Crnogorske kompanije u unosnom poslu prodaje naoružanja: preko sumnjivih trgovaca isporuke autoritarnim režimima

Mojkovačka kompanija "Tara aerospace" nije u decembru 2022. godine dobila saglasnost da isporuči opremu za etiopijske borbene avione, zbog sukoba u toj afričkoj državi.

Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma (MERT) odbilo je prošlog mjeseca isporuku te opreme Etiopiji, zbog mišljenja Obavještajno-bezbjednosnog direktorata Ministarstva odbrane. U mišljenju koje potpisuje vršilac dužnosti direktora Direktorata Janko Laković navodi se da neće dati saglasnost, uzimajući u obzir "aktuelne konflikte na teritoriji Etiopije, koja je krajnji korisnik predmetnog naoružanja i vojne opreme, kao i mogućnost zloupotrebe dodatnog naoružanja sa ciljem jačanja vojnih ofanziva i pozicija kojim bi se u velikoj mjeri narušila ljudska prava tamošnjeg stanovništva".

Zavisno od situacije u toj državi i stavova drugih ministarstava, Ministarstvo je odobravalo ili zabranjivalo izvoz, vidi se iz više rješenja u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Međutim, ono što nije uspjelo u decembru 2022. godine, uspjelo je devet mjeseci ranije. Početkom marta prošle godine, avionom jordanskog ratnog vazduhoplovstva "Locheed C-130H Hercules", piropatroni su sa podgoričkog aerodroma prevezeni u etiopijsku prijestonicu Adis Abebu. "Vijesti" su u oktobru objavile da je dugogodišnja službenica Agencije za civilno vazduhoplovstvo, kako tvrdi, ostala bez posla nakon što je prijavila sumnje u zakonitost odobrenja prevoza ove isporuke.

Piropatroni, koje je tada Etiopljanima isporučila "Tara", koriste se u slučaju kvara ili oštećenja aviona koje onemogućava sigurno prizemljenje. Pilot aktivira piropatrone koje ga, zajedno sa sjedištem, izbacuju iz kokpita, nakon čega se otvara padobran. Ovo je jedan od glavnih izvoznih proizvoda mojkovačke kompanije.

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) je i u januaru 2021. godine odbilo da izda saglasnost "Tari", navodeći da je u Etiopiji sukob između centralne vlade i regionalne vlade Tigraja, tj. Narodnog oslobodilačkog fronta TPLF.

U dokumentu se konstatuje, između ostalog, da ilegalno širenje oružja u Etiopji i pograničnim regionima predstavlja problem.

"I pored toga što MVP nastoji da sagleda benefite po našu ekonomiju, s druge strane cijeni da je s aspekta ugleda Crne Gore u međunarodnim odnosnima bitno učiniti sve što je moguće kako bi naša država nastavila sa poštovanjem obaveza iz relevantnih akata, odluka i preporuka po pitanju uzdržavanja od izvoza naoružanja i vojne opreme u krizna područja (te da pribavi makar potrebne garancije da neće biti diverzije navedene robe, a što bi - ukoliko se desi - štetilo ugledu Crne Gore na međunarodnom nivou), tim prije što bi eventualne negativne političke konsekvence do kojih bi dovelo odobravanje izvoza u krizna područja bilo veće od ekonomske koristi koje bi Crna Gora imala", navodi se u obrazloženju koje potpisuje ambasador Veljko Milonjić.

Etiopija je ranije bila pod embargom Ujedinjenih nacija za isporuku oružja zbog sukoba sa susjednom Eritrejom. Sukobi ove dvije afričke države traju više decenija. Međutim, i poslije ukidanja embarga UN, povremeno su zabranjivane isporuke naoružanja. A zbog prirode sukoba bilo je i poziva da se Etiopiji ponovo uvede embargo.

Izvršni direktor "Tare" Milan Vujisić kazao je za CIN-CG da se njihovo poslovanje "obavlja u skladu sa Zakonom o kontroli izvoza robe dvostruke namjene, Zakonom o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom, uz poštovanje međunarodnih smjernica i preporuka".

Prihodi preko 60 miliona eura

CIN-CG imao je uvid u više od 150 dozvola za izvoz propisanih Zakonom o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom koje su dobijale tri velike crnogorske kompanije.

Sve tri - podgorički "Montenegro defense industry", mojkovačka "Tara aerospace" i beranski "Poliex" - bile su u djelimičnom ili većinski državnom vlasništvu. "MDI" i Poliex" privatizovane su 2014/2015. godine, a prethodnica "Tare" 2007. godine. Vlada danas ima djelimičnog udjela samo u "Tari".

Ove tri kompanije uključene u posao izvoza naoružanja i vojne opreme, samo u posljednjih pet godina prijavile su poslovne prihode od gotovo 60 miliona eura, vidi se iz njihovih bilansa uspjeha. O koliko unosnom poslu je sada riječ, govori i činjenica da je, na primjer, neto prihod "MDI" samo u jednoj godini bio viši nego što je Vlada dobila od prodaje ove državne kompanije privatnicima. "MDI" je, između ostalog, poslovala sa zapadnim silama ali i autoritarnim režimima, pa i sa kompanijom jednog od najvećih trgovaca naoružanjem u regionu Slobodana Tešića, koji je u međuvremenu dospio pod sankcije Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije.

