Vujanović: U ponedjeljak se vraćam na posao, tri člana Sudskog savjeta daće ostavke ako imaju i malo časti i savjesti

Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Sudskog savjeta iz avgusta 2021. godine na osnovu koje je penzionisana sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović.

Presudu je 20. decembra prošle godine donijelo vijeće u čijem su sastavu bile sutkinje Ljiljana Šoškić (predsjednice vijeća), Medina Mušović i Jelena Ružičić.

Vujanovićeva je u izjavi dostavljenoj medijima napisala da se u ponedjeljak vraća na posao.

“Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna. U ponedjeljak se vraćam na posao”, kazala je.

Ona je dodala da očekuje da će tri člana Sudskog savjeta, koji neustavno godinama sjede u Savjetu, a učestvovali su u donošenju odluka „kojima su diskriminacijom brojnim sutkinjama oduzeli sudijske funkcije, ako imaju i malo časti i savjesti dati ostavke“.

U presudi, koju je dostavila, navodi se da je osporenom odlukom (Sudskog savjeta) konstatovano je da sutkinji Vujanović prestaje sudijska funkcija 3. avgusta 2021. godine.

„Navedeno je da je tužilja 18. aprila 2021. godine navršila 64 godina života, te da ima 38 godina radnog staža, pa joj, na osnovu odredbe člana 121 stav 2 Ustava Crne Gore, prestaje funkcija zbog ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Tužilja je osporila zakonitost odluke tuženog organa, iz svih zakonskih razloga“, piše u presudi.

Podsjeća se da je Vujanovićeva navela da za prestanak funkcije koji joj je konstatovan odlukom tuženog, nije postojao nužni uslov, a to je iskazivanje njene volje da želi da koristi pravo iz člana 17 stav 1 Zakona o PIO, zbog čega se nije mogao primijeniti član 121 stav 2 Ustava.

Dodaje se da Vujanovićeva smatra da je pobijanom odlukom grubo diskriminisana, po osnovu pola, jer joj je, bez njene saglasnosti, prestala sudijska funkcija sa navršenih 64 godine života, dok muškarci tu funkciju mogu obavljati do 66 godine.

Zajedno sa Vujanovićevom, tada je sudijska funkcija prestala za još 22 sudija, a kasnije još osmoro. Njih 11 je zatim pokrenulo sudske postupke, smatrajući odluke nezakonitom - uglavnom zbog diskriminacije jer su u pitanju tadašnje sutkinje za koje je bila spuštena starosna granica.

U odgovoru na tužbu od 13. oktobra 2021. godine, Sudski savjet je, kako se navodi, osporio navode tužbe, ističući da je u konkretnom slučaju Sudski savjet donio deklaratornu odluku, polazeći od odredbe člana 121 stav 2 Ustava Crne Gore, koja nedvosmisleno predviđa da sudiji prestaje sudijska funkcija kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju.

"Citirana odredba je imperativnog karaktera, pa sudiji, kada je stekao uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju, funkcija je prestala, jer je tako propisao Ustav, a sudija može poslije prestanka sudijske funkcije zasnovati radni odnos. Navedeno je da je tuženi odlučio da donese predmetnu odluku, i još odluka iz istog činjeničnog i pravnog osnova, iako je prethodno odložio donošenje deklaratornih odluka do donošenja odluke od strane Ustavnog suda Crne Gore, jer odlaganje donošenja takve odluke je bez uporišta u pozitivnim propisima. Osporio je navode tužbe kojima se ukazuje da je spornom odlukom došlo do neposredne diskriminacije sudija, kao i sudijske profesije u odnosu na ostale profesije, iz razloga što je tuženi direktno primijenio član 121 stav 2 Ustava Crne Gore, pa se ne može postavljati pitanje ustavnosti odredbe samog Ustava. Predložio je da sud tužbu odbije kao neosnovanu“, piše u presudi.

Podsjeća se da je presudom Vrhovnog suda Crne Gore od 14. decembra 2022. godine ukinuta presuda Upravnog suda kojom je sud prvobitno odbio tužbu iz razloga što je bio stanovišta, između ostalog, da se u upravnom sporu ne može cijeniti da li je neki akt javnopravnog organa doveo do diskriminacije stranke u postupku.

"Imajući u vidu navode iz presude Uvp. br. 896/22, navode tužbe i odgovora na tužbu, te propise koji regulišu predmetnu pravnu situaciju, sud je našao da je tužba osnovana, iz razloga koji slijede u nastavku obrazloženja. Odredbom člana 121 stav 1 Ustava Crne Gore, propisano je da je sudijska funkcija stalna. Stavom 2 iste odredbe propisano je da sudiji prestaje funkcija ako to sam zatraži, kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju i ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora“.

