Razbila muški stereotip

Šokantna ostavka premijerke Novog Zelanda Džasinde Ardern, koja je promijenila lice globalne politike kada je postala najmlađa žena na čelu jedne države, skreće pažnju na izazove sa kojima se suočavaju žene na pozicijama moći.

Obuzdavajući suze dok je davala izjavu, ova 42-godišnjakinja je kazala da više nema snage i da je vrijeme da se povuče nakon izazovnih pet i po godina na funkciji.

”Nadam se da ostavljam Novozelanđane sa uvjerenjem da mogu biti dobri, ali snažni, saosjećajni ali odlučni, optimisti ali fokusirani”, navela je Ardernova u emotivnom saopštenju. “Znam da će biti puno diskusije nakon ove odluke o tome što je “pravi” razlog... Jedini zanimljivi ugao koji ćete pronaći nakon šest godina velikih izazova jeste onaj da sam ja ljudsko biće”, nastavila je ona. “Političari su ljudi. Dajemo sve što možemo, koliko god možemo, a onda je vrijeme da odemo. Za mene je došao taj trenutak”.

Svjetski lideri su juče pored divljenja takođe izrazili i razumijevanje razloga za ostavku na funkciji koja je uzela veliki danak. “Nedostajaće mi, ali razumijem njen stav”, kazala je predsjednica Evropske centralne banke Kristin Lagard na marginama Svjetskog ekonomskog foruma.

”Mislim da je briljantna liderka i veoma hrabra žena”, kazala je Lagardova.

Izjave Ardernove ukazuju na izazove sa kojima se suočavaju osobe na visokim funkcijama koje imaju mladu porodicu, kazala je za Rojters En Mari Brejdi, profesorka politikologije na Kenterberijskom univerzitetu u Novom Zelandu.

Ardernova je kazala da je rekla svojoj kćerki da se raduje što će biti tu kada ona ove godine počne u školu, a dugogodišnjem partneru Klarku Gejfordu da je vrijeme da se vjenčaju.

”Nadam se da ostavljam Novozelanđane sa uvjerenjem da mogu biti dobri, ali snažni, saosjećajni, ali odlučni, optimisti, ali fokusirani”, navela je Ardernova

”Bila je prosto direktna i pristupačna”, dodala je Brejdi. Žene su oslobođene, ali “patrijarhalne institucije” nijesu dovoljno evoluirale da podrže porodični život, kazala je ona. “Potrebni su nam ljudi poput Džasinde Ardern u politici. Dakle, njena situacija je razlog da se zapitamo šta možemo da učinimo da podržimo žene u politici, i muškarce i njihov porodični život takođe”, dodala je Brejdijeva.

U Davosu, u razgovoru za Rojters, predsjednica Moldavije, Maja Sandu je kazala: “Imam sve poštovanje za Džasindu i divim joj se. Žao mi je što je donijela takvu odluku, ali to je možda privremeno. Nije lako”.

Ardernova se nije libila da izlazi iz ustaljenih formi. Nekoliko sati nakon što je imenovana za liderku Laburističke partije, pitali su je da li planira da ima djecu. Ardernova je kazala da je “potpuno neprihvatljivo da žena odgovara na to pitanje na radnom mjestu”.

Osam mjeseci nakon što je postala premijerka, rodila je djevojčicu i postala prva liderka poslije Pakistanke Benazir Buto koja se porodila tokom mandata i zatim pošla na porodiljsko. Manje od tri mjeseca kasnije, Ardernova je odvela bebu u Generalnu skupštinu UN u Njujorku.

Mnogi su njenu trudnoću i porodiljsko odsustvu smatrali simbolom napretka za žene na pozicijama moći, dijelom talasa progresivnih liderki.

Ardernova je dobila svjetsku pažnju zbog reakcije na masakr muslimanskih vjernika u Krajstčerču 2019, koji je ona odmah označila kao teroristički. Noseći veo, sastala se sa predstavnicima muslimanske zajednice, rekavši im da je Novi Zeland “ujedinjen u bolu”.

U roku od nekoliko nedjelja nakon napada zabranila je poluautomatsko oružje i uvela druga ograničenja, za razliku od Sjedinjenih Država gdje se poslanici i aktivisti bore da ograniče oružano nasilje uprkos redovnim masovnim ubistvima.

Odgojena kao mormonka, napustila je crkvu zbog stavova prema LGBTQ populaciji i od tada se izjašnjavala kao agnostik.

Političarka koja se zalagala za to da visoko obrazovanje bude djelimično besplatno, za borbu protiv siromaštva djece i dekriminalizaciju abortusa, Ardernova je takođe otvoreno govorila o seksizmu u politici.

Nakon sastanka sa finskom premijerkom Sanom Marin prošlog novembra, odbacila je sugestiju novinara da je razlog njihovog sastanka to što su sličnih godina i što su obje žene. “Pitam se da li je iko ikada pitao Baraka Obamu i Džona Keja da li su se sastali zato što su sličnih godina”, kazala je Ardernova govoreći o bivšem predsjedniku SAD i premijeru Novog Zelanda. “Kada se sastanu dvije žene, to ne mora da znači da je samo zbog njihovog pola”.

Ardernova je dospjela na svjetske naslovnice 2020. godine, predsjedavajući najraznovrsnijim parlamentom Novog Zelanda, sa više od polovine poslanica i najvećim brojem pripadnika starosjedilačkog naroda.

”Promijenila je lice politike na globalnom nivou”, kazala je Marijan Bajrd, profesorka rodnih i radnih odnosa na Univerzitetu u Sidneju. “Mislim da je bila neka vrsta uzora za mlade političarke, a možda čak i za mlade političare koji žele da se predstave na drugačiji način”, kazala je ona za Rojters. “Sigurno je da je dovela u pitanje muški stereotip o tome kakav treba da bude jedan premijer”.

Uprkos velikom ugledu na globalnom nivou, popularnost Ardernove je jenjavala kod kuće, usljed rasta troškova života, kriminala i socijalnih strahova. Mnogi nijesu bili zadovoljni njenim pristupom pandemiji, koji je uključivao strogo zaključavanje zbog jednog slučaja zaraze, a posljednjih mjeseci je morala da dokazuje da njeno liderstvo seže mnogo više od dobrote i upravljanja krizama.

Nakon ostavke, Ardernovu hvale kao liderku koja je unijela gracioznost i velikodušnost u funkciju, posebno u teškim političkim vremenima.

Bivša premijerka Helen Klark je kazala da je Ardernova uradila “izuzetan posao” upravljajući Novim Zelandom tokom velikih kriza. Ispunila ključnu društvenu i ekonomsku agendu i pozicionirala naciju kao državu koja se “zalaže za saradnju i pristojne vrijednosti”. “Pritisci na premijere su uvijek veliki, ali u ovoj eri društvenih medija, klikbajtova i medijskih ciklusa koji traju 24/7, Džasinda se suočila sa nivoom mržnje i bijesa kakav po mom mišljenju nije zabilježen u našoj zemlji”, navela je Klarkova u saopštenju. “Bilo bi korisno da se naše društvo sada zapita da li želi da nastavi da toleriše ovu nevjerovatnu polarizaciju zbog koje politika sve više postaje neprivlačan poziv”.

Jeni Vahid ugledna indonežanska aktivistkinja za ženska prava i direktorka Vahid instituta, kazala je da odluka Ardernove ima važnu poruku za sljedeću generaciju lidera. “Sama je odlučila kada će da ode, ima drugačije prioritete u ovom trenutku njenog života. Pokazala je mladim generacijama da je to u redu”.

( Nada Bogetić )