Program koji će publici dočarati iščekivanje i radost Božića

Sa obnavljanjem tradicije božićnih koncerata, Muzički centar Crne Gore (MCCG) kreće prvim programom najavljenim u 2023. godini. Tokom izgradnje dugoočekivane zgrade MCCG koncerti ovog tipa redovno su se održavali u Crnogorskom narodnom pozorištu, a onda je i pandemija virusa korona učinila da se ta praksa zaustavi.

Pod dirigentskom upravom Mihajla Lazarevića, najstarije pjevačko društvo u Crnoj Gori, Srpsko pjevačko društvo “Jedinstvo” iz Kotora, izvešće u četvrtak, petog januara. Prigodan duhovni repertoar počinje u 20 čaova na velikoj sceni MCCG, a ulaz je slobodan. Koncepciju programa i repertoar Božićnog koncerta odredio je njegov povod - Božić, a iz Muzičkog centra najavljuju kompozicije iz opusa A. Fedorova, A. Tihona, I. Bajića, D. Bortnjanskog, M. I. Ivanova, S.S Mokranjca, I. Bajića i drugih.

Iako je najavljena duhovna muzika, najčešće pisana za potrebe bogosluženja i sakralne objekte, dirigent i đakon Lazarević u intervjuu za “Vijesti” ističe da ne treba bježati od toga da se ona izvodi i koncertno i u koncertnim dvoranama, jer upravo takvi repertoari pune sve svjetske dvorane. On vjeruje i nada se da će tako biti i u Muzičkom centru uz “nepregledno more vrlo lijepe, molitvene i uzvišene muzike”.

SPD “Jedinstvo” osnovano je 1839. godine u Kotoru, a Lazarević ga vodi od 1994. i podsjeća da je u pitanju hor koji je tokom 18 decenija neprekinuto djelovao u raznim društvenim sistemima i zemljama, sve vrijeme djelujući u Kotoru.

”Pošto je SPD ‘Jedinstvo’ osnovano i registrovano u Austrougarskoj, sve vrijeme je imalo i održavalo veze sa svojim duhovnim, a kasnije duhovnim i svjetovnim poglavarima na Cetinju. Pa i prije svog osnivanja ‘grupa kotorskih pjevača’ bez dozvole prešla je u Crnu Goru i pjevala na sahrani svog mitropolita Petra (Svetog Petra Cetinjskog) pa sve do kralja Nikole koji je odlikovao Društvo, hor i dirigenta, jer oda Kralju Nikoli koju je ‘otpjevalo Jedinstvo na Cetinju postala je himnom Crne Gore (Ubavoj nam Crnoj Gori A. Šulca na tekst J. Sundečića)”, podsjeća Lazarević.

On u intervjuu za “Vijesti” dalje najavljuje koncert za koji tvrdi da će publici dočarati iščekivanje i radost Božića, koji će “imati priču” i biti dinamičan, a to će biti prilika i da se izvedu, u našoj zemlji neka neizvođena djela, ali i ona poznata koju će publika odmah prepoznati...

S obzirom na to da publiku očekuje Božićni koncert u MCCG, da li biste za početak najavili repertoar i možda najavili šta publika može očekivati?

Što se tiče repertoara on je sastavljen tako da zvučno odslika ovaj veliki praznik - rođenje Isusa Hrista. Koncert je koncipiran tako da publiku provede kroz bogosluženja koje se na Badnji dan i Božić služe u pravoslavnim hramovima. Na repertoaru će se naći kompozitori pomjesnih pravoslavnih crkava. Neki od njih su, pored toga što se bave kompozicijom i sveštenoslužitelji: NJ Sv patrijarah G. G. Ilija II, (aktuelni gruzijski patrijarh), arhiepiskop Jonatan Eleckih, arhimandrit Thon, monahinja Julijanija Denisova. Ima žena kompozitora, pored Denisove izvešćemo i kompoziciju Jaroslave Pščednik. Naravno, na programu će se naći i božićne narodne pjesme - kolede. Sve kompozicije izvodimo a capella.

Koliko dugo ste pripremali repertoar i nastup i čime ste se vodili prilikom selekcije, jeste li se možda i konsultovali sa nekim od predstavnika Muzičkog centra?

Za pripremu ovog koncerta nismo imali puno vremena, s obzirom na to da smo prve razgovore vodili početkom decembra. Poziv od Muzičkog centra Crne Gore i njegovog umjetničkog direktora mr Marka Simovića veoma nas je obradovao, da se sa horom Srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo” obnovi tradicija Božićnih koncerata, koji su se, dok se gradila zgrada Muzičkog centra, održavali u Crnogorskom narodnom pozorištu. Kao što sam rekao koncepciju programa odredio je sam praznik - Božić, a Muzički centar mi je dao potupnu slobodu u izboru kompozicija.

Najavljena je duhovna muzika i povratak održavanja tradicionalnih Božićnih koncerata. Koliko su takvi događaji važni, kao i upoznavanje ili praktikovanje slušanja ovakvog repertoara?

