Kratki izvještaj o zimi i tekućim godinama

Pokušajte se sjetiti početka ovog mjeseca. Jeste da je to bilo davno, prije 14 dana, što je na današnjem vaktu daleka prošlost, takorekuć prahistorija, jer mediji u dvije sedmice proizvedu, sažvaću i ispljunu toliko događaja i senzacija koliko bi nekada stalo u cijeli život.

Staru smo godinu ispratili i novu dočekali upozorenjem da zaboravimo na snijeg, jer to što se oficijelno zove zima više liči na rano proljeće. Vijesti su se pretvorile u niz upozorenja, sve gore od goreg. Rusi stabiliziraju svoje agresivno ratište i nastavljaju ubijati civile. Virus po ko zna koji put mutira i napada s već poznatih uporišta. Recesija ne misli stati, raseljavanje siromašnih zemalja teče po planu.

Zanimljivo je da su se klimatska, politička, ekonomska i socijalna neizvjesnost ujednačeno raspojasale po planeti. Nema više nikoga ko bi smio ustvrditi da spokojno dočekuje mjesece i godine koje dolaze. Afrikom haraju glad, boleščine i diktature. Aziju, i to njenu možda najuspjeliju parcelu, već je dva puta razorila ubitačna kombinacija zemljotresa i tsunamija, a kontinentu prijete prenapučenost, suše i poplave.

Amerika ima nekoliko izvjesnih trendova koja njenu budućnost čine neizvjesnom, od finansijskog kolapsa na sjeveru, preko bijede i socijalnih nemira na jugu, pa do klimatskih hirova ispoljenih kroz uragane i mećave… Nezaposlenost, siromaštvo i dug rastu. Otpori demokratskim dostignućima također. Evropom haraju socijalna i ekonomska neizvjesnost, sve jači i sve nabildaniji virusi, te periferni udari na euro. Mnoge države su u krizi, svaka na svoj način prolazi iskušenja na koja vlasti nemaju adekvatnog odgovora. Grčka stenje pod enormnim dugom. Istok Evrope kao da nikada nije prežalio jednopartijsku prošlost, Italija se teško oporavlja od bunga-bunga zabava, korupcije i kraha privrede. Bosna zbog… ah, ma nećemo sad o tome. U ovoj bunga-bunga zemlji sve gori, a ljudi šute kao da žive u Njemačkoj… Značajan postotak mladih na kontinentu odbija ideju o potomstvu zbog straha od budućnosti. Oni koji ne razmišljaju tako, koji se ne plaše decenija što su pred njima, ne mogu da prave djecu jer im to surova današnjica ne dozvoljava.

Visokosofisticirana zamka našeg doba skrivena je u promjenama koje su trebale doprinijeti kvalitetu života, a izrodile su se u suprotnu varijantu - teror promjena taj život čini sve težim i neizvjesnijim. Nova generacija pametnih telefona dolazi na tržište svaka tri-četiri mjeseca. I to su postali događaji koje sedmicama prati planetarna promotivna groznica. Najreklamiraniji fenomeni naše epohe osim mobilnih uređaja su spektakularni transferi najjačih fudbalskih klubova na svijetu - Reala, Barcelone, Manchester Cityja, PSG-a… Ali sve im zalud kad više ni jedna nogometna zvijezda ne može dobaciti do medijske frekventnosti kakvu proizvodi Elon Musk. Čovjek je postao najčešći objekt vijesti. I kad gubi milijarde, i kad ih vraća, i kada budalesa i vrijeđa, on je tu da nam pokvari jutro i upropasti večer.

Nove tehnologije podložne su trci koja je u startu obesmišljena. Neko je već napisao: vaš novi mobitel, vaš televizor, tablet, zastarjeli su još dok ih otpakujete. Već u tom trenutku na tržištu je nova, brža i, naravno, skuplja verzija istog čuda, konstruirana tako da po automatizmu obesmišljava model koji ste upravo kupili.

Ali priroda ipak vodi kad su promjene u pitanju. Hoće li na ovoj planeti više ikada biti onako kako smo navikli? Ako u januaru ili februaru doživimo 16 ili 17 stepeni, onda nas ne treba iznenaditi kada polovinom juna počnemo izvlačiti džempere iz vakumiranih kesa. Kao što vidimo, radovi na konačnoj katastrofi - majci svih katastrofa - idu predviđenom dinamikom i u tom pogledu ništa nas ne bi smjelo iznenaditi.

(analiziraj.ba)

( Ozren Kebo )