Rat i profit: Kako se mijenja imidž proizvođača oružja

Njemačke fabrike vojne opreme rade punom parom, sve što naprave prodaje se kao alva. To se može zahvaliti ratu u Ukrajini. No neki od partnera smatraju Njemačku politički nepouzdanom, pa izbjegavaju njeno oružje.

Armin Paperger, prvi čovjek koncerna Rajnmetal, ne voli kad se njegova firma naziva „profiterom u krizi“ – iako to neosporno jeste.

Vrijednost dionica ovog proizvođača oružja se od prošlog februara više nego udvostručila, a nakon dugo vremena bi se firma mogla naći u grupi „40 najvećih“, to jest njemačkom berzanskom indeksu DAX.

Paperger ovaj koncern radije naziva „pomagačem“ u nastaloj krizi. Jer on čini šta može kako bi popunio već žalosno prazne arsenale i njemačkog Bundesvera. Njegova vojna vozila, sisteme protivvazdušne odbrane, komunikacijsku oprema i municiju hitno traže i drugi.

Predsjednik uprave za javni servis ARD priča da je u manje od godinu dana zaposleno oko 1.200 novih radnika tako da ih u čitavom svijetu ima već tridesetak hiljada, oko polovine ih radi u Njemačkoj.

Od početka rata u Ukrajini su počeli i sa širenjem: u Mađarskoj se već gradi nova fabrika municije, u Španiji su preuzeli jednu tamošnju fabriku te vrste. Njihova je procjena da će vojni sektor ove godine rasti za barem 15 ili 20 odsto.

Slagalica žrtava mjera štednje

Rajnmetal je odličan primjer onoga što se dešavalo i u njemačkoj vojnoj industriji nakon kraja Hladnog rata. Ta firma je devedesetih uspjela da preživi smanjenje vojnih budžeta, te je preuzimala manje firme koje su stavljale katanac.

Na primjer, pod krov koncerna je dospio i švajcarski proizvođač artiljerije Oerlikon Contraves, 2008. je preuzeta i holandska fabrika tenkova Stork.

Novim akvizicijama su proširili asortiman, od vojnih oklopnih vozila, artiljerijskih i raketnih sistema do komunikacijske opreme, municije i eksploziva i utoliko je firma zaista „pomagač“ ovakvoj njemačkoj vojsci.

Vlada kancelara Olafa Šolca je odlučila da formira dodatni fond od sto milijardi eura za nabavku vojne opreme, ali se nabavka tek polako odvija.

Ipak, za nedjeljno izdanje tabloida Bild je Paperger rekao da već u prvom kvartalu ove godine žele da završe pregovore o nabavci novih oklopnih vozila za Bundesver.

Ovo doba je uzrokovalo i promjenu percepcije njemačke vojne industrije: sve manje se doživljavaju kao „trgovci smrću“. Poslovanje sa tim sektorom uvijek je značilo dozu griže savjesti, kaže Kristijan Meling iz nemačkog Društva za spoljnu politiku.

To je industrija koja možda nema previše plemenitih ideala, ali je nužna: „Potrebna je sopstvena namjenska industrija, inače zavisimo od drugih nacija“, kaže Meling.

Tenk se ne može odvojiti od politike

U Rajnmetalu je i izvoz izuzetno važan – on čini dvije trećine prometa. Ali i tu firma zavisi od podrške i dozvola njemačke vlade koja zna da bude izbirljiva. Doduše, bilo je mnogo primjera kad je izvoz odobravan u diktature ili zemlje koje vode ofanzivne ratove, poput Saudijske Arabije.

No, ipak se njemačko oružje ne može kupiti tek tako, a svaki izvoz je pod lupom. Kada se radi o eventualnoj isporuci tenkova Ukrajini, u inostranstvu malo ko razumije njemačko oklijevanje. Njemcima se čak učitava i nepouzdanost.

To odlično pokazuje primjer Poljske: ona ima njemačke teške tenkove tipa Leopard, koje hoće da proslijedi Ukrajini, ali i za to treba dozvolu Berlina. U međuvremenu su Poljaci iz Južne Koreje poručili čak hiljadu novih tenkova, i pride borbene avione.

„Poljaci su shvatili da se s Njemačkom jednostavno ne mogu pouzdano sklapati poslovi“, kaže Meling. Krivica ne leži u proizvođačima, nego u njemačkoj vladi, kaže on. „Za poslovanje Rajnmetala stvari postaju teže ako iz politike nema dovoljno podrške.“

Rabljeni tenkovi čekaju

I sam Rajnmetal je nedavno dospio pod žestoke kritike zbog nedostataka kod novog oklopnog vozila Puma kojeg ova firma proizvodi u saradnji s najvećim domaćim konkurentom – ali i najvažnijim partnerom, firmom Kraus-Mafaj Vegman (KMW).

Bundesveru je isporučeno 18 vozila za probu, a na vježbi gađanja prošlog decembra zakazalo je svih 18 komada.

Doduše Rajnmetal je brzo utvrdio da su kvarovi bili tek sitnice i dvije sedmice kasnije objavio da je 17 od 18 vozila potpuno spremno. Ali i to je još jedan dokaz da njemačkoj vojnoj industriji predstoji dug put da pokaže da je u stanju da u razumnom roku isporuči sve što treba.

No možda bi već u dogledno doba predstavnici njemačke Vlade mogli pokucati na vrata centrale Rajnmetala u Diseldorfu ako ipak dođe do odluke da se Leopardi isporuče Ukrajini. Te tenkove zapravo proizvodi KMW, ali i Rajnmetal već godinama nabavlja polovne i ima zavidne zalihe.

Ako do odluke dođe, tenkovi bi brzo mogli da se osposobe za isporuke Ukrajini. Posebno jer iz KMW kažu da bi im trebalo godinu dana da naprave potpuno nove tenkove.

( Deutsche Welle )