Zelena energija uz sječu 50 hektara šume

Kulturno i prirodno blago Paštrovske gore zajedničko je nasljeđe Paštrovića, Brajića i Crmničana, cijele Crne Gore, ali i evropsko kulturno nasljeđe i kao takvo mora biti sačuvano. Žalosno je danas vidjeti da neko, pod izgovorom promovisanja “zelene energije”, planira da oskrnavi prelijepe vrhove na Paštrovskoj gori i posječe više od pedeset hektara, odnosno pola miliona kvadratnih metara guste šume, presječe stare puteve, fizički razruši kultna mjesta i kulturna dobra, naruši kulturni i prirodni pejzaž cijelog kraja i bukom kontaminira čitav prostor.

To je “Vijestima” saopšteno iz grupe građana “Ne vjetroelektrani Brajići - Paštrovska gora”, iz koje su ranije zatražili od Vlade Dritana Abazovića da pokrene inicijativu da se projekat vjetroelektrane izmjesti na drugu lokaciju.

”Ukoliko neko pokuša da pod ovim ili onim izgovorom oskrnavi Paštrovsku goru, mi mještani imamo moralnu, ali i ustavnu obavezu da je branimo”, poručili su.

Ističu da su dobili podršku “na hiljade građana” i da se vrijednost Paštrovske gore ogleda kroz dvije komponenete - prirodnu i kulturnu.

”To je oblast koja obiluje brojnim prirodnim dobrima u kombinaciji sa mnoštvom kulturnih dobara iz različitih perioda istorije. Od ilirskih gradina i tumula, preko srednjovjekovnih crkava i nadgrobnih ploča (najvjerovatnije stećaka), odbrambenih kula iz perioda Venecije, potom austrougarskih tvrđava i puteva pa sve do obrazovnih ustanova iz novijeg doba, poput škola na obroncima planine iz perioda Kraljevine Jugoslavije i brojnih spomen-obilježja iz perioda nakon Drugog svjetskog rata. Paštrovska gora, stoga, je jedna bogata prirodna i kulturna oaza koja mora biti sačuvana od krupnih infrastrukturnih projekata koji joj trenutno prijete, a to su: vjetroelektrana Brajići i Jadransko-jonska magistrala - brza cesta sa četiri trake. Da bi se kojim slučajem lokalitet kao što je Paštrovska gora nalazio negdje u Italiji ili Francuskoj, vjerovatno da bi do sada već bio stavljen na UNESCO listu svjetske kulturne baštine i strogo zaštićen”.

Jedinstvena kulturno-prirodna oaza

Navode i da sva blaga na tako malom prostoru čine Paštrovsku goru “jedinstvenom kulturno-prirodnom oazom koja mora biti adekvatno zaštićena”.

”Dvadesetak ili više prelijepih sela sa starim guvnima, mlinovima i bunarima, oko četrdeset crkava i crkvišta, šest manastira, nekoliko monaških skitova, dva srednjovjekovna groblja sa nadgrobnim pločama, mnoštvo starih ilirskih tumula, nekoliko ilirskih utvrđenja, svetilišta i gradina, puno odbrambenih kula i manjih utvrda iz doba Mletačke republike, četiri austro-ugarske tvrđave, čuveni austro-ugarski put, sada veoma popularna hajking staza, drugi stari putevi (poput Jegorovog puta od manastira Praskvice do Čelobrda, austrijskog puta od Praskvice do Đenaša sa prelijepim mostom, austrijskog puta od Tudorovića do Ograđenice, kao i starog puta od tvrđave Fort Presjeka do Kufina iznad Buljarice, i mnogo drugih...), stare bistijerne za vodu, stari torovi i kućišta, u kombinaciji sa prelijepim planinskim vrhovima i liticama, izvorima vode i rječicama sa vodopadima, malim jezerima, gustom šumom, dolinama sa bogatom florom i faunom, i mnogim drugim kulturnim i prirodnim dobrima”.

Podsjećaju da se lokaliteti sa područja Paštrovske gore pominju još u brojnim srednjovjekovnim poveljama.

”U jednoj od povelja Ivana Crnojevića iz 15. vijeka u kojoj se utvrđuju granice njegovih posjeda ustupljenih manastiru Vranjini pominju se planina Trojica, Goli vrh, Eva, Mrtvica i drugi kao granični pojasevi posjeda. Prvi detaljniji opis pojedinih mjesta sa Paštrovske gore nalazimo u izvještaju rimokatoličkog sveštenika Fra Santa napisanog u Splitu 1637. godine. U spisu se pominju sela Mrtvica, Berišino selo, Duljevo, Ogradjenica, Dobruša, Tudorovići, Žukovica, Popovo selo i druga, koja imaju u prosjeku od po 15 kuća ili više. Pominje se crkva Sv. Đorđa u Mrtvici, te ovaj podatak u određenoj mjeri podupire narodno predanje po kojem je crkva sazidana u 14. vijeku - na mjestu gdje su sahranjeni stari Paštrovići koji su stradali od strane vojske ugarskog kralja Ludviga pod Golim vrhom, gdje se i dan danas vide stare nadgrobne ploče koje su vrlo vjerovatno tzv. stećci. Ako je dakle crkva postojala početkom 17. vijeka, izvjesno je dakle da je sagrađena mnogo ranije. Prvi grafički opis Paštrovske gore nalazimo kod venecijanskog kartografa i enciklopediste Vićenca Koronelija s kraja 17. vijeka gdje su jasno prikazane planine nad paštrovskom obalom sa svojim utvrdama u Svetom Stefanu i Kastel Lastvi (Petrovcu). Austrijski slikar i grof Fedor Karačaj je 1837. godine naslikao crkvu Sv. Spiridona na Ograđenici, pri čemu se u pozadni crkve na slici jasno vide Velja Trojica i susjedni vrhovi”.

