Marunović: Borba sa fenomenom nasilja mora biti odlučnija

Nasilje prema LGBT populaciji spada u nešto što se može definisati kao šovinizam i fašizam, ocijenio je reditelj, Danilo Marunović, navodeći da borba sa takvim fenomenom mora biti mnogo odlučnija.

On je, u okviru kampanje za peti Montenegro prajd koji će biti održan sjutra, kazao da je tokom svog profesionalnog angažmana uradio spot koji promoviše LGBT prava, nakon kojeg je, kako je naveo, osjetio šta znači biti žrtva nasilja tim povodom.

„To je nešto što traje evo peta godina, s čim čovjek nauči da živi. Kroz profesionalne projekte i lično sam objavio rat društvenom svijetonazoru i taj rat se intenzivno vodi kroz sprovođenje lične ideologije. Jako je teško ući u klinč sa onim što znači diktat malograđanštine, jedna brutalna, intenzivna, malograđanska, divljačka svijest koja pokušava da se obračunava sa svim onim što je drugačije“, rekao je Marunović.

Taj društveni sloj, kako smatra, ne bi se mogao definisati kao konzervativan, "jer je konzervativizam stara, respektabilna, evropska, svjetska i politička ideja"

„Nasilje ove vrste spada u nešto što se formuliše kao šovinizam, kao fašizam, i borba sa takvim fenomenima mora biti mnogo odlučnija, konkretnija“, poručio je Marunović.

On je rekao da bi šetnja u okviru prajda, trebalo da ima za cilj animaciju opšte javnosti, kao i „poziv u pomoć da se borba za LGBT prava osvijesti kroz mnoge druge manifestacije“.

„Za mene to nije samo borba za prava LGBT zajednice. Za mene je to borba za nove vrijednosti, estetike, slobodu uopšte, nove umjetničke forme, za društvo koje poštuje i razumije različitosti“, istakao je Marunović.

Pjevačica Nina Žižić smatra da je tolerancija ono što svima nama nedostaje.

„Nasilje nikad nije bilo niti će biti rješenje. Stoga, poštujmo razlike i budimo tolerantniji jedni prema drugima“, poručila je Žižić.

Hana, koja je transrodna osoba, kazala je da je višegodišnja fizičkog, psihičkog i emocionalnog nasilja.

„O nasilju imam da kažem je da je, makar u mom slučaju, sve nakon prvog udarca i prve uvrede bilo kao repriza. Ne sjećam se da me ikad sam čin povrijedio koliko ono što ostaje nakon nasilja“, navela je Hana.

Ona je rekla da je, u trenutku kad se nasilje dešava, u stanju šoka i da nema osjećaj koliko zapravo traje.

„Ono što ostaje nakon nasilju jesu žrtva, povrijeđeno dostojanstvo, manjak samopoštovanja, traume koje će vas promijeniti, a nerijetko i nevoljenje sebe“, kazala je Hana.

Ona je rekla da nasilje nikad nije prijavila iz straha da njeni roditelji i porodica ne budu uznemireni, povrijeđeni, zbog osjećaja sažaljena, „a i da ne bih morala da se autujem i saopštim roditeljima da sam trans“.

„Nakon niza godina nasilja koje sam trpjela, potpuno nesvjesno, počela sam nasilje usmjeravati ka sebi – psihički i emocionalno se ranjavati. Sve ove godine osjećala sam da zaslužujem sve što mi se dešava, jer šta je to na meni, u meni i ko sam to ja pa ne mogu da prođem hodnikom, ulicom ili parkom a da neko ne osjeti potrebu da vrši agresiju, ugrožava moj duševni mir, ili privatni prostor“, navela je Hana.

Kako je istakla, sada zna da žrtva nasilja nikad nije kriva zbog nasilja i da su, kako je navela, nasilnici ti koji bi trebalo da se zapitaju šta i zašto to rade.

„Željela bih da poručim svim onima koji trpe nasilje ili su ga pretrpjeli da potraže adekvatnu pomoć, da rade na sebi i osnažuju se, jer jednog dana, možda slučajno, osobe koja je vršila nasilje nad vama, neće biti, a ostaćete vi sami, sa traumama i svim onim što je ostalo od onoga što ste mogli biti da je bilo drugačije“, kazala je Hana.

Nasilnicima bi, kako je dodala, poručila da je na ulici jedna osoba više „koja im neće dozvoliti da svojim nečovjčnim ponašanjem ugrožavaju bilo koga na bilo koji način“.

( Vijesti online )