Policijo, pomagaj, lubenica nije slatka

Halo, dobar dan, je li to policija, čuje se uzbuđeni glas starijeg čovjeka.

“Da, izvolite gospodine”, mirnim glasom odgovara policijski službenik.

“Hitno mi pošaljite patrolu u Štoj, ali baš hitno”, kao da naređuje čovjek.

“Polako gospodine, prvo nam objasnite o čemu se radi, molim vas”, uljudan je dežurni policajac.

“E pa ovako, kupio sam lubenicu jutros kod jednog čovjeka na nekoj tezgi. Rekao mi je ne da je slatka, nego preslatka. Ali, kada sam došao kući i kada smo je otvorili, ona uopšte nije bila slatka. Zato mi hitno treba patrola”.

”Ali, gospodine, postoje državne i opštinske službe koje se bave tim problemima, njima se obratite”, opet je uljudan policajac, dok se suzdržava od glasnog smijeha.

“Ne, ne. Vi mi trebate i hoćete li poslati tu patrolu više”, sada se već osjeća nervoza u glasu.

“Hoćemo gospodine, ali postupamo po prioritetima”, policajac završava razgovor…

Dežurne stanice policije su mjesta koje ljudi, a posebno turisti tokom sezone, obično pozovu i zbog bizarnih stvari, a ne zbog neke prijeke potrebe. Ali, policajci su dužni da ih saslušaju, da čuju o čemu se zapravo radi, pa makar to bilo kao i u prethodnoj priči. I da adekvatno postupe u zavisnosti od ozbiljnosti prijave i po prioritetima…

Komandir ulcinjskog odjeljenja bezbjednosti Alen Dervišević kaže da je kvalitetan rad dežurne službe ne samo primaran za povjerenje javnosti, već da predstavlja i preduslov za efikasan rad policije.

“Preko dežurne službe obezbjeđuje se blagovremeno postupanje po svim događajima u redovnim i vanrednim prilikama, a naročito u odnosu na izvršena krivična djela i narušavanja javnog reda i mira, kao i bezbjednosti građana i njihove imovine”, kazao je Dervišević “Vijestima”.

Navodi da policijski službenik koji je raspoređen i radi kao vođa dežurne smjene, prima prijave i nakon toga usmjerava rad patrola, cijeneći prioritete u postupanju. Podsjeća da je u prethodnom periodu obezbijeđeno da dežurne službe u svim odjeljenjima bezbjednosti uredno primaju, evidentiraju, snimaju i identifikuju sve dolazne pozive u cilju preciznijeg detektovanja problema. Pozvao je građane da se pozivom na besplatni broj 122 obrate dežurnoj službi i zatraže pomoć, prijave prekršaj, krivično djelo ili ulože žalbu na rad policije.

“Birajući taj broj, ostvaruju vezu sa dežurnom službom policije na teritoriji opštine iz koje pozivaju. Brojevi dežurne službe dostupni su 24 sata svakog dana i na brojevima 067/ 184-867 I 030/ 412-966… Ohrabrujemo građane da djela korupcije ili eventualno neprofesionalan rad ili odnos policijskih službenika, prijave i na te brojeve”, kazao je Dervišević.

(Ne)ozbiljni pozivi

Zoran Ćalasan (51) radi u ulcinjskoj policiji skoro 31 godinu, od čega dvije decenije u dežurnoj službi. Važi za iskusnog profesionalca, zbog čega uživa uvažavanje i povjerenje i kolega i starješina. Nekad je zatrpan prijavama, posebno tokom sezone, pa je njegova percepcija o prioritetnim slučajevima postala uglavnom stvar rutine.

“Nauči čovjek tokom godina da procijeni ozbiljnost prijave na osnovu toga šta se krije iza stvarnog motiva poziva, nekad su to neuvjerljive priče često prepoznate po načinu govora ili same intonacije glasa. Da, naravno, bilo je dilema na koju stranu prvo poslati patrolu, ali se nikad, što je važno, nijesu dogodili ozbiljniji previdi”, kaže Ćalasan u razgovoru za “Vijesti”.

