Roman Simović za "Vijesti": Betovenova djela su Biblija za violiniste

Bogata sezona Muzičkog centra Crne Gore biće obilježena sa još dva koncerta tokom ovog mjeseca. Dijamanstki dio programa najavljen je za u petak 20. i subotu 21. januar kada će po ko zna koji put sa članovima Crnogorskog simfonijskog orkestra svirati proslavljeni crnogorski violinista Roman Simović.

No, na ovom koncertu Roman neće imati samo ulogu soliste, već i umjetničkog rukovodioca, a izvešće djela Ludviga van Betovena: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op.61 i Simfoniju broj 7 u A -duru, op. 92. U razgovoru za "Vijesti", Roman otkriva zašto je baš za ova dva koncerta izabrao djela Betovena, te jesu li birali ona koja su praktičnija za izvođenje bez dirigenta:

"Postoje djela koja mogu da se rade bez dirigenta, a postoje i ona koja je vrlo teško, pa skoro i nemoguće izvesti bez dirigenta, a i nema potrebe za tim. Kako to funkcioniše - ako je simfonijski orkestar pun sastav gdje imate sto ljudi i sjede jedni od drugih udaljeni skoro 100 metara, to može da bude veliki problem da se ljudi čuju međusobno. Zbog toga se bira repertoar koji može da funkcioniše bez dirigenta", objašnjava Roman za "Vijesti" te dodaje da nema puno djela za veliki orkestar koja se mogu svirati bez dirigenta.

"Od Betovenovih simfonija prva može da se svira, četvrta, sedma, od koncerata eventualno pored Betovenovog tu je i Mendelsonov. Nedavno sam Prokofijev koncert radio u Španiji, ali to je već bio ogroman izazov jer imate perkusije, ljude koji su daleko od vas i dok do njih dođe zvuk bude kasno. To je jedini problem", objašnjava razliku, ne krijući da su dirigenti jako potrebni orkestrima.

"Za dobre muzičare nije problem da sviraju sami jer se slušaju, svi imaju jako dobar i sluh i ritam. Idemo nekom svojom muzičkom logikom, kapiramo se i sve to dobro funkcioniše", dodaje Simović i ne krije zadovoljstvo što će narednih dana pred podgoričkom publikom upravo svirati djela Betovena.

"Betovan je vrhunac violinijskog repertoara. Ne postoji ništa što je iznad Betovenovog koncerta. Njegova djela su za violiniste kao Biblija. Nekako, kad si mlad, ni ne usuđuješ se da sviraš to djelo jer je toliko transparentno i jednostavno, a poenta i jeste u toj jednostavnosti i to mora da se na zreo način iznese, da propustite to kroz sebe i svoj filter", savjetuje Simović.On ne krije da danas drugačije doživljavam djela Betovena, nego što je to bio slučaj dok je bio mlađi.

"Prvi put sam Betovena čitao kad sam imao 11 godina, donio sam ga profesoru i on mi je rekao ‘ovo je dobro što si ga naučio, ali ja ga ne bih sada svirao jer jednostavno ga ne kapiraš, rano je’. Kad čitamo djela koja ne kapiramo tada kad smo mladi, potpuno je drugačija percepcija kad ih ponovo za deset, dvanaest godina, čitamo, tek onda počinjemo da ih kapiramo", ističe sagovornik "Vijesti".

Kako ističe, repertoar je takav da sa Simfonijom nijesu imali problema.

"Orkestar je ovo djelo već puno puta svirao, zna je, ali smo je za ove koncerte malo drugačije uradili. Veći je bio izazov napraviti balans, jer vam ruke nisu slobodne. U rukama je instrument, tako da pokazati nekom da svira tiše je teško kad dođe do akcije i kad smo na koncertu. Zato se o svemu moramo unaprijed dogovoriti. Puno puta moram da na probi zaustavim orkestar i da im se izvinjavam svaki put zbog toga što znam da su to stvari koje bi mogle mnogo brže da funkcionišu sa dirigentom", otkriva izazove sa kojima su se suočavali proteklih dana na probama.

"Violinski koncert bi sa dvije probe mogao da ide na izvođenje. Međutim, bez dirigenta je potrebno više rada, ali je i veći izazov", objašnjava, te sa ponosom ističe da su članovi CSO-a pozitivni i da imaju razumijevanja za sve.

