Elektrana ali i tehnički muzej
Pogon u Rijeci Mušovića pušten je u rad 1950. godine, u vrijeme kada obećanja nijesu dugo stajala na papiru...
Mala hidroelektrana (mHE) u kolašinskom selu Rijeka Mušovića u maju će obilježiti 73 godine rada i, kako kažu u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG), zaslužuje titulu tehničkog muzeja.
Zbog istorijskog značaja, s obzirom na to da je najstarija nakon mHE “Podgor”, koja je puštena u pogon 1937. godine, predstavlja i “kulturnu baštinu, koja zavređuje dužnu pažnju i sigurno dalji period eksploatacije”.
Izgradnja pogona, čije turbine pokreće voda rijeke Ljevaje, bila je dio realizacije crnogorskog plana petogodišnjeg razvitka, nakon Drugog svjetskog rata. Ambiciozni plan je, između ostalog, predviđao izgradnju elektrana republičkog i lokalnog značaja ukupne snage 5.000 kW.
Bilo je to vrijeme kada obećanja nijesu dugo stajala na papiru, pa se ekspresno krenulo i u realizaciju, te je gradnja mHE u malom kolašinskom selu počela 1949. godine, a završena u proljeće naredne.
Na podizanju, za te prilike, zahtjevnog objekta mHE, kao i cjevovoda i brane, prema podacima iz dokumentarnog filma “Izgradnja hidrocentrale na Mušovića Rijeci (1949)”, režisera Branislava Baneta Bastaća (1925 - 2007), bila je zadužena Brigada “Milutin Lakićević”.
Snimatelj tog filma S. Lepetića u zabilježio je cijeli proces gradnje, uključujući i postavljanje zatvorenog betonskog kanala u dužini od 1.500 metara.
”Njime će se sprovoditi voda od brane do vodostaja… Frontovska brigada, koja radi na brani, imala je najviše posla, jer je nabujala jesenja voda često uništavala njihov trud… Zgrada hidrocentrale je djelo ruku omladinske udarne brigade…Puštanjem u rad, hidrocentrala će dati struju za drvni kombinat u Mojkovcu, a u mnoštvu seoskih kuća prvi put zasijaće sunce na stolu...”, dio je iz Bastaćevog filma.
U susret obilježavaju još jedne godišnjice, nedavno su iz EPCG-a najavili da će taj pogon, u koji se od puštanja u rad nije značajnije ulagalo, konačno biti rekonstruisan. To će, saopšteno je iz kompanije, “doprinijeti povećanju snage elektrane i njenoj modernizaciji, ali i povećanju pogonske spremnosti, što će značiti i produženje radnog vijeka”. Pogon u Rijeci Mušovića, nakon pet godina, odnedavno ponovo radi u tri smjene.
”Elektrana je, nakon izgradnje, imala zadatak da podrži privredu sjevera Crne Gore, kao i da građanstvu omogući komforniji život, a tu se prije svega misli na obezbjeđivanje rasvjete. Od 1950. do danas elektrana nije imala značajnija investiciona ulaganja kada je u pitanju primarna oprema, tako da je praktično jedan tehnički muzej. Najinteresantniji dio predstavljaju hidromehanička i hidromašinska oprema”, kaže za “Vijesti” izvršni direktor EPCG Nikola Rovčanin.
On objašnjava da energetska uloga tog pogona, pored novoizgrađenih velikih objekata, nije značajna u elektroenergetskom sistemu. Planirana godišnja proizvodnja mHE u kolašinskom selu je 3,5GWh, dok je, poređenja radi, planirana proizvodnja elektro energije na nivou EPCG oko 3.150GWh.
”Jasno je da je učešće mHE u Rijeci Mušovića, u ukupnoj proizvodnji na gotovo zanemarivom nivou. Međutim, energetska kriza, koja prijeti evropskom tlu u posljednje vrijeme, kao i gašenje elektrana koje koriste fosilna goriva daju na značaju i ovakvoj vrsti objekata. Ukoliko uzmemo prosječne cijene na berzama električne energije tokom minule godine, shvatićemo da ova elektrana proizvede količine energije čija je vrijednost oko 700.000 eura, što nije ni najmanje zanemarivo. Treba naglasiti da su razvijene zemlje valorizovale svoje hidropotencijale još prije nekoliko decenija, ne samo za izgradnju kapitalnih objekata, već i za male hidroelektrane. Naravno, ne ugrožavajući životnu okolinu ili barem svesti uticaj na najmanji mogući, ali ekološki prihvatljivi minimum”, kaže Rovčanin.
Milion i po eura za 100 odsto više struje
Odluka o rekonstrukciji, koja će koštati oko 1,5 miliona eura, donesena je, kaže Rovčanin, “imajući u vidu kulturno-istorijski značaj tog objekta, ali i značaj svakog proizvedenog kWh iz sopstvenih izvora”.
Izrađen je idejni projekat za rekonstrukciju sistema, što podrazumijeva potpunu rekonstrukciju mašinske zgrade sa ugradnjom novog agerata (jedan umjesto dosadašnja tri), rekonstrukcija NN postrojenja, kao i upravljačkih i zaštitnih sistema. Ugradnja novih agregata, kaže Rovčanin, podrazumijeva potpuno novu hidromehaničku i hidromašinsku opremu, kao i novi sinhroni generator.
