Olako obećana brzina

Petak, 13. januar - Baksuzan dan, tako misli praznovjerni narod. Onaj dio koji bespogovorno vjeruje partijama ne trudi se ni da misli.

Inače ne bi ovako slijepo slijedio partijske vođe, čak i nakon što sami počnu da pokazuju simptome sljepila. Političkog, da ne bude zabune...

Kako se koja partijska ideja pusti u opticaj istog časa postaje spasonosna, pa i kad je u sukobu sa realnošću.

Nije se još ni o'ladila izjava jednog od lidera da parlament ukine samog sebe, a na mrežama je počelo klicanje vanrednim parlamentarnim izborima istovremeno sa redovnim predsjedničkim.

Nema boljeg rješenja, uključili su se i patriotski analitičari. Neviđeni napad ljubavi prema domovini ometa ih da vide kako je time ostavljaju bez posljednje institucije koja kako-tako funkcioniše.

Ako u funkcionalnu ne računamo instituciju Predsjednika koji je, ne od juče, glavni uzročnik blokade države i njenih institucija.

Ustavni sud je klinički mrtav već pola godine...

Vlada je izgubila povjerenje mjesec ranije...

Sudski savjet nije kadar da raščivija penzionisanje jedne sudijinice, a kamoli da "penzioniše" one čije su presude utemeljene na neznanju ili korupciji...

U glavnom i najvećem gradu na vlasti je - opozicija, u sporednom malom Šavniku glasanje je počelo - prošle godine...

Četvrta je godina otkako je VDT u v.d. stanju, bez nade da će iz njega uskoro izaći...

Od zakona koji treba da okončaju blokadu tri su provjereno neustavna, četvrti je za sada pod osnovanom sumnjom...

Tako to biva sa olako obećanom brzinom.

Evropska unija od prošle godine prijeti klauzulom balansa, samo što tu prijetnju malo ublažava diplomatskim finesama...

Uh, zamalo zaboravih, gorepomenute zastoje na putu ka EU već godinu i kusur nema ko da pegla. Država koja još slovi za prvog kandidata evo godinu i kusur nije sposobna da ambasadore pošalje bar u zemlje članice Evropske unije...

Istovremene izbore zdaj u takvom haosu ima razloga da traži samo DPS.

Nije realno da bi ga ta sinergija spasila od pada na dvadesetak posto, ali humano je i gubitniku ostaviti koji procenat nade...

* * *

Subota, 14. januar - Ceterum censeo Vladu esse delendam, napisala sam kasno sinoć na Fejsbuku.

I obrazložila, da ugrabim prije no što mi pri povratku iz Tirane premijer odgovori Tu quoque Brutus mi fili.

Tako se bukvalno prevode posljednje riječi Julija Cezara "Zar i ti, sine Brute", navodno izgovorene kad je među onima koji su mu bukvalno zabadali noževe u leđa prepoznao i svog prijatelja...

Dobro de, znam da na Dritana Abazovića noževi (još) nijesu potezani.

Umijem i da čitam rječnike, razumjela sam da bi umjesto fili trebalo da stoji amita ili matertera, zavisno od toga računa li me on u tetku po ocu ili majci...

Ne razumijem, međutim, čemu onolika hajka zbog putovanja Vladinim avionom u Ženevu gdje je predsjednik Vlade otišao da primi službenu počast zvanu počasni doktorat.

A zašto onda ceterum censeo da Vladu treba razoriti?

Pa zbog toga što na uručivanje počasnog doktorata - kojem prisustvuju sadašnji premijer i bivši predsjednik Albanije, nekoliko ministara, predsjednik Akademije nauka i rektor Univerizeta - naš predsjednik Vlade nije u Tiranu stigao Red-taksijem...

I čudim se samoj sebi čemu se čudim. Kako da novinari koji ne razlikuju dodjeljivanje i uručivanje uoče razliku između službenog počasnog i privatnog tj. ličnog doktorata...

* * *

Nedjelja, 15. januar - Kakav samoubilački početak kampanje Demokratskog fronta!

Povući ćemo priznanje Kosova. I to odmah nakon skandaloznog priznanja "Srbija je naša matična država". I nešto ranijeg da je "Vučić predsjednik svih Srba", a "Putin lider za poštovanje"...

Bio je to početak dostojan krilatice vaskolikog srpstva iz devedesetih - pobjednici u ratu, gubitnici u miru.

S tim što se pod ratom ovoga puta ne podrazumijeva pucnjava iz prave, nego politički obračun s protivnicima u predizbornoj kampanji.

A pod mirom postizborni pregovori o ulasku u vlast.

U koju DF već dva puta nije uspio da uđe...

Treća - sreća? Ma kakvi, sa retorikom koja za ostatkom Evrope kasni dva vijeka jedini dostižan cilj je - prvo mjesto u opoziciji izvršnoj vlasti.

