Istorija i kultura nisu počeli sa predstavama CZK, zakoni se moraju poštovati

Uklanjanje scene “Atrijum” Centra za kulturu Tivat (CZK) iz kompleksa zaštićenog kulturnog dobra srednjovjekovnog ljetnjikovca Buća-Luković, koje je povjereno na upravljanje i gazdovanje drugoj tivatskoj JU Muzej i galerija (MIG) i opredijeljeno je za gradski muzej i lapidarijum, ne guši se kultura u Tivtu, ne gasi Festival mediteranskog teatra “Purgatorije”, ne ugrožava CZK, a nikome nije ideja da se ubuduće neki od programa CZK i dalje ne održavaju u tom kompleksu u skladu sa onim što će definisati konzervatorsko-restauratorska struka.

To su poručili čelnici Opštine Tivat i MIG-a sa juče održane konferencije za medije na kojoj su svoje viđenje problema oko kojeg se u tivatskoj i javnosti regiona digla velika prašina, saopštili i predstavnici zaštitarske struke, arhitekte-konzervatori Gordana Ražnatović i Srđan Marlović. Uz poruku da istorija i kultura Tivta nisu počele, niti se završavaju sa pozorišnim predstavama CZK-a, ma koliko one bile značajne i privlačne publici u posljednjih 20-ak godina, opštinari, muzejski radnici i konzervatori su istakli da se oko pola milenijuma trajanja i postojanja kompleksa Buća-Luković ne može podrediti isključivo potrebama pozorišne djelatnosti kroz postojanje male scene koja je u atrijumu ljetnjikovca postavljena 1999. bez traženih i dobijenih konzervatorskih uslova, bez saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZK), čak ni dozvole za postavljanje privremenog objekta.

Ražnatović i Marlović, koji su angažovani na istraživanjima koja prate aktuelne radove na rekonstrukciji i konzervaciji najprominentnijeg dijela ovog kompleksa - njegove kule - kroz dokumentaciju i foto-svjedočanstva pokazali su genezu procesa administrativne zaštite ljetnjikovca koja je počela još 1957. do aktuelnog Elaborata o njegovoj revalorizaciji kao kulturnog dobra iz 2013, te ono što je od 1999. u tom kompleksu kojim je tada gazdovao jedinstveni CZK, do prije desetak dana radila ta JU. Istakli su da su autori Elaborata koji je još na snazi, prije deset godina u mjerama za zaštitu tog kulturnog dobra propisali i uklanjanje male scene CZK-a i oslobađanje atrijuma ljetnjikovca od te zvanično, montažno-demontažne konstrukcije “koja nikada nije uklanjana nakon ljetnje sezone, već je imala ambiciju da postane trajni objekat koji je tzv. vizuelno zagađenje što remeti čitljivost integriteta čitavog ovog kulturnog dobra”.

”Konzervatorske mjere nisu savjeti ni preporuke, već upravo to što jesu - mjere koje su obavezujuća kategorija, pa je dakle, bilo i obavezno ukloniti scenu koja je poremetila strukturu prostornih odnosa unutar kompleksa. Ovoliku pažnju javnosti oko sprovođenja ovih mjera u djelo je izazvala navika dijela javnosti da tamo zadnjih 20 godina postoji neka scena na kojoj se događa pozorište, a navike su najopasnija stvar kada je zaštita kulturnih dobara u pitanju jer su neki čak bili došli na potpuno apsurdnu ideju da se nelegalno i protivno mišljenju struke postavljena metalno-drvena konstrukcija scene proglasi i zaštiti kao “nematerijalno kulturno dobro”, istakao je Marlović, podsjećajući na slična dešavanja i proteste u Herceg Novom, kada je uklanjano veliko bioskopsko platno sa tvrđave Forte mare, što se na kraju završilo uvažavanjem zahtjeva konzervatora i restauratora, “pa se sad niko više ni ne sjeća tih protesta ni platna koje je ranije bilo na tvrđavi”. Ražnatović je, argumentujući to fotografijama, istakla da je scena “Atrujum” bila nebezbjedna i za same gledaoce, da joj je bila ugrožena statika jer su njeni tanki metalni djelovi u međuvremenu, zbog neodražavanja, istrulili od korozije, da su elektroinstalacije kroz nju sprovedene bez uzemljenja, te da scena je godinama krpljena improvizatorskim metodama. Kao pozitivan primjer kako se može u zaštićenom spomeniku kulture urediti scena za ambijentalno pozorište ona je navela scenu u Starom Baru “koja je urađena po konzervatorskim uslovima i uz saglasnost UZK i po pravilima arhitektonsko-građevinske struke, a što u Tivtu nikako nije bio slučaj sa scenom Atrijum”.

”Cio kompleks ljetnjikovca Buća-Luković, a ne samo njegova kula je zaštićeno kulturno dobro od nacionalnog značaja II kategorije. Ono što je sa malom scenom CZK-a rađeno minulih godina u tom kompleksu, rađeno je mimo Zakona o zaštiti kulturnih dobara, čak i Zakona o planiranju prostora i gradnji objekata i to mora da prestane. UZK je u ovome krunska institucija, a zakoni se moraju poštovati”, istakla je Ražnatović, dodajući da je ljetnjikovac Buća-Luković jedan od najljepših takvih srednjovjekovnih kompleksa na Jadranu. “Nedopustivo je stručne teme iz oblasti zaštite kulturnih dobara tretirati i prezentovati tako populistički, kako su to pojedinci radili proteklih dana u ovoj kampanji koja se vodi u Tivtu”, podvukao je Marlović.

