Vanzemaljci i Crnogorci

Nedavno se na jednom portalu pojavio naslov “Crnogorski vanzemaljac sletio u Beograd”. Naravno, tekst je na liniji clickbate jer donosi sasvim običnu vijest da je influenser, model i modni dizajner Radun Bakić, uz to i rođeni Podgoričanin “ukrao slavu” velikim zvijezdama na fensi događaju Music Awards Ceremony. Dakle, i mi vanzemaljca za trku imamo. U nastavku teksta se tvrdi da postoje i suparničke zvijezde. Sve se namjestilo, svemir se raduje Crnoj Gori, a naši vanzemaljci otišli su čak do Beograda.

Kad, glenelezivraže, nedugo zatim odjeknula je vijest kao da je probijen zvučni zid, jer se kaže da “Crna Gora pokreće svemirski program”. Zaista lijepo zvuči, nema tu što da se zamjeri, progresivna je to ideja. Ali, pitanje je koliko je realna. Uzmimo u obzir samo jednu činjenicu, ako pronađete na trafici šibice koje nose naziv “Montenegro”, ako okrene drugu stranu i pored bar koda pročitate sitna slova, vidjećete da piše “made in BiH”. Dakle, Montenegro šibice prave se u susjednoj državi. Nismo narezali drva i metnuli zapaljivo crveno na vrh, već smo uvezli šibice koje se zovu baš kao i naša država. Ako imamo u vidu te šibice, teško da možemo progutati vijest o našem svemirskom programu.

Nisu potrebne velike svote novca da se u svemir lansira satelit ili kakva kamera sa dobrom optikom. To rade amateri i zaljubljenici širom svijeta, ko god ima afiniteta i para da poruči pa da mu kući stigne sva oprema koja se sklapa lako poput Ikea police. “Svemirski program” može da bude sve, a može da bude i ništa posebno.

Zanimljivo je da se pokreće i razvoj satelita koji će se zvati “Luča”. Što je čovjek a mora biti satelit, odnosno, luč lako plane, nije prepametno igrati se vatrom i satelitima. Simbolički je u redu na više ravni koristiti to ime zbog Njegoša, kao i zbog toga što luča razgrće mrak, osvetljava, pa eto možda i ta naša Luča unese svjetlosti u mračni univerzum.

Njegošem i Lučom bavila se Anica Savić Rebac, te je dala najprecizniju analizu njegovih djela. Ona tvrdi da je sve satkano od “herojskog i mističnog”, odnosno “herojsko odbacivanje života i mističko traženje života nad životom”. Eto, tu smo mi i dalje, možda nas nađe ono što tražimo prije nego mi svemirce.

Svjetlost je tema Njegoševa, kao i kod mnogih pisaca prethodnika, a za naše prilike možemo se koristiti citatima: “More stenje pod silom nebesnom/Koleblju se u moru nebesa.” Bolje da se ne pitamo što će biti ako naš sateliti dokaže da ipak je neđe tamo nebo plavo kao iznad Crne Gore.

Vele da je entuzijazam jedna od prvih odlika amaterizma. Mi smo prebrzo polećeli. Uska nam je Crna Gora. Ne znamo ni što se kod nas zbiva a bi svemir da istražimo. Nemamo Ustavni sud ali imaćemo satelit. Juhu, ojha!

Možda ne bi loše bilo da za početak tumačimo još malo sami sebe, makar da tražimo otkud toliko herojskog i mističkog u stihovima koje smo naslijedili. Možda nam satelit dovede neke turiste vanzemaljce, valjaće za sezonu a možda i oni odgovore na pitanje kako da formiramo Ustavni sud.

Sijevne ponekad i panerotizam u stihovima, skriven ali precizan, a sve se naravo objasni svevišnjim nebom.

”Kako s nebom duša ljudska ima svoje snošenije”.

( Đuro Radosavović )