Vjetroturbina predviđena na ostacima ilirskog svetilišta

Čini se, kako ističu, i da sam naziv Paštrovići potiče sa Paštrovske gore, te je naša obala dobila ime po planini, a ne obratno.

”Stjepan Mitrov Ljubiša, čuveni naš književnik i društveni djelatnik, u svojoj čuvenoj pripovjetci ‘Skočiđevojka’, piše: ‘Planina paštrovska leži kao kopanja među dvije kose bregova, jedna je dijeli Crmnicom, a druga primorjem. Planina se sva prosula docima, optočenijema gustijem brežuljcima, gdje se proljećem nasrkaš mirisiom devesilja, zanoveti, skromuta i svakovrsna divlja cvijeta. Paštrovići su nekad stanovali na toj planini, a imali po primorju, gdje su im danas stanovi, kuće pozemljuše, u kojima su, u pila i bačve, slijevali ulje i vino; njivili su po planini ljuto voće, slive i jabuke. I danas možeš vidjeti na mnogijem mjestima razvaline i gomile kamenja u klaku. No to je bivalo u prastara vremena, jošt prije nego su se pokrstili…”.

Na najvišem vrhu Paštrovske gore Veljoj Trojici su nedavno otkriveni ostaci stare gradine, što može biti neko staro ilirsko svetilište ili odbrambeno utvrđenje. Zahtjev za zaštitu ovog lokaliteta je poslat Upravi za zaštitu kulturnih dobara u oktobru, ali se do danas niko nije oglasio

”Neophodno je brzo reagovati jer su tačno na tom mjestu planirane vjetro-turbine u okviru projekta VE Brajići”, navode mještani.

Dodaju da treba razmišljati o zelenoj energiji i treba praviti vjetroelektrane, ali ističu da se one “obično grade u industrijskim i tranzitnim zonama, pored auto-puteva, kao što je slučaj u Hrvatskoj”.

”Zato ne smijemo dozvoliti da nekontrolisana jurnjava za profitom praćena slabošću domaćih institucija uz mogućnost postojanja i korupcije, uništi i našu lijepu Paštrovsku goru, kao što je uništila dobar dio priobalnog pojasa, uključujući i biser poput Miločerskog parka u samom podnožju Paštrovske gore. Veliki investitori koriste slabosti i mane malih tranzicionih društava poput Crne Gore i pokušaju da ‘uguraju’ nešto što u njihovim matičnim država ne može da prođe - da se ovakvi infrastrukturni projekti grade na mjestima sa bogatom prirodnom i kulturnom baštinom, ne birajući sredstva da dođu do cilja”.

Odbrana je moralna, ali i ustavna obaveza

Postavljanje vjetro-parka na Paštrovskoj gori, kako naglašavaju, uz kršenje osnovnih ljudskih prava i skrnavljenje prirodnih i kulturnih dobara, neće ublažiti globalno zagrijavanje i klimatske promjene ni pedalj.

”Već naprotiv - samo će ih povećati. Jer uzrok globalnog zagrijavanja je nekontrolisana ljudska pohlepa, a ne tehnologija, tako izgradnja vjetro-parka... će samo dodatno pogoršati stvari. Stoga mi kao savjesni građani... imamo obavezu da se usprotivimo ovoj teškoj nepravdi. Ukoliko neko pokuša da pod ovim ili onim izgovorom oskrnavi Paštrovsku goru, mi mještani imamo moralnu, ali i ustavnu obavezu da je branimo (član 78 Ustava Crne Gore: ‘Svako je dužan da čuva prirodnu i kulturnu baštinu od opšteg interesa’). Na Paštrovskoj gori se moraju braniti ne samo šume, vrhovi planina, korita rječica i potoka, crkve, stare gradine i ostala kulturna dobra, već se mora braniti cijela Evropa. Ona prava iskonska Evropa koja počiva na vrijednostima demokratije, inkluzije, brige o kulturnoj i prirodnoj baštini i poštovanja elementarnih ljudskih prava - u ovom slučaju poštovanja prava lokalne zajednice koja ima pravo na zdravu životnu sredinu, pravo na lijepe prirodne pejzaže, pravo da razvija ruralni turizam kao i pravo na svoju kulturnu baštinu, koja su garantovana ustavom i brojnim međunarodnim konvencijama”.

( Vuk Lajović )