"Baš sam im se juče zahvalio i rekao ‘hvala do neba što imate toliko razumijevanja za ovo’, jer je potpuno nešto drugačije, novo, nešto što do sada nijesu svirali bez dirigenta. Novitet je i da ćemo svirati stojeći na koncertu, pa će to biti i novi zvučni efekat, jer odjednom dobijate 50 odsto na zvuku jer je duvačima dijafragma oslobođena, više nije pritisnuta kao kad sjedite. Koliko god da se ispravite nije isti zvuk, samim tim je i nivo instrumenata u sali na višem nivou i akustički je to bolje, dobijate ogroman zvuk. Mislim da je članovima orkestra i to interesantno. Svi mi volimo nešto novo i mislim da je ovo interesantno i neće biti dosadno. Meni je drago da mogu ovako nešto da radim, ovo je intimna atmosfera gdje mi možemo da uživamo i muziciramo zajedno, prava kamerna muzika", napominje Simović.

Siguran je da će se ovakav način interpretacije Betovenovih djela svidjeti publici.

"Uvijek prihvate, uvijek ljudi pozitivno reaguju jer je i energija drugačija kad ustanete, vi se osjećate odgovornije nego kad sjedite i samo idete po ruci, šta šef kaže, tako radite. Ovdje svako od nas doprinosi, daje procenat za opšti cilj", ističe Simović koji se pored proba, kroz radionice družio i sa studentima Muzičke akademije sa Cetinja gdje je bio predavač čitavu deceniju.

"Veoma sam zadovoljan nivoom i srećan sam što je pokrenuta ta inicijativa da umjetnici koji dolaze rade sa orkestrom i svoje iskustvo i znanje podijele sa mladim ljudima, to je poenta ovoga što mi radimo. Drago mi je što ima puno talenata u Crnoj Gori i znam djecu koja su u inostransvu sa punim stipendijama, što znači da su jako dobri. Kad bi mogli mi da napravimo tako da se ta djeca vrate u našu zemlju, da ostanu ovdje i imaju dobre uslove za rad, onda bi postigli pravi cilj. U Crnoj Gori može jako lijepo da se živi, samo da se stvore uslovi dobri za rad toj djeci, da su dobre plate, da mogu da sviraju i kamernu muziku u ovom centru i šire po Crnoj Gori i da imaju lagodan život bez toliko stresa koliko ga imaju muzičari u velikim metropolama. Mislim da je to važno", zaključuje Roman.

Podgorica zaslužuje vrhunski orkestar sa vrhunskom sezonom

Romanov mlađi brat Marko Simović odnedavno je umjetnički direktor Muzičkog centra Crne Gore. U nedavnom intervjuu Vijestima "obećao" je da će koristiti sve, čak i porodične veze kako bi MCCG u narednom periodu imao bolji program.

"I treba da bude nemilosrdan. Ja sam tu da sa svim svojim mogućnostima koje imam i ljudima sa kojima radim i poznajem iskoristim u dobrobit MCCG koji to i zaslužuje. Mislim da CSO može da ima zavidnu sezonu kao što ga ima Beogradska filharmonija već sada, ali je na tome godinama rađeno. Na tome je radio pokojni Ivan Tasovac i oni sad imaju A klasu solista i dobre dirigente. Sve je to moguće ukoliko država stane iza toga i ako država shvati da je Podgorica ipak glavni grad i da mora da ima vrhunski orkestar sa vrhunskom sezonom. To je najvažnije. Koliko god ja mogu tu da pomognem svojim vezama, ja ću to da uradim. Biti sebičan je mnogo glupo. Zašto ne podijeliti sa svojom zemljom ono što sam sticao svih ovih godina. To sam radio i na Kotorartu. U jednom trenutku ličio je na Verbije dok sam ja bio tu, kada smo imali nekoliko izvođača u jednoj godini za novac koji bi festival trebalo da odvoji za jedan koncert. Oni su za tih pet, šest koncerata dali duplo manje novca. Mislim da to možemo da uradimo i sa CSO-om da bude jedna vrlo ozbiljna priča", obećava Simović.

( Marija Vasić )