Ili drugo mjesto u zakonodavnoj vlasti. U kojoj će se, kao i dok je bio najjači, ponašati kao opozicija.

Pitanje izgleda malo šašavo, ali je logično. Zašto bi DF uopšte želio da dođe na vlast u državi koja želi da se učlani u Evropsku uniju kad o toj zajednici i njenim pravilima misli upravo ono što govori.

Nemam ni ja baš lijepe riječi za EU i njenu politiku. Ali, meni to može bit, nemam namjeru da se kandidujem ni za odbornika Republike Zabjelo, a kamoli poslanika u državnom ili evropskom parlamentu...

Može se i Frontu, ali samo još ovaj put.

Nakon trećeg demokratskog poraza moraće se - i to ne samo racionalni dio birača nego čak i onaj četništvu naklonjeni - po partizanski zapitati:

- Drugovi, tj. braćo Srbi, jesmo li se mi za ovo borili...

* * *

Ponedjeljak, 16. januar - Uh, dobro je, predsjednički izbori prije parlamentarnih, nije se izborio ni DPS...

Nije, nažalost, dobro ni što se partije vladajućeg bloka već nijesu izborile da podrže zajedničkog kandidata. I što su time još jednom pokazale da se ni nakon dvije i po godine nijesu osposobile da izdrže teret vlastite pobjede.

Ali, to je njihov problem? Nije, jer posljedice dogovaranja u posljednji čas, i to tek nakon žestoke razmjene vatre, ne snose partije. Nego birači koje poslije predizbornog sluđivanja dočeka postizborno razočarenje.

Čudo je to kratko pamćenje, da su 30. avgusta 2020. održani predsjednički izbori - Mila Đukanovića pobijedio bi bivši premijer kojega se danas malo ko sjeća.

Na glasanju u martu, Zdravko Krivokapić bio bi već u prvom krugu poražen čak i od Jevta Erakovića.

I po broju glasova bio đene-đene sa jednako nadahnutim i jednako zaboravljenim kandidatom Partije prirodnog zakona.

Sjeća li se ko još onih tabela i grafikona kojima je 1992. birače uvjeravao kako se svi politički i ekonomski problemi Crne Gore mogu riješiti jogi-letjenjem?

I to trideset godina prije nego što je bivši premijer obećao naučne dokaze da se snagom volje mogu pomjerati brda i planine...

Zdravko Krivokapić, da i to ne bude zaboravljeno, bio je kandidat koalicije koju je predvodio Demokratski front.

* * *

Utorak, 17. januar - Nije sve do partija, olako obećanoj brzini sklone su i crnogorske institucije. Prije samo mjesec, popunjavanje Ustavnog suda najavljeno je za - preksjutra.

A tek danas počelo je saslušanje prvog od 26 kandidata.

- Da se izabere četiri nedostajućih sudija - kako reče predsjednica Ustavnog odbora koji kandidate saslušava.

Ne bih sitničarila ni zbog kašnjenja ni zbog lapsusa, da nije jedne krupnice sa prethodnog saslušanja koje se pretvorilo u isljeđivanje o temeljnom ugovoru sa SPC.

Kako god se koji kandidat izjasnio, za jedan od dva bloka to je bio verbalni delikt na osnovu kojeg su predstavnici partija procjenjivali je li "naš" ili "njihov"...

Jednako neprikladno bilo je i današnje lakmus-pitanje o "baznoj" i "kisjeloj" nacionalnoj pripadnosti...

Čiji bi rezultat mogao biti isti kao prethodni...

* * *

Srijeda, 18. januar - Sudijinica Vrhovnog suda Svetlana Vujanović može da se vrati na posao, saopštio je Sudski savjet.

Da je njeno penzionisanje bilo nezakonito, Upravni sud je shvatio tek u drugom pokušaju, nakon što je prvi put donio suprotnu presudu.

Sudijinica Vujanović već je na svom radnom mjestu.

Isto pravo moglo bi da zatraži još pet njenih navrat-nanos penzionisanih koleginica...

* * *

Četvrtak, 19. januar - Rekoh li već, olako obećana brzina.

Tako je to još od 1987. Kad je, uoči Osme sjednice, srpski političar Dragiša Pavlović ovim riječima upozorio na budućnost koju nudi Slobodan Milošević.

Tadašnji crnogorski političari nijesu ga razumjeli.

Trideset pet godina kasnije, njihovi nasljednici ne samo što ne razumiju uzroke nego ni posljedice tog nerazumijevanja...

Kako dođoh od baksuznog petka trinaestog do baksuzne Osme sjednice?

Lako, toliko se puta u Crnoj Gori istorija ponavlja da i kao farsa postaje nepodnošljiva...

( Ratka Jovanović-Vukotić )