

Za putne troškove ove godine unutar Crne Gore potrošili smo skoro četiri miliona eura. Analizom smo došli do zaključka da se u 95 odsto slučajeva odobrava putovanje sa pratiocem i biće definisano u kojim uslovima pacijent može da ostvari pravo na troškove prevoza pratioca. Od 1. januara ljekari više neće moći da izdaju upute za Klinički centar, a da zaobiđu najbližu opštu bolnicu, jer smo uveli softverska ograničenja. Tek kada pacijent dobije izvještaj od specijaliste u najbližoj bolnici da ne može da izvrši tu uslugu iz opravdanog razloga, moći će da se šalje na tercijarni nivo, odnosno u Klinički centar. Ako pacijent bude insistirao na pregledu ljekara u udaljenijoj opštini, to mu pravo neće biti uskraćeno, ali mu se sredstva za prevoz ne mogu refundirati.

Kakve nelogičnosti još postoje u zdravstvenom sistemu i gdje planirate uštede?

U narednom periodu planiramo da definišemo paket usluga, s obzirom na to da je ukinuto obavezno zdravstveno osiguranje, odnosno doprinosi na teret poslodavca i zaposlenog, a samim tim i zakonska mogućnost dopunskog osiguranja unutar javnog zdravstva. Danas imamo situaciju da svako od nas može nebrojeno puta da uradi laboratorijske analize, više puta bude upućen kod specijaliste ili da uradi dijagnostičke procedure, iako to nije neophodno, što utiče i na liste čekanja. Mora se definisati koje su to usluge, u zavisnosti od dijagnoze pacijenta, na koje ima pravo u toku godine. Već smo napravili komisiju koju čine predstavnici Kliničkog centra, opštih bolnica i domova zdravlja gdje ćemo jasno definisati i indikacije za određene procedure i laboratorijske usluge.

Primijetili smo da terapije koje se naručuju preko eZdravlja, stvaraju zalihe ljekova i povećavaju troškove.

Primarni smisao e-naručivanja je bila terapija za hronične bolesnike, ali smo utvrdili da se na ovaj način dobijaju i razni drugi ljekovi koje je pacijent koristio u jednom periodu života (antibiotici, kortikosteroidi...) Postoje i pacijenti koji godinama nisu bili kod specijaliste i koriste istu terapiju, a da se ne zna da li ta terapija ima efekta ili je potrebno korigovati. To sve može da dovode do zdravstvenih komplikacija koje povećavaju troškove liječenja. Sada ćemo uvesti da specijalistički izvještaji mogu biti validni najduže dvije godine i time ćemo uticati na naše osiguranike da idu na redovnije medicinske kontrole.

Šta će biti u narednoj godini sa bolnicom Meljine? Šta poručujete nezadovoljnim građanima i zaposlenima i koje će vrste usluga moći da se rade u toj bolnici, nakon što je država odlučila da je vrati u sistem javnog zdravstva?

Komisija za rješavanje pitanja bolnice Meljine i Instituta Simo Milošević Igalo čiji sam član je za manje od tri mjeseca donijela srednjoročno rješenje, do konačne sudske presude, prema kojem će ta bolnica biti “istureno odjeljenje” kotorske bolnice čiji je kadar i do sada pružao veliki broj usluga stanovnicima Herceg Novog. Uprava za katastar i državnu imovinu je 26. decembra počela popis, odnosno preuzimanje nepokretnosti od stečajnog upravnika. Taj proces trajaće još nekoliko dana. U ovom postupku naišli smo na brojne probleme, država nije imala skoro nikakvu kontrolu u način rada i usluge koje se tamo pružaju, ali su se napokon stekli uslovi da uđemo u bolnicu i rješavamo probleme. Imamo jedanaest ljekara koji imaju ugovor o radu, četiri ljekara koji su angažovani kao penzioneri, oko sedamdeset medicinskog i isto toliko nemedicinskog kadra.

Fond je, na osnovu ugovora o određenim uslugama do sada plaćao oko dva miliona eura toj bolnici na godišnjem nivou. Proces preuzimanja zahtijeva vrijeme i neće sve moći da se riješi preko noći. Postepeno ćemo uvoditi granu po granu medicine i osposobljavati odjeljenja. Nadam se da ćemo do početka ljetnje turističke sezone osposobiti više od 90 odsto kapaciteta bolnice, a plan je da se prvo osposobi transfuzija, biohemija, interna medicina i ambulante za specijalističke preglede, zatim bismo uvodili hirurgiju, pedijatriju, ginekologiju i ostale segmente. Kao direktor Fonda i ljekar zahvalan sam građanima Herceg Novog i kolegama na pokazanom strpljenju i razumijevanju uz obećanje da će vrlo brzo dobiti bolnicu kakvu zaslužuju.

( Ana Komatina )