Borovi sjećaju na Tita, iako ga ni na Možuri odavno nema

Kada je u naletu pijavice, na prostoru nekadašnjeg hotela Lido, uništeno više od 30 borova, vodeći ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kazao je da je riječ o ekološkoj katastrofi nastaloj usljed elementarne nepogode, ali i ljudskog nemara.

Oborena stabla kod nekadašnjeg hotela i nakon više od dva mjeseca i dalje svjedoče o strahovitoj olujnoj noći, ali kako Hodžić kaže, i o ljudskom nemaru.

“Ovo je opomena svim nadležnim institucijama da više vremena posvete očuvanju jedinstvene borove šume na više lokaliteta u Ulcinju. U Ministarstvu poljoprivrede postoje eksperti koji dobro znaju kako se brani stara borova šuma od nevremena”, kazao je tada Hodžić.

On i danas ističe da problem oko opstanka borove šume u Ulcinju, kojom se ne može pohvaliti nijedan grad na primorju ali i šire, niko ni u Opštini ni u Vladi ne tretira stručno i ozbiljno.

“Povremene akcije Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, ad hok su karaktera i ne daju trajne rezultate. Ponovio sam sto puta i opet ću - tim problemom ne mogu da se bave političari, već samo i isključivo eksperti”, kaže on za “Vijesti”.

Hodžić: Bogatstvo koje ne umijemo da cijenimo

Borova šuma u zaleđu Velike plaže, dodaje, pravo je bogatstvo.

“Koje mi ne umijemo da cijenimo. Ta šuma je 50 do 100 metara od mora, ona pročišćava vazduh, učvršćuje zemlju i štiti od erozije, amortizuje jačinu vjetra. Turistima daje duboku hladovinu i udoban boravak na pjeni od mora. Bez šuma nema života, ali svjedoci smo svi da se i ona značajno prorijedila što zbog vremenskih neprilika, što izgradnjom objekata, a nerijetko i nelegalnom sječom, što je skandalozan čin”, ocijenio je Hodžić.

Borova šuma pruža se danas od Otranta u neprekidnom nizu većim dijelom zaleđa Velike plaže. Prava je atrakcija jer kada uživate u miru i tišini nekog kutka zelenog gustiša, nemate osjećaj da vam do prelijepe obale i mora treba samo minut ili dva.

No, malo ko zna da je njen nastanak vezan za lik i djelo doživotnog predsjednika SFRJ, maršala Josipa Broza Tita. A sve je počelo jednog sunčanog junskog jutra 1982…

Istorijska akcija na brdu

Tada se grupa brigadira iz cijele Jugoslavije prvi put obrela na brdu Možura, kod Ulcinja u, činilo se, nemogućoj misiji. Na obronku okrenutom prema gradu, na kamenitom terenu obraslom niskim rastinjem, trebalo je naslikati lik maršala, dimenzija 124 sa 44 metra. Ulcinjani su voljeli Tita i svesrdno su pomagali istorijsku akciju brigadira na brdu za koje je malo ko čuo i u Crnoj Gori, a kamoli Jugoslaviji.

Odgovornost je bila ogromna, na greške se nije smjelo ni pomisliti.

Za lik je izabrana Brozova ratna fotografija iz 1942. godine, sa pletenom kapom, koja je ličila na šubaru i petokrakom.

Maršal je na Možuri “vaskrsao” u septembru iste godine.

Kapa je bila od niskogorice, a obrazi i poprsje od kamena, kao i petokraka. Za te potrebe utrošeno je 2.740 kilograma bijelog fasadeksa i crvenog za petokraku. Dužina lika bila je 124 metra, a širina 44 metra, na površini od 5,5 hiljada kvadrata.

Zapisano je da su grad tokom akcije posjetili, pored ostalih, i tadašnji potpredsjednik predsjedništva SFRJ Vidoje Žarković, savezni sekretar za narodnu odbranu Branko Mamula, predsjednik Savezne konferencije SSOJ Bogić Bogićević i jedan od bivših predsjednika Omladine SFRJ i funkcioner Kosova Azem Vlasi.

Hiljadu sadnica za svaku godinu života

Izradom lika, Ulcinj je dobio 88.000 sadnica, po hiljadu za svaku godinu Brozovog života, od Saveza gorana.

Sadnice su najprije bile smještene u plastenik “Agroulcinja”, a potom sađene duž zaleđa Velike plaže. To su danas veliki borovi u zaleđu Velike plaže.

Briga o liku, međutim, nije prestala njegovom izradom, ali je vremenom slabila. Omladina je povremeno obilazila i održavala Titov lik sve do 1987. godine.

Već od 1991. godine, lik počinje da blijedi, ali traje. Definitivno nestaje u požaru početkom novog milenijuma koji je spržio niskogoricu, a po kamenu ostavio čađ i gar.

Titov lik sa Možure je nestao, šuma zasađena u njegovu čast i dalje živi i za one koji znaju, sjeća na život i djelo čovjeka koji je na malom, brdovitom Balkanu, prkosno i neustrašivo, vodio partizanske jedinice do pobjede nad tada najjačom armijom na svijetu.

Baš kao tabla koja i danas stoji na ulazu u bivše Komunalno preduzeće: “Tito, to smo mi”, sa petokrakom ispred.

Šuma umjesto drvoreda

U “Ulcinjskim skicama 2”, poznati ulcinjski novinar i publicista, sada pokojni Aleksandar Janinović zapisao je da je te godine bila akcija “88 sadnica”, što je simbolizovalo broj godina preminulog predsjednika. Janinović je zapisao da je Skupština grada tada donijela odluku za pamćenje, “da ne sitničari”.

“Nećemo drvored, hoćemo šumu”, rekli su tada delegati, zapisao je Janinović, pa su simboličnu cifru 88, uvećali ni za manje ni više, nego za hiljadu puta.

Tako je Ulcinju stiglo 88 hiljada sadnica raznih vrsta borova i čempresa koje su sađene u zaleđu Velike plaže.

“U zaleđu Velike plaže porasla je velika šuma. Uspjela je da se održi, iako joj je sve manje pažnje poklanjano. Sada je tu pored hotela, najvredniji objekat uz 13 kilometara dugu obalu. Ona je ekološki zid i dekor samo takav”, zapisao je Janinović u svojoj knjizi 24. 10. 1995.

Dodao je da više niko ne vodi brigu ni o liku na Možuri.

“Zato sve brže nestaje. Pokazalo se da šuma i lik više govore o nama, nego o onome u čiju čast su podizani”, zaključio je Janinović.

( Samir Adrović )