Filmski sudar sa budućnošću
Knjiga “Virtuelna produkcija: nove tehnologije u funkciji razvoja filmske industrije” Danijele Radulović objavljena je u izdanju NVU Ficus
Kao studiju koja predstavlja, ne samo korak dalje u razumijevanju filma, već i “sudar sa budućnošću”, recenzent prof. dr Vuk Vuković opisao je knjigu Danijele Radulović “Virtuelna produkcija: nove tehnologije u funkciji razvoja filmske industrije” koja je objavljena nedavno u izdanju NVU Ficus.
Knjiga je, kaže Radulović za “Vijesti”, nastala na osnovu njenog magistarskog rada koji je odbranila na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
”Rad je bio temelj za dodatno istraživanje koje su ponajviše stimulisala dešavanja u prethodnih par godina na polju razvoja i implementacije novih tehnologija, ne samo u kulturi i umjetnosti, već i šire. Tu mislim i na virtuelnu i proširenu stvarnost, na AI, na Internet inteligentnih uređaja, Blockchain tehnologiju, kao i na sve ostale tehnološke trendove koji će, neizostavno, ustanoviti nove društvene prakse i promijeniti temelje na kojima društvo počiva, transformišući ga u cjelosti. Znatiželja je dakle bila glavni pokretač, a ne neki posebni ciljevi. To potvrđuje i realizacija projekta koji se nije oslanjao na javne finansije i državne institucije, već je otišao putem nezavisne inicijative, što mi pričinjava posebno zadovoljstvo”, priča autorka.
Vuković, kao producent i jedan od recenzenata knjige, ističe da se Radulović u svojoj knjizi uporedo bavi tradicionalnim pristupima i modernim, savremenim principima koji (do)vode do virtuelne produkcije.
”Polazeći od neophodnosti sagledavanja ovog procesa u širem kontekstu tehnološkog napretka i masovne upotrebe alata koji su svoju ekspanziju doživjeli još krajem prošlog vijeka. Radulović se bavi identifikacijom ključnih principa rada u tradicionalnoj filmskoj produkciji i njihovom upotrebom u kontekstu novih tehnologija; potencijalnim mogućnostima upotrebe nove metodologije virtuelne produkcije u različitim produkcionim segmentima i fazama rada; te procjenom uticaja novih tehnologija na reorganizaciju filmskog sektora, diversifikaciju kadrovskih kapaciteta i razvoj filmskog jezika, uključujući analizu socio-ekonomskih i kulturnih aspekata društva”, zabilježio je Vuković.
On je naglasio da se zapravo radi o studiji koja predstavlja korak dalje u poduhvatu razumijevanja filma i svojevrstan “sudar sa budućnošću”, a autorka za “Vijesti” objašnjava zbog čega je i koliko važno, prvenstveno film razumjeti.
”Kao odgovor na pitanje o važnosti razumijevanja filma, postavila bih citat francuskog filmskog kritičara, Andre Bazina, koji kaže: ‘Svaki novi razvoj koji se dodaje filmu mora ga, paradoksalno, približiti svom porijeklu. Ukratko, film još nije izmišljen!’. Upravo zbog promjenljivosti i nemogućnosti čvrstog definisanja svega onoga što film predstavlja danas, smatram da ne možemo pričati o tome šta će budućnost donijeti filmskoj industriji. Ipak, mišljenja jesam da će dalji razvoj biti upravljen ka specifičnom, kohezivnom virtuelnom prostoru, djelimično ili u potpunosti. Ostaje da vidimo”, smatra Radulović.
Reditelj i drugi recenzent knjige Gojko Berkuljan, ističe da Radulović dubinski analizira, ali i raslojava tradicionalne pristupe filmskoj produkciji, a preispituje i uticaj novih tehnologija na taj sektor.
”Kroz pažljivo koncipiranu, slojevitu i temeljno elaboriranu studiju, autorka analizira i ‘secira’ sistem rada unutar tradicionalne filmske produkcije i uticaja koje nove tehnologije imaju na nju. Daje nam jasan uvid u niz mogućnosti koje virtuelna produkcija pruža stvaraocima, ali i konkretno pokazuje kako ista usložnjava filmski svijet kroz generisanje i raslojavanje raznovrsnih kadrovskih kapaciteta, konstantno stvaranje novih i usavršavanje postojećih sredstava za rad, koja neminovno vode ka transformaciji filmskog jezika gdje kreativne mogućnosti postaju skoro pa beskonačne”, poručuje Berkuljan.
S obzirom na sve to, postavlja se pitanje šta virtuelna produkcija donosi (na) polju kinematografije, šta to konkretno znači i koji su benefiti, Radulović objašnjava.