”Kada je u pitanju postrojenje, biće isporučen novi transformator, rekonstruisane generatorske ćelije u koje će se ugraditi potpuno nova oprema. Biće izvršena i rekonstrukcija i ugradnja nove opreme za sopstvenu potrošnju elektrane. Pored pomenutog, obim planiranih radova podrazumijeva i rekonstrukciju na dovodnom sistemu, počevši od vodozahvata preko dovodnog kanala i vodostana, kao i cjevovoda čija je dužina 430 metara”, najavljuje izvršni direktor EPCG-a.
Kompletnu rekonstrukciju, kaže on, pratiće i izgradnja sistema kako bi se svi ekološki uslovi ispunili i priroda u okolini objekata elektrane i dalje ostala neugrožena. Rekonstrukcijom se očekuje povećanje proizvodnje od 100 odsto na godišnjem nivou, uz pouzdanost i izuzetnu sigurnost pogona, ističe Rovčanin.
Put problem - upisan na Bećirovića
U procesu obezbjeđivanja dokaza o pravu svojine na zemljište i objekte, koji su neophodni za početka rekonstrukcije mHE, EPCG je naišla na probleme već u startu. Imajući u vidu da objekti, poput cjevovoda i dovodnih kanala, prelaze preko većeg broja parcela, bilo je neophodno, objašnjava Rovčanin, obaviti pregled svih tih parcela.
”U toku ovog postupka došlo se do zaključka da pojedini objekti nijesu čak ni prepoznati kroz prostorno-plansku dokumentaciju. Tačnije, komplet dovodni sistem, počevši od vodozahvata do cjevovoda (uključujući i cjevovod) nije prepoznat važećom prostorno-planskom dokumentacijom. EPCG je uputila inicijativu lokalnom Sekretarijatu za prepoznavanje navedenih objekata kako u grafičkom dijelu, tako i da se u tekstualnom dijelu plana predvidi i planirana rekonstrukcija elektrane”, kaže on.
Analizom parcela preko kojih se pruža cjevovod, a koji prolazi ispod lokalnog puta koji vodi od puta za skijalište do elektrane i okolnih kuća, zaključeno je da je ta saobraćajnica upisana na nekadašnji Ski-centar “Bjelasica”. To preduzeće je nakon stačaja, prije 15-ak godina kupila kompanija kompaniji “Bepler i Džekobson”. Sada posluje kao Ski-centar Kolašin 1450, u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića.
Na koji način je put upisan na nekadašnji Ski-centar - u EPCG-u nemaju odgovor, kažu da je to nadležnost lokalnih i državnih vlasti koje se bave urbanizmom.
Predsjednik Opštine Kolašin Vladimir Martinović nedavno je obećao je da će “Opština odraditi sve što je u njenoj nadležnosti da se realizuje rekonstrukcija koja je u interesu EPCG, građana ali i države”.
Dogovorena je stručna saradnja između Opštine Kolašin i EPCG kako bi došli do odgovora za rješavanje pravno-imovinskih odnosa.
Rovčanin i Martinović su nakon sastanka, pred kraj minule godine, poručili da je “važno da se država uključi, kako bi se riješio problem spornog uknjižavanja puta koji vodi do te mHe”.
EPCG iz medija saznao za projekte vodosnabdijevanja
Sa projektom izgradnje sistema za vodosnabdijevanje grada i potreba skijališta za pravljenje vještačkog jezera, kaže Rovčanin za Vijesti, u EPCG su saznali “isključivo iz medija”.
On podsjeća da elektrana u Rijeci Mušovića koristi vodu rijeke Ljevaje, a da je EPCG, “koja je prioritetni korisnik vodotoka, podnijela 2020. godine zahtjev za koncesiju”.
”Kako smo informisani, projekat predviđa uzimanje voda rijeke Ljevalje, upravo rijeke koju koristi za svoj rad mHE u Rijeci Mušovića. Imajući u vidu da je mHE u pogonskom stanju spremnosti, kao i da EPCG uredno ispunjava sve obaveze prema državi, kada je u pitanju korišćenje rijeke Ljevalje, ali i činjenicu da smo još 2020. podnijeli zahtjev za dodjelu koncesije, smatramo da su sve aktivnosti, bez učešća EPCG, kao prioritetnog korisnika predmetnog vodotoka, neosnovane”.
Rovčanin kaže da je, s obzirom na kritike na račun planiranog projekta vodosnabdijevanja, neophodno sa lokalnom upravom i resornim ministarstvima diskutovati s ciljem pronalaženja konačnog rješenja, na zadovoljstvo svih strana.
”Smatramo da takvo rješenje i te kako postoji. Ukoliko bi se ostvarila pomenuta namjera uzimanja voda rijeke Ljevalja za potrebe skijališta i vodosnabdijevanja grada, režim rada mHE bi morao bi da se preispita. Međutim, u ovom trenutku ne možemo iznijeti detalje, dok se ne upoznamo sa planiranim projektom iz koga bismo jasno vidjeli režime uzimanja voda. Svakako, od lokalne uprave kao i nadležnih ministarstava očekujemo otvorenu i fer saradnju u cilju donošenja najbolje odluke”.
On kaže da je jasno da vodosnabdijevanje predstavlja prioritet, ali “da postoje značajno bolja rješenja koja treba razraditi”.
( Dragana Šćepanović )