Rijetki zemni metali: Dug je put do rudnika i prerade

Spektakularni pronalazak rude rijetkih zemnih metala u Švedskoj podgrijao je nadu da bi Evropa mogla da se oslobodi zavisnosti od Kine kad su u pitanju ovi bitni elementi. Ali, stručnjaci kažu da je dotle još dug put.

Švedsko državno rudarsko poduzeće LKAB nedavno je objavilo senzacionalnu vijest: kod grada Kirune na sjeveru zemlje otkriveno je više od milion tona rijetkih zemnih metala, ruda koje su jako važne u današnjoj elektronici.

Nalazište nazvano po poznatom švedskom geologu Peru Geijeru nalazi se u švedskom dijelu polarnog pojasa, za koji se već decenijama zna da je bogat rijetkim metalima. Rudarsko preduzeće LKAB inače već ima najveći rudnik gvožđa u Evropi.

Rijetki metali obuhvataju sedamnaest teških i lakih metala koji su posebno važni kod obnovljivih izvora energije i modernih tehnologija koje štite životnu sredinu i klimu. Potrebni su među za proizvodnju vetro-turbina i električnih automobila.

Iako su rude nazvane rijetkim zemnim metalima, ima ih mnogo po raznim krajevima svijeta. Ali, vađenje i obrada su vrlo komplikovani i skupi, a i štetni za okolinu.

Uvoz iz Kine

Iako je EU u velikoj mjeri zavisna od tih sirovina, rijetki zemni elementi se u Evropi za sada niti vade niti prerađuju. Te sirovine se uvoze iz Kine.

Kina raspolaže najvećim zalihama, slijede Vijetnam, Brazil, Rusija. Kina je svjetski šampion i prerade i oplemenjivanja rijetkih elemenata.

Po navodima US Geological Surveya, u januaru prošle godine je više od 60 odsto proizvodnje rijetkih zemnih metala otpadalo na Kinu, slijede SAD (16 odsto), Mjanmar (9) i Australija (8).

„Pronalazak je dobra vijest za Evropu i za klimu“, kaže izvršni direktor LKAB Jan Mostrem. Prema procjeni preduzeća, nalazište u Švedskoj je jedno od najvećih takvih u Evropi i moglo bi postati važan oslonac za klimatski neutralnu proizvodnju u Evropskoj uniji.

Geografkinja Juli Klinger je pak sumnjičava. „Svaki put kad se objavi novo nalazište rijetkih zemalja, govori se u superlativima. Zato je važno pomno osmotriti podatke“, kaže profesorka na Univerzitetu u Delaveru za DW.

Komplikovana dodjela koncesije

Suzdržan je i Nabil Manšeri, direktor Globalnog udruženja industrije rijetkih elemenata. „Ekonomski gledano, još se ne radi o zalihama“, kaže Manšeri za DW. „Potrebna su još brojna bušenja i testovi. Još nemamo sve informacije o kvalitetu ruda.“

Profesorka geografije Klinger smatra da može proći još deset do petnaest godina dok rudnik ne proradi. „To je tako ne samo zbog dozvola, iako one često navode kao obrazloženje. Otvoriti novi rudnik je izuzetno veliki građevinski i tehnički napor“, kaže ona.

U Evropskoj uniji postoje visoke regulatorne prepreke za vađenje i proizvodnju važnih sirovina. Švedsko rudarsko poduzeće LKAB zahtijeva od EU da ubrza postupak dodjele koncesije.

„Ako stvarno želimo da unaprijedimo proizvodnju koja neće biti štetna za klimu, moramo naći puteve da proces znatno ubrzamo“, izjavio je direktor LKAB-a Mostrem nakon otkrivanja nalazišta.

Važni i za fosilna goriva

I direktor udruženja Manšeri kaže da je pokretanje rudnika tek pola posla. „Mora se izgraditi i prerađivačka industrija“, kaže on, napominjući da proces izolacije i oplemenjivanja rijetkih metala troši mnogo energije.

Stručnjaci smatraju da je to kritično pitanje, jer se rijetki elementi koriste u brojnim industrijama štetnim za životnu sredinu. „Iako se u javnosti stalno naglašava značaj rijetkih metala za zelenu tehnologiju, te sirovine su važne i za rafinerije nafte i za primjenu u vojnoj industriji“, napominje Klinger.

„Trenutno ni u EU ni drugdje ne postoji politika koja bi zabranila upotrebu ovih materijala u sektorima koji su štetniji za okolinu“, naglašava Klinger.

„Ako rudarska preduzeća kao LKAB zahtijevaju da se ubrza postupak dobijanja koncesije, onda moraju postojati propisi EU koji bi spriječili da proizvodnja sirovina ide ne-zelenim sektorima“, zaključuje naša sagovornica.

( Deutsche Welle )