”Ključna karakteristika virtuelne produkcije ogleda se u njenoj povećanoj fleksibilnosti i prilagodljivosti elemenata koji djeluju u realnom vremenu zahvaljujući game-engine mehanizmima... Iako određeni aspekti virtuelne produkcije djeluju izuzetno složeno i skupo, zahtijevaju veliko predznanje i edukaciju sektora ne bi li na pravi način mogla biti implementirana, za filmsku produkciju ona predstavlja izuzetno značajan, novi i revolucionarni način rada koji ubrzava procese, smanjuje hardverske zahtjeve i olakšava protok kreativnosti. Prednosti virtuelne produkcije oslanjaju se prije svega na karakteristike virtuelnog okruženja u kom su pravila prostora u kom se radi definisana od strane krajnjeg korisnika i prilagođena u potpunosti korisnicima alata. Istaći se može više benefita upotrebe alata virtuelne produkcije u filmu: unapređenje produkcionih tokova, raznovrsnost dostupnih tehnoloških alata, brži postupci revizije i ponavljanja zahvaljujući mogućnostima pregleda scena u realnom vremenu, donošenje ranijih kreativnih rješenja od ključnih članova ekipe, mnogo veća kontrola nad svim kreativnim i produkcionim aspektima, i tako dalje”, priča ona.
No, gdje se Crna Gora i crnogorska kinematografija nalaze na tom putu virtuelne produkcije i u kojoj su tački na putanji koja vodi do “sudara sa budućnošću”, odnosno kakav je položaj filma i filmskih djelatnika u Crnoj Gori, tema je koja je opširna i iako jeste zavisna od svjetskih tokova i trendova, jednako i nije uslovljena njima.
Osnivanjem Filmskog centra Crne Gore 2017. godine, položaj filmskih radnika u je umnogome poboljšan, smatra Radulović i ističe da je ključ u povećanju kompetitivnosti i podršci.
“Postavljeni su dobri temelji na kojima, naravno, dalju ‘izgradnju’ sistema treba sprovoditi promišljeno i pametno, ne bi li sjutra imali nešto što se zove stabilni kinematografski sektor. Povećanje ambicija i kompetitivnosti crnogorskog kinematografskog sektora kroz razvijanje svijesti o važnosti djelovanja na tržištu kulture putem sopstvene ponude, koja se oslanja na produkcioni i kreativni pristup potpomognut novim tehnologijama, temelji su na kojima treba da počiva budućnost filma u Crnoj Gori. Modernizacija i digitalizacija su paradigme razvoja koje se oslanjaju i na evropske i svjetske standarde, pa je primjena novih znanja i vještina od presudnog značaja za razvoj filma u Crnoj Gori, ne samo u produkcionom smislu, već i u kreativnom. To naravno ne znači da treba da idemo ‘grlom u jagode’, prihvatajući, a ne razumijevajući ono što nam se nudi već, kao što sam i gore pomenula, bitno je pronaći mjeru i strateški ići ka modernizaciji i boljem sjutra - dakle, malo stati i razmisliti, što nekako, kao da nije svojstveno narodu sa ovih prostora”, zaključuje ona.
Za izdavača knjige potpisuje se mr Marija Nikčević, urednik izdanja je mr Milorad Durutović, a knjigu je likovno uredio Radomir Milić. Izdavanje knjige podržala je Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić.
Knjiga namijenjena svim ljubiteljima filma
Iako je knjiga, studija, prvenstveno namijenjena ljudima iz struke, to nije paradigma budućeg čitaoca.
”Studija, pored toga što predstavlja kvalitetno i važno štivo za sve one koji namjeravaju da postanu dio filmske branše, svakom zaljubljeniku u film će na izuzetno prijemčiv način predstaviti šta se to tačno krije iza magije pokretnih slika”, ističe Berkuljan, a sa njim je saglasan i Vuković.
”Siguran sam da će ‘Virtuelna produkcija’ biti od posebnog značaja širokom krugu čitalačke publike, studentima/kinjama, filmskim radnicima/ama koji žele da prate savremene tokove kinematografije, direktorima/kama institucija kulture, ali i onima koji žele sudar sa budućnošću, čak i u Crnoj Gori”, poručuje Vuković.
Autorka Radulović ističe da, imajući u vidu različite pristupe u tumačenju oblasti kojom se bavi, kao i pokušaj razumijevanja i analize aktuelnih produkcionih praksi kroz priču o istoriji i teoriji filma, istoriji računara i video-igara, vizuelnih efekata i novih tehnologija, kao i produkcije digitalnih medija, mišljenja je da studiju lako mogu čitati i ljudi iz oblasti filma, ali i oni koji nisu toliko upućeni u tu oblast.
”I mediji i društvene mreže obiluju vijestima o projektima kao što su recimo ‘Avatar’ ili ‘The Mandalorian’. Svako ko je bio iole znatiželjan da vidi na koji način su ovi projekti realizovani, šta je to što je vizuelno i produkciono toliko specifično kod njih u odnosu na sve druge projekte, vjerovatno je i naišao na priču o virtuelnoj produkciji. Moj pokušaj predstavljanja priče o virtuelnoj produkciji bio je usmjeren na sagledavanje ključnih osobina i procesa rada na filmu, kroz pojašnjavanje posebnosti alata korišćenih u procesima virtuelne produkcije, sagledavanje prednosti, mana, izazova i trenutnih ograničenja koja karakterišu savremenu filmsku industriju, analizu produkcionih procesa na primjerima različitih vrsta filmova, povezivanje i uporedbu sa tradicionalnim pristupima, a opet, sve u kontekstu industrije koja se, skoro pa u cjelosti, okreće novim, alternativnim rješenjima koja leže u tehnološkim alatima”, kaže Radulović.
( Jelena Kontić )