Fabrika u Grahovu ostala u predizbornim obećanjima
U Grahovu, varošici koja je 24 kilometra udaljena od mora a pedesetak od Nikšića, nekada bilo pet fabrika sa oko 500 zaposlenih. Na njima je sada katanac
Nekada je u Grahovu, varošici koja je 24 kilometra udaljena od mora, a pedesetak od Nikšića, bilo pet fabrika – za preradu malina, ljekovitog bilja, proizvodnju dugmadi, pilana i pogon za izradu rezanog alata. Bilo je, kažu stariji Grahovljani, i oko 500 zaposlenih. Odavno nema fabrike “šarenih dugmadi”, ne širi se više Grahovskim poljem ni miris malina, katanac je stavljen na sve te fabričke pogone. Ipak, početkom 2021. godine krenulo se sa pričom o novoj fabrici u Grahovu. I to u predizbornim obećanjima.
”Kada se nazirao početak ove naše kampanje, mi smo u jednom od naših javnih nastupa obećali da ćemo u četvorogodišnjem mandatu otvoriti makar jednu fabriku. Predali smo danas listu, kampanja zvanično počinje i ja mogu da kažem da smo učinili smo sve što je potrebno da to obećanje ispunimo i da će se jedno postrojenje prehrambene industrije u rubnim djelovima opštine otvoriti kada dođemo na vlast”, još uvijek odzvanjaju riječi tadašnjeg nosioca liste “Za budućnost Nikšića”, a sadašnjeg predsjednika Opštine Marka Kovačevića, nakon predaje izborne liste 16. februara 2021.
Lokalni izbori u gradu pod Trebjesom održani su 14. marta 2021, Kovačević je u maju postao predsjednik Opštine, a postrojenja prehrambene industrije u Grahovu ni na vidiku.
”Imali smo uoči kampanje čvrsta obećanja od investitora koji ovdje ima halu i zemljište da će nakon izbora da otvori fabriku. Nakon što sam stupio na funkciju predsjednika Opštine imao sam susret sa vlasnikom te kompanije, međutim bilo je zahtjeva da se sretne sa tadašnjim premijerom. Obezbijedio sam konekciju, ali dalji pregovori su zastali. Nije od strane Opštine, već je do investitora”, tvrdi Kovačević.
Riječ je o pogonu za izradu rezanog alata koji je u Grahovu otvorila “Industrija alata” iz Trebinja i koji je uspješno poslovao nekoliko godina uoči posljednjeg rata u Jugoslaviji. Trebinjsku “Industriju alata”, samim tim i pogon i zemljište u Grahovu, kupila je firma “Swisslion” Takovo.
”Ove godine pokušaćemo da obnovimo te pregovore jer na Grahovu ima potencijala za jednu takvu fabriku koja bi se bazirala na prehrambenim proizvodima. Vidjeli smo da se u Tuzima otvorila fabrika čipsa. Grahovo je jedan od najvećih proizvođača krompira u Crnoj Gori, a kompanija koja je trebalo tu da dođe, bavi se i tom proizvodnjom. Ostaje da vidimo šta ih je to pokolebalo i postoji li mogućnost da ostvare investiciju. Mi ćemo na tome insistirati. Sa investitorom ćemo obnoviti kontakt, a ako do toga ne dođe imamo alternativna rješenja da zajedno sa stanovništvom ovdje krenemo u neku takvu priču”, kaže predsjednik Opštine Nikšić.
Zdravko Milović iz Grahova vjeruje da priča o fabrici nije završena ali, kako kaže, ne može se sve preko noći završiti.
”Bilo bi dobro da se ta fabrika otvori. Možda bi bilo 20-30 omladine da radi. Nadam se da će to biti nekad. Ne može sve biti za godinu dana. Vidite šta se radi po Crnoj Gori - jad i nevolja”, kaže Milović.
Mnogi u Grahovu nijesu ni čuli za Kovačevićevo predizborno obećanje, pa su ih novinarska pitanja o neotvorenoj fabrici iznenadila.
”Kakva fabrika slatkiša? Bolje da se otvori neka pekara, mesara...da se ljudi zaposle. Idu naše žene pa nadniče, kupe krtolu, mrkvu, kupus...a dnevnice su im po 30 eura. Ima dosta omladine, ali su se zaposlili u Nikšiću i u Herceg Novom. Ovi što su ostali i oni idu i kupe krtolu i mrkvu. Svi bi oni voljeli da na Grahovu imaju stalni posao, da ne moraju da idu u Boku da rade”, kaže sedamdesetčetvorogodišnja Mileva Drašković.
Jovan Vujačić smatra da je Kovačević “iz petnih žila zapeo” da se u Grahovu otvori fabrika.
”On je inače odavde porijeklom. Ne znam gdje je zapelo, ali se on sigurno maksimalno trudi da tako bude. Bilo bi tu radne snage. Znate da je svuda fali, i u Crnoj Gori i na Balkanu, ali bi se našlo. Nešto bi i došlo. Ima nas da bismo radili”, poručio je Vujačić.
A Kovačević, poučen prethodnim iskustvom, sada daje drugo obećanje.
”Ono što možemo da obećamo, a da ne ostane neispunjeno, je da ćemo uložiti maksimalan trud da do napretka u Grahovu dođe. Nećemo se više toliko oslanjati na druge i njihova obećanja, već na naš rad”.
( Svetlana Mandić )