Na koncertima ovakve tematike jedina prikladna muzika po mom mišljenju je duhovna, opet ne bilo koja, već ona koja odgovara temi - Božiću. Naravno da su koncerti duhovne muzike važni, jer duhovna muzika čini ogroman segment stvaralaštva vokalne i vokalno-instrumentalne muzike. To je nepregledno more vrlo lijepe, molitvene i uzvišene muzike. Koliko god se trudili, ne možemo je cjelokupnu izvesti i preslušati da živimo stotinu života, uživati u njima a samim tim i oplemenjivati sebe i one koji je slušaju. Iako je pisana za potrebe bogosluženja i sakralne objekte, ne treba bježati od toga da se ona izvodi i koncertno i u koncertnim dvoranama. Ovakvi repertoari pune sve svjetske koncertne dvorane, pa se nadam da će tako biti i u Muzičkom centru petog januara.

Nastupate sa SPD “Jedinstvo”, sa kojim ste i ranije koncertirali. Kakvu saradnju imate i po čemu se odlikuje ovaj sastav?

Srpsko pjevačko društvo “Jedinstvo” 1839. u Kotoru, kako glasi njegovo pravo i puno ime, vodim od 1994. godine. Dakle, punih 28 godina, neprekinuto vodim ovaj ansambl i njegov sam umjetnički rukovodilac. S obzirom na to da sam na čelu najstarijeg hora u Crnoj Gori, a mogu reći i na Balkanu, toliko godina dovoljno govori o našem međusobnom odnosu. To je hor koji je kroz 18 decenija postojanja neprekinuto djelovao u raznim društvenim sistemima i zemljama (Austrougarska, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, SFR Jugoslavija, SR Jugoslavija, Crna Gora) a sve vrijeme djelujući u Kotoru. Pošto je SPD “Jedinstvo” osnovano i registrovano u Austrougarskoj sve vrijeme je imalo i održavalo veze sa svojim duhovnim, a kasnije duhovnim i svjetovnim poglavarima na Cetinju. Pa i prije svog osnivanja “grupa kotorskih pjevača” bez dozvole prešla u Crnu Goru i “pjevala na sahrani svog mitropolita Petra (prvog - sv. Petra Cetinjskog) pa sve do kralja Nikole, koji je odlikovao Društvo, hor i dirigenta, jer oda Kralju Nikoli koju je “otpjevalo Jedinstvo” na Cetinju postala je hinmom Crne Gore (“Ubavoj nam Crnoj Gori”, A. Šulca na tekst J. Sundečića).

Članom SPD “Jedinstvo” može postati svaki pošteni i rodoljubivi građanin. To čini da je ovo Društvo oduvijek bilo, iako ima prfefiks srpski, multietničko i multikonfesionalno. Tako je i danas. Sve ovo možemo dokazati dokumentima koji su popisani i izdati u dvije knjige: “180-godišnjica” i “Arhiv SPD “Jedinstvo” čiji sam autor.

Hor pored bogate istorije, dokumentacije i nototeke važne za istoriju muzike u Crnoj Gori ima i veoma bogatu koncertnu djelatnost. Održao je mnogo koncerata u zemlji i inostranstvu, učesnik je mnogobrojnih festivala i horskih takmičenja (Austrija. Mađarska, Slovačka, Češka, Rusija, Grčka, Srbija, Švajcraska, Nemačka, Belorusija, Bosna i Hercegovina, Poljska, Hrvatska, Rumunija), snimao za televizijske kuće (Deutche Welle, KuzbasTv, RTS, RTCG, RTRS, BHRT, TRT) izdao 8 CD-ova.

Ovaj ansambl čine pjevači, sada ne samo iz Kotora nego iz cijele Boke Kotorske. Neki od njih imaju formalno muzičko obrazovanje, a neki ne. To je mješoviti hor koji broji četrdesetak pjevača. Imamo i dečiji i omladinski hor koji broji stotinak djece uzrasta od 6 do 16 godina.

Šta za Vas kao dirigenta, znači koncert koji se realizuje nekim specijalnim povodom, ovoga puta prazničnim, tj. božićnim?

To je uvijek izazov kad je “tema koncerta” tako striktno određena. Treba odabrati takav program koji će publici dočarati iščekivanje i radost Božića, da koncert “ima priču”, bude dinamičan, da se izvedu dosad neka neizvođena djela u našoj zemlji ali i neka poznata djela koju će publika odmah prepoznati. Ne kažem da je lakše postaviti program koji nema neku određenu “temu”, sve ima svoje prednosti, a i mane. Nadam se da će moj odabir biti pun pogodak i da će publika uživati.

S obzirom na to da je klasična muzika nerijetko percipirana kao muzika za uži krug ljudi, za elitnu publiku, što nekada doprinosi i manjku interesovanja publika, kakav je slučaj sa duhovnom muzikom, šta biste Vi rekli o tome ima li publiku i je li prijemčiva širim masama?

