Prometej i pomiritelj - predsjednik

Ako pogledamo kroz istoriju, svako vrijeme nosi svoj pečat u kome se nalazi i portret određenog vladara. Dok su jedni bili posvećeni prvenstveno samoodbrani, drugi pak osvajanju i oslobađanju, a opet neki treći, možda ponajveći žrtvenici za opšte dobro našeg postojanja i trajanja, priložili su svoju vladavinu, pa i život, na oltar najvećeg crnogorskog ideala - prosvjećivanja i opšteg pomirenja. Naravno, one epizodne manipulatore ne pominjemo, jer oni nisu odraz naše kulture i istorije, već, naprotiv, sporadični i incidentni predstavnici prolaznih društvenih kriza i nebitnih sekvenci supkulture, koje ima svako društvo.

Društveno i nacionalno pomirenje nosi kompleksnost i težinu realizacije ovog ideala. Samo po sebi, implicira pretpostavku opštedruštvenog napretka i emancipacije, kao preduslova ostvarenja svakog pomirenja. Težina i količina žrtve, koja se polaže u borbi sa stranim neprijateljima i zavojevačima, u cilju odbrane ili oslobađanja, katkad djeluje smiješno u odnosu na žrtve koje se moraju položiti zbog opštedruštvenog pomirenja. Izgleda da je Crnoj Gori oduvijek bilo lakše i osloboditi i poraziti, na 'sablju' i zadobiti i izgubiti, ali skoro pa nemoguće, pomiriti se?! Zašto? Uzroci su brojni i ovo ne pišemo da bismo njih detektovali u svojoj istorijskoj, političkoj, nacionalnoj, antropološkoj, i svakoj drugoj dimenziji i suštini. Ne, pokušaćemo da damo našu viziju predsjednika i pomiritelja, koji nam danas treba, kao što nam je bio potreban i u ostalim sudbonosnim trenucima naše istorije. Nekad smo ih imali. Hoćemo li sad uspjeti? Hoćemo li naći dovoljno hrabrog da ukrade plamen od Bogova i osvijetli ovu dugu noć, pri tome svjesnog rizika velike moguće patnje i težine cijene tog poduhvata. Ima li Crna Gora Prometeja za ovo vrijeme?

Ostrašćena, a pritom vrlo prizemna i jeftina dnevna politika, nameće kao prvu dilemu i pitanje da li bi to trebalo da bude Crnogorac, Srbin, ili pripadnik manjinskih naroda. Mišljenja smo da ne treba da bude ni Crnogorac ni Srbin ni predstavnik manjina... Treba jednostavno da bude sin, ili kćer, Crne Gore.

Šta to znači, pitaće se ostrašćeni ekstremi sa svake strane potpomognuti prvom grupacijom nazovi intelektualaca sa svojih 'platnih lista', od kojih je većina više napisala, nego što je u životu pročitala, nažalost! Brzo će im se pridružiti druga grupa. A to su određeni 'prepoznati' analitičari i to nezavisni. Među njima jedan broj svojim analizama umjesto aktuelne, više analiziraju ličnu problematiku i time umjesto slike stvarnosti, češće nude anatomiju ličnog problema. A onda se pojavljuju u trećem ešalonu 'oni'. Oni, koji su nastali kao plod decenijskog partnerstva između nedovršenih kumrovačkih đaka mahom teoretičara, bez utemeljenja sa jedne, i praktičara neoliberalne anarhične pljačke, alhemičara i gurua aktuelne političke misli, sa druge strane. To su oni znameniti likovi naše stvarnosti, koji su u sjenci i djeluju iz sjenke, jer, pobogu, prosto ne mogu na javnu pozornicu. Prvo zato jer ih 'mrzi' da se eksponiraju, a drugo zato jer pozornica ne bi 'izdržala' gabarite njihove mase. U suštini je suprotno, zbog toga ih je neko krstio - 'šišarke', jer imaju gabarite, ali nemaju težinu. Odnosno to su oni što znaju sve, a objektivno ne znaju ništa, ali imaju puno... i insistiraće da budući predsjednik prvenstveno bude čuvar i rizničar toga čega imaju puno i nezakonito.

Svima je, očekivano, na srcu Crna Gora, prva kćer, ili sin, Crne Gore mora da je čitavu i takvu, u svim svojim različitostima, nosi u svom biću. Bez ikakve razlike mora biti dovoljno veliki Crnogorac i crnogorski Srbin i Albanac i Bošnjak i Musliman i Hrvat, tako da imponuje svima jednako. Niko ne može biti u drugom redu, ili planu u njegovim vizijama, zato što on mora biti veliki GRAĐANIN! A da bi to bio, mora biti dovoljno obrazovan, pristojan, iskusan, kulturan, moderan i savremen na platformi bogate tradicije i kulture. Ni previše mlad, ni previše star, nego kvalitetan, uravnotežen, ostvaren i zreo. Treba nam čovjek, koji će svoj lični ego, privatni interes i ličnu harizmu pohraniti duboko u svojoj privatnosti, a jasno ponuditi snagu ideje, avangardnost vizije i politički horizont širine u kojoj će nam svima biti ugodno i komotno! A on će morati trpjeti.

Mora biti JEDAN dovoljan za SVE!

Ako ne bude tako, rizikujemo produbljivanje podjela i svađe... Uvrede

će da pljušte na sve strane. Teške riječi će biti dnevni narativ. Opet će armija bezimenih mediokriteta u magluštini anonimnosti da šenluči i da se iživljava nad hrabrima, pametnima i dobronamjernima, trgujući sopstvenim apanažama sa onih pomenutih platnih lista i sa ambicijama njihovih ostrašćenih i pohlepnih poslodavaca. Sve će ponovo retorički da vrvi od izdaje i uvreda... Doći će ponovo do ključanja blata i taloga. Pristojnost, istinitost i skromnost će se skloniti u stranu. Motivacija i nada u bolje i srećnije, pašće na niske grane. Krunisaće se apstinencija i apatija.

U toj primitivnoj predstavi bez žanra, profitiraće i DOBIĆE oni koji su izgubili i koji bi trebalo da budu zaboravljeni, a IZGUBIĆE oni koji su pobijedili i koji su predodređeni da ovo društvo izvuku iz dubokog blata i nesreće i preporođenog ga pridruže savremenom evropskom svijetu.

A šta će Crna Gora za to vrijeme? Nadam se da će uspjeti. Da će izabrati najboljeg, te da neće morati skrušeno, posramljeno i utučeno da posmatra kolone vedrih i dobronamjernih inostranih tješitelja i savjetnika, koji će uz pristojan osmijeh i krajnje srdačno, na rafiniran i diplomatski način pokušavati da nam objasne ono što nama nije jasno - da moramo biti dostojni i dorasli vremenu u kome živimo.

Razmisli, Crna Goro!

Autor je predsjednik saveza građana Civis i poslanik u Skupštini Crne Gore

( Dr Srđan Pavićević )