Direktorica MIG-a Danijela Đukić predstavila je izuzetno loše stanje u kojem je zatekla tu JU kada ju je preuzela prije nekoliko mjeseci, naglašavajući da njena prethodnica Jelena Bošković nije uspjela da se izbori sa posljedicama dugogodišnjeg lošeg odnosa nekada jedinstvenog CZK-a prema muzejskoj djelatnosti. Ona se založila za sprovođenje u djelo mišljenja struke da se scena mora ukloniti iz atrijuma.

”Kapela Svetog Mihovila nije pušionica ni svlačionica, kancelarijski prostori nisu bjuti i frizerski salon, depo muzeja nije prostor za pozorišni bekstejdž, niti je kula stovarište za materijal za predstave i scenu, niti muzejski eksponati mogu biti kako je nekoga volja korišteni kao pozorišni rekviziti. Dakle, što se mene tiče, nisam spremna da se scena vrati u atrijum ljetnjikovca, ali ako UZK izda konzervatorske uslove za tako nešto i odobri neki vid postavljanja manje, zaista montažno-demontažne scene koja ne ugrožava naš rad kao muzeja, ja tu nemam nešto da kažem. Da smo mi u pravu sa ovim što smo preduzeli pokazuje podrška koju smo u međuvremenu dobili od struke iz svih muzejskih ustanova u okolnim gradovima, Udruženja Mediteransko-pomorskih muzeja i za nas najrelevantnije institucije - Međunarodnog komiteta za menadžment muzeja Intercom”, naglasila je Đukić, odbacujući i sve tvrdnje direktorice CZK-a Dijane Sindik o navodnom neupoznavanju na vrijeme sa namjerom da se scena “Atrijum” ukloni.

Istakla je da je prvi dopis o tome ona Sindik uputila još 8. novembra, a ova tada, navodno, nije zbog toga protestovala “već je samo rekla da se scena mora izmjestiti negdje na području centra grada”.

”Do sada nisam dobio smisleni odgovor na pitanje zašto odluka SO Tivat iz 2019. da se napravi sporazum između MIG-a kojem je povjeren kompleks Buća-Luković i CZK o postavljanu i radu male scene nije napravljen ni potpisan. Kada vidite koliko je sve problema iz ovoga isplivalo u posljednje vrijeme, postane vam jasno zašto prethodna DPS vlast nije rješavala ovo pitanje, iako ga je sama inicirala prije četiri godine. Bivši i sadašnji nelegalni mendžment CZK-a sada međutim, pribjegava neprimjerenoj kampanji sa jasnom političkom dimenzijom da se Opština kao osnivač ove JU, te MIG prikažu kao nekakvi divljaci koji uništavaju kulturu u Tivtu. Ti pokušaji da sačuvaju nelegalni status kvo scene ‘Atrijum’ im neće proći jer to ne dozvoljavaju zakoni ove države, a mi jasno znamo što hoćemo i možemo da napravimo kada je razvoj muzejske djelatnosti u Tivtu u pitanju”, istakao je predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović, dodajući da u svemu ima i dimenzije zakonske odgovornosti bivšeg i sadašnjeg rukovodstva CZK-a jer bivši Savjet te JU osnivaču nije podnio izvještaj o radu za prošlu godinu, niti je direktorica Sindik pripremila i predala Plana rada za ovu godinu “a u javnosti priča da su ugrožene ‘Purgatorije’”. Zapitao se kako može UZK da bez reakcija javnosti i protesta izrazi neslaganje sa planom Opštine da u zaštitnoj zoni kulturnog dobra Buća-Luković, na obližnjem parkingu, gradi spratnu garažu, “a stav konzervatorske struke se ne uvažava i protiv njega protestuje kada je nelegalna mala scena CZK u pitanju, iako se ona nalazila usred zaštićenog kulturnog dobra”.

Iznio je i niz kritika na račun rada CZK-a u posljednje dvije godine, naglasivši da ta JU ne brine o potrebi za diverzifikacijom i disperzijom na druga područja opštine kulturnih dešavanja koja organizuje, kao i da, iako se na njih poziva, CZK uopšte ne radi kulturne događaje u zaštićenim spomenicima i starim ambijentalnim cjelinama na način kako to rade gradovi u Evropi, počev od Dubrovnika i čuvenih “Dubrovačih ljetnjih igara”.

”Ne može niko, kao što to radi aktuelni menadžment CZK-a, polagati pravo na prostor koji mu ne pripada. Buća nije kuća CZK-a, već je odlukom SO Tivat iz 2019. Buća kuća MIG-a. CZK već ima tri scene za svoje djelatnosti. Da Opština ne guši kulturu najbolje svjedoči podatak o rastu izdvajanja iz gradskog budžeta za tu JU - od 523.000 eura u 2021. koje smo i tada uvećali na 615.000 jer je CZK probio dozvoljenu potrošnju, do čak 850.000 koje će dobiti u ovoj godini. Na to treba dodati i još nekoliko stotina hiljada eura koje izdvajamo za Muzej i galeriju, odnosno Gradsku biblioteku”, podvukao je Komnenović, dodajući da neće dopustiti da se “kulturni programi u Tivtu formiraju u “beogradskom krugu dvojke”, niti će glumci i pozorišni stručnjaci iz drugih sredina određivati što će se i kako na planu kulture raditi u Tivtu, već ćemo to raditi mi ovdje, svi zajedno”.

( Siniša Luković )