Lutrija

”Potičem iz vrtoglavo lude zemlje u kojoj je lutrija najvažniji sastavni dio stvarnosti...”

Sigurno ste prepoznali rečenicu iz Borhesove genijalne priče “Lutrija u Babiloniji”. Sjećate se - riječ je o zemlji u kojoj lutrija u potpunosti zamijeni stvarnost, pa se i dobitak i gubitak osvajaju ne sopstvenom zaslugom, već pukim izvlačenjem. Tako da je svako, za života, bio i gospodar i rob. Borhes je (vrlo kratku) priču ispričao na način da se i ta lutrija, ali i kompanija koja je organizuje (za koju više niko nije siguran ni što je ni da li uopšte postoji), ukazuju na isti način kao što to kroz istoriju čine ideologije, religije ili same državne birokratije.

Ali, kako dođosmo do lutrije, to je u principu - ključno pitanje.

Ideja da se sudije Ustavnog suda biraju žrijebom, odnosno da Ustavni sud Crne Gore bude popunjen svojevrsnom kadrovskom lutrijom, samo je na prvi pogled neozbiljna i luda.

Da se odmah razmijemo - ovakav prijedlog je u suštini duboko posramljujući za crnogorske političare i crnogorsku političku kulturu. Ali, ta beskrajna orgija političkog diletantizma u Crnoj Gori čini da jedna u suštini bizarna ideja, djeluje sasvim racionalno. Pa i konstruktivno. Možda to najbolje govori gdje se nalazi današnja Crna Gora.

Prije svega, ideja dolazi od ozbiljne poslanice, jedne od rijetkih koja u tom šarenolikom društvu ostavlja takav utisak. Moguće je da se ovakve ideje rađaju iz očaja, budući da je evropska priča u Crnoj Gori danas temeljno uzdrmana, a očito, čak i u parlamentu postoje oni koji žele djelovati konstruktivno. Uprkos svemu.

Jer, da imaju išta evropsko u svom mišljenju aktuelni poslanici sve ovo bi lako razriješili, a ovako se jasno pokazuje da ta (evropska) priča ovdje gotovo nikome na političkoj sceni nije stvarni prioritet. Njima je najveći domet da projektuju ko će biti optužen (prepoznat, kako oni kažu) kao krivac za propast izbora sudija US, a ne da se sudije izaberu.

Dakle, da vidimo, koji bi bio smisao takve “lutrije” u aktuelnoj situaciji? Jednostavno - da uradi ono što ovdašnji političari, iz ovih ili onih razloga, nisu u stanju. I zato lutrija: posljednji stadijum crnogorskog priznanja otužne i strašne (političke) realnosti.

Ne izaberu li sudije US, sadašnji politički sastav parlamenta sebe bi diskreditovao na način koji je mnogo strašniji i opasniji od pukog skraćivanja mandata - odlaskom u tzv. istoriju sa zasluženom etiketom jedne od najnesposobnijih ljudskih skupina sa političkim mandatom bilo koje vrste u razuđenoj i dinamičnoj crnogorskoj istoriji.

Nekoliko puta kroz svoju istoriju Crna Gora je pokazala zapanjujući talenat za samouništenje. Ti činovi samodestrukcije bili su toliko žestoki da je malo vjerovatno da bi nekakvom (babilonskom) lutrijom dobili baš tako golem gubitak. Za gluposti takvog gabarita potreban je ljudski materijal, nema te kocke koja može dobaciti tako daleko, odnosno - tako nisko.

Na koncu, moguće da ova ideja ima i stanovit subverzivni potencijal. Ulazak duha lutrije na crnogorsku političku scenu mogao bi imati dalekosežne posljedice. Zamislite, ako građaninu dođe ideja da ličnom lutrijom bira za koga će glasati? (Kad se tako biraju patrijarsi, je li, što ne bi i pajaci.) Da li bi to, i koliko promijenilo ovdašnju političku scenu?

A izvjesno bi doprinijelo skidanju sa crnogorske aktuelne politike mistične aura tzv. važnog posla, i jasno pokazalo da je sve to samo jedna - igrarija.

Doduše, na crnogorski način, unekoliko drugačiji od onog babilonskog: lutrija sa jasnim dobitnicima, koji se ponavljaju iz izvlačenja u izvlačenje.

( Balša Brković )