Podsjeća se da je članom 8 Ustava zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu.

"Članom 9 Ustava propisano je da su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva. Članom 18 Ustava propisano je da država jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti“, piše u presudi.

Navodi se i da je odredbom člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad napuni 66 godina (muškarac), odnosno 64 godine (žena) i ima najmanje 15 godina staža osiguranja. Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 40 godina staža osiguranja i 61 godinu života.

"U članu 121 stav 2 Ustava Crne Gore je propisano da sudiji prestaje funkcija, između ostalog, kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Uslov koji je spornom odlukom primijenjen kao relevantan za konkretni prestanak funkcije, različito je definisan za muškarce i žene u članu 17 stav 1 Zakona o PIO, pa se mora procijeniti da li je u skladu sa citiranim Ustavnim i zakonskim odredbama, da se različito regulisanje uslova penzionisanja primjenjuje i kada je u pitanju prestanak sudijske funkcije, i to na način da funkcija sudiji ženskog pola prestaje dvije godine ranije u odnosu na sudije muškarce. U tom smislu, član 121 stav 2 Ustava, po mišljenju ovog suda, ne može se posmatrati izolovano od opštih ustavnih načela, konkretno članova 8 i 18 Ustava i njegova primjena ih ne može derogirati“.

Kako se dodaje, dovođenje u vezu te odredbe sa odredbama Zakona o PIO koje propisuju uslove za sticanje prava na starosnu penziju, kada je u pitanju neposredna primjena ustavne norme, mora biti u skladu ne samo sa navedenim ustavnim načelima, već i načelom opšte zabrane diskriminacije propisanim u članu 1 Protokola 12 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koji zabranjuje da javne vlasti diskriminišu bilo koga po bilo kom osnovu .

"U odnosu na konkretan slučaj, sud je mišljenja da član 121 stav 2 Ustava Crne Gore, samo okvirno normira prestanak sudijske funkcije, kada je u pitanju razlog prestanka funkcije zbog sticanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, budući da ta Ustavna odredba ne propisuje koji od uslova iz odredbe člana 17 Zakona o PIO mora biti ispunjen da bi sudiji, po ovom osnovu, prestala funkcija, a tom odredbom, kako je već navedeno, propisana su dva nezavisna uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, i to jedan koji se odnosi na godine starosti za ostvarivanje ovog prava, i koji pravi razliku između muškaraca i žena, i drugi uslov, koji se tiče ostvarenog staža osiguranja, i koji važi jednako za muškarce i žene, bez obzira na godine starosti. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju, citirana odredba, odnosno uslovi koji su u njoj propisani treba i imaju primijeniti na način koji će osigurati zaštitu od svake diskriminacije po bilo kojem osnovu, te osigurati načelo stalnosti sudijske funkcije propisano u članu 121 stav 1 Ustava Crne Gore, a o čemu tuženi, pobijanom odlukom, nije vodio računa“.

Kada je u pitanju uslov iz člana 17 stav 1 Zakona o PIO, Sud prihvata da je različito regulisanje uslova za sticanje prava na starosnu penziju muškaraca i žena, učinjeno u svrhu postizanja legitimnog cilja, koji je objasnio predlagač Zakona (Vlade Crne Gore), u mišljenju iz januara 2021. godine, tako što se navodi da je spornom normom ženama dato pravo, odnosno mogućnost da ranije odu u starosnu penziju, dok krajnja odluka o tome da li će to pravo iskoristiti ili ne ostaje na njima.

"Međutim, u konkretnom, tužilji, sa navršenih 64 godine života i 38 godina radnog staža, nije data mogućnost da izabere hoće li ili neće da joj prestane profesionalna funkcija, već joj ona, osporenom odlukom, obavezno prestaje, i to ranije nego kolegama sudijama, koji su muškarci. Stoga, po mišljenju suda, tuženi je povrijedio zakon na štetu tužilje, između ostalog, i odredbu člana 5 Zakona o upravnom postupku, a ovo iz razloga što je, u brojnim odlukama, taj organ, u istoj pravnoj situaciji donosio različite odluke kada su u pitanju muškarci i žene, očigledno smatrajući da je ta različitost primjenljiva ne samo kada je u pitanju pravo na penziju, već i kada se radi o prestanku sudijske funkcije“, navodi se u presudi.

Zaljučeno je da je tuženi, spornom odlukom, doveo tužilju u diskriminatorski položaj u odnosu na njene kolege muškarce kojima je prestala funkcija sa navršenih 66 (i više) godina života i time joj onemogućio da obavlja sudijsku funkciju pod istim uslovima pod kojima je obavljaju i muškarci, zbog čega je odlučio da spornu odluku poništi.

( Biljana Matijašević )