Iz mog iskustva kao dirigenta koji mnogo izvodi duhovnu muziku (ne samo pravoslavnu) mogu reći da je interesovanje publike za tu vrstu muzike veliko. Uvijek smo imali pune dvorane, crkve pa i otvorene prostore. Ljudi vole da slušaju takvu muziku koja u njima izaziva najplemenitija osjećanja, to nam govori da su ljudi uvijek željni takve muzike.

Kako biste približili slušaocima duhovnu muziku, a onda i kako je Vi doživljavate? Ima li uopšte razlike između klasične, duhovne, a onda i svih drugih popularnih muzičkih žanrova kada je u pitanju ono što slušalac dobija?

Odmah da kažem da čovjek ne mora da bude vjerujući da bi uživao u duhovnoj muzici, ali svjedok sam da je upravo duhovna muzike mnoge odvela i okrenula ih vjeri. Ja je kao vjerujući čovjek doživljavam veoma duboko i ozbiljno. Mislim da bez nje ne bih mogao da živim svoj muzički život i život uopšte. Ona mi pomaže da bolje razumijem kompozitore, vrijeme u kom su živjeli i stvarali, ne samo duhovna već i svjetovna djela. Moramo priznati da je mnogo, mnogo veći broj kompozitora koji su bili istinski vjerujući ljudi, od agnostika, ne umanjujući njihov izraz i doprinos muzici. Muzika je ipak božija tvorevina data ljudima da Ga slave i da slave radost života.

Danas u 21. vijeku ne moramo dijeliti muziku na klasičnu, duhovnu, narodnu, popularnu… (iako je nama lakše da je na taj način razvrstavamo kako bi bili precizniji). Ja smatram da postoji kvalitetna i nekvalitetna muzika. Muzika koja oplemenjuje, nadahnjuje ili prlja dušu, muzika koja je stvaralačka ili destrukvna, Pitanje je afiniteta, ambijenta, mogućnosti, vaspitanja, obrazovanja... Bitno je da nas muzika inspiriše da činimo dobra djela, da budemo bolji ljudi.

Šta mislite o potezu Muzičkog centra Crne Gore, kao državne institucije, da svoj raznovrstan repertoar i program obogati i Božićnim koncertom?

Pozdravljam odluku Muzičkog centra Crne Gore. Ta manifestacija je postojala i ranije koja je prekinuta pandemijom kovid-19. “Jedinstvo” je bilo učesnik takvog koncerta 21.12. 2012. pored horova: Muzičke akademije sa Cetinja, Stanko Dragojević i Antivari muzika, gdje je nastupilo samostalno i združeno. Tada smo program prilagodili Božiću koji se slavi 25. decembra.

Smatrate li da je umjetnost koja se veže za religiju (bilo da je u pitanju duhovna muzika, crkveno slikarstvo, stvaranje freski, ikona, pisma) dovoljno prepoznata i priznata u svjetovnom životu i svijetu umjetnosti generalno?

Naravno da je prepoznata, samo pitanje je koliko društvo u kome živimo želi da toj umjetnosti da prostora. Znamo da takva umjetnost nije bila dobrodošla jedno vrijeme. Vrijeme je majstorsko rešeto, a umjetnost zna da čeka i da ponovo uzraste, obnovi se kao feniks iz pepela. Šta bolje reprezentuje Crnu Goru u svijetu pored prirodnih ljepota - sakralna umjetnost.

S obzirom na to da smo u periodu praznika, na početku 2023. godine, kako biste sumirali prethodnu, 2022. godinu i imate li neke planove za tekuću?

Prošla godina, godina posle oslobađanja od pošasti pandemije bila je za nas dobra pouka. Dočekali smo da ponovo možemo zajednički muzicirati - pjevati. Koncertirali smo u Kotoru kako za domaću tako i za mnogobrojnu stranu publiku, učestvovali na Festivalima “Dani muzike” u Herceg Novom i “Dani Sloge” u Sarajevu. Snimali za TV serijal “Boka pomorska”.

Godinu počinjemo sa dva Božična koncerta u Kotoru i Podgorici, dogovaramo koncert u Solunu, razmišljamo o osnivanju Horskog festivala, imaćemo naravno i brojne nastupe u ljetnjem periodu za turiste koji su već najavljeni…

Da li biste nešto dodali razgovoru ili poručili čitaocima?

Pozvao bih sve ljude dobre volje da se priključe našem Društvu i horu “Jedinstvo”. Vidovi saradnje su mnogobrojni. Ne morate živjeti u Kotoru da bi ste bili član “Jedinstva”. O tome vam mogu posvjedočiti mnogobrojni istaknuti inelektualci, kulturni poslenici, pedagozi, diplomate i obični ljudi iz regiona.

Čestitao bih Novu godinu svim ljudima na svijetu i poželio mir, ljubav, sreću, blagostanje, napredak… A vjerujućim ljudima koji slave Božić 7. januara svaki Božiji blagoslov! Hristos se rodi - vaistinu se rodi!

( Jelena Kontić )