Priča da se za 20 godina rada u dežurnoj naslušao raznih priča i ljudskih sudbina.

“Dođu ili pozovu ljudi, pričaju o svojim životima, problemima, sudbinama… Saslušam ih sve, iako često nemoćan da im pomognem. Razumijem ih, možda im je lakše ako to nekom ispričaju i podijele nevolje”, kaže on.

Rođeni Nikšićanin, inače jedan je od najomiljenijih policijskih službenika u gradu, jer osim što strogo postupa po pravilima službe, uvijek je spreman da ljudima u nevolji pomogne i izađe im u susret.

O tome svjedoči i anegdota o mještaninu koji je došao pijan u stanicu policije i zamolio ga da tu prespava jer je u alkoholisanom stanju, pa mu se baš i nije išlo kući.

“Znamo čovjeka, bila nam je neobična i pomalo smiješna njegova molba. Ipak sam znao da mu ne bi bilo milo da njegovi saznaju da je zbog pijanstva spavao u policiji. Zato sam pozvao jednog njegovog rođaka, zamolio ga da dođe svojim kolima i da ga odveze kući. Tako je i bilo”, priča Ćalasan kako se završila jedna (ne)zgoda u dežurnoj službi.

Upečatljiv mu je ostao poziv od prije nekoliko godina kada je dežurnu pozvala jedna starija žena.

“Nestala je struja, u mraku sam sama i strah me. Ne znam koga da zovem, ali ovo je besplatan broj i možete li malo da pričate sa mnom dok ne dođe struja”, molila je starica.

Dežurni starješina pokušao je da je smiri riječima da je u pitanju vjerovatno kratak prekid sa napajanjem električnom energijom. Objasnio joj je da uprkos tome što bi htio, ne može dugo da priča preko broja na koji građani svakog časa mogu da prijave krivično ili neko drugo djelo.

“Jedan turista zvao je da mu hitno pošaljemo patrolu na Malu plažu. Samo je govorio - ‘hitno, hitno, požurite’, i spustio slušalicu. Ne znajući o čemu se radi, sluteći nekakvu nesreću, pozvao sam obližnju patrolu i uputio ih na Pristan... Kada su stigli, čovjek ih je odveo do dvorišta apartmana gde je odsjeo. Otvorio je česmu i rekao: ‘Evo, vidite, nemam vode’. Ima i toga, kada pomislite da je stvarno nešto hitno”, priča Ćalasan.

Dežurna služba, priča Ćalasan, prima i ozbiljne prijave kada su u pitanju teška krivična djela, pa čak i ubistva, iako je, kako navodi, Ulcinj miran grad.

”Postoje slučajevi koje smo nakon prijave riješili i aktere tih djela uhapsili u rekordnom vremenu. Tako je bilo kada je opljačkana pumpa na ulazu grad kada su razbojnici uhapšeni za 40 minuta. Nije više vremena trebalo ni da otkrijemo i uhapsimo počinioce dvostrukih ubistava na Ploči i u Krutama. Ali ne bih da ja ukazujem previše o rezultatima našeg posla, javnost je ta koja prepoznaje i vrednuje naš rad”, kaže Ćalasan.

Zbog “ubistva” brata, besplatno do kuće

Ćalasan se prisjeća i neobične storije kako je jedan pripiti mještanin prevario policijace. Priča da je došao u stanicu policije i rekao da je sjekirom ubio brata.

”Odmah sam pozvao patrolu, koja ga je pokupila i uputila se prema jednom mjestu u blizini Ulcinja, gdje je porodica živjela. Ispostavilo se da je brat živ i zdrav, a da je našem ‘ubici’ u stvari bilo teško da pješači uzbrdo do kuće. Vala mu aferim”, kroz smijeh priča Ćalasan.

( Samir Adrović )