Sabastijanu treba pomoć za liječenje
Porodica Kastrati živi u lošim uslovima i slabih su primanja, a doktori su preporučili još jednu operaciju
Volio bih jako da odem u Tursku. Mislim da bi mi to pomoglo. Imao sam ovdje tri operacije, ali to nije ništa pomoglo. A nakon operacije imaću bolji život, sa optimizmom priča petnaestogodišnji Nikšićanin Sabastijan Kastrati koji boluje od cerebralne paralize.
On živi sa majkom i dvije godine starijom sestrom u naselju Gračanica. Nada se da će mu država i nadležna ministarstva, kao i humani ljudi, izaći u susret.
”Samohrana sam majka i živimo od socijalnog, mada su nam i to bili ukinuli, pa sam se sudila sa njima i vratili su nam. Primam ličnu invalidninu, starateljstvo i dječji dodatak, sve ukupno preko 400 eura, ali to mi je malo. Za Sabastijana treba 250 ili 300 eura za vježbe. Ja to ne mogu da mu priuštim. Imao je tri operacije. Predložili su nam i četvrtu operaciju, ali da ga vodimo u Tursku”, priča Nafilja Kastrati.
Kako kaže, ni ona nije dobrog zdravlja, ali o sebi nema kad da brine.
”Imala sam dva infarkta, blagi moždani udar, imam astmu. I meni bi trebalo liječenje, ali on je najvažniji. Zamolila bih sve nadležne organe, Vladu, ministarstva, da nam pomognu, da Sabastijan ode u Tursku. Dosta djece se oporavilo i gore od njega. Vidjeli smo ih u Igalu kako hodaju i divili smo im se”, kazala je Kastrati.
Sabastijan je rođen prije vremena i u šestoj godini su mu dijagnostifikovali cerebralnu paralizu.
”Poslije prve operacije napravio je prve korake i počeo sam da sjedi. Nažalost, stanje se pogoršalo, nijesmo imali para da mu stalno plaćamo vježbe i fizioterapeuta. Baš smo patili, i na ulici spavali. Ali, zadovoljni smo što su nam Vlada, Socijalno i Help prije 12-13 godina dali ovaj krov nad glavom. Nezgodno je što je vlaga i što su zidovi mokri kada je kiša, a i kupatilo je malo za sina”, istakla je Nafilja.
Svi koji žele da pomognu da Sabastijan mogu da uplate novac na žiro račun njegove majke Nafilje Kastrati, kod CKB banke: 510200598226518446
( Svetlana Mandić )