U odluci američkih vlasti navodi se da bi se Tešić, koji je rođen u Kiseljaku, u Bosni i Hercegovini, služio mitom, kako bi osigurao ugovore sa različitim državama, ali i potencijalne klijente vodio na skupa putovanja i plaćao školarinu za njihovu djecu u državama na Zapadu.

Sumnjivi vlasnik, poslovi preko povezanih kompanija

Većinski vlasnik "Tare" je, na primjer, kontroverzni švajcarski trgovac naoružanjem Hajnrih Tomet preko dvije kompanije - bernskog "BT Internationala" (34,9 odsto) i podgoričkog "BTI Montenegra" (15,2 odsto).

Prateći proces privatizacije, CIN-CG je krajem 2014. godine pisao da je Vlada Mila Đukanovića davala ustupke švajcarskom biznismenu, uprkos tome što nije ispunjavao obaveze na vrijeme.

Istraživačke novinarske mreže i Amnesti internešenl navodili su da je Tomet umiješan u šverc oružja i da je bio na listi za nadzor američkih vlasti. On je negirao umiješanost u bilo kakve nelegalne radnje, tvrdeći da su to podmetanja konkurencije.

"Vezano za negativno izvještavanje medija od prije par godina, želimo da vas podsjetimo da ništa od navođenog nije dokazano, i da većinski vlasnik kompanije 'Tara Aerospace' nije procesuiran po optužbama iz medija", kazao je direktor ove fabrike Milan Vujisić za CIN-CG.

Na molbu novinara da detaljnije odgovori na set postavljenih pitanja o poslovima kompanije, Vujisić je kazao:

"Nadamo se da imate u vidu da konstantno ponavljanje nedokazanih optužbi od prije 10 godina, kao i objavljivanje paušalnih pretpostavki bez realne osnove u domaćim medijima urušava naš poslovni ugled i da ćemo biti primorani da ga zaštitimo i sudskim putem ako je potrebno".

U odboru direktora kompanije pominje se i ime Bogdan Chupryna. Chupryna je i vlasnik podgoričke kompanije "Tara technology", koja je u jednom trenutku nosila ime "Rozenia", vidi se iz dokumentacije iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS).

"Rozenia limited" je ime kiparske kompanije preko koje je, prema dozvolama o izvozu u koje je CIN-CG imao uvid, "Tara" ugovarala izvoz sa Ukrajinom, Mađarskom, Indijom,Gruzijom, Kazahstanom i Pakistanom. Sa tom kompanijom povezana je yahoo mail adresa gotovo ista kao ona koju je Chupryna prijavio CRPS-u.

Na sajtu kiparske kompanije rozenia.org se navodi da se bavi transportom velikim kargo avionima "antonov" i "iljušin", kao i prodajnom rezervnih djelova za vazduhoplove.

Slavko Vujisić drži "Poliex", ali i četvrtinu "Tare"

Vlada sada ima osminu akcija (12,58 odsto) u "Tari", a duplo više ima Slavko Vujisić (25,4 odsto). Vujisić je danas najveći vlasnik u beranskoj kompaniji za proizvodnju eksploziva "Poliex" (82,8 odsto).

Većina akcija u beranskoj kompaniji bila je među ponuđenima za privatizaciju 2014/2015. godine, a jedina ponuda bila je od konzorcijuma koji su činili Vujisić i "Prva iskra namenska" iz Srbije. Cijena za većinski paket akcija iznosila je tada 138,5 hiljada eura, uz obavezu ulaganja.

Od posljednjih pet godina, neto prihod "Poliexa" je četiri godine premašivao iznos po kojem je država prodala svoj paket.

Izvozne dozvole pokazuju, između ostalog, da je ova kompanija izvozila uglavnom u zemlje regiona, ali i da su njeni proizvodi - dominantno amonijum perhlorat, koji se masovno koristi u proizvodnji raketnih goriva, a takođe i u pirotehnici - stizali i do Južne Koreje i Malezije.

Iz kompanije su za CIN-CG kazali da su na kolektivnom odmoru do početka februara.

Vlasnik "Poliexa" Slavko Vujisić je, prema nezvaničnim informacijama, pokušao da osigura veći udio u "Tari".

"U vezi transfera akcija na ime g. Slavka Vujisića, želimo da vas obavijestimo da su većinski akcionari kompanije ukazali da se radi o nezakonitom prenosu akcija i da ćemo sačekati odluku nadležnog suda ili sporazum u vezi toga", kazao je direktor "Tare" Milan Vujisić za CIN-CG.

Hapšenje trgovca oružjem na Božaju

Vlada Đukanovića je u istom periodu 2014/2015. godine odlučila da privatizuje "MDI" za svega 680.000 eura, uz obavezna ulaganja. Mada su iz MANS-a upozoravali da tadašnji Zakon o stranim ulaganjima nije omogućavao da stranci imaju većinski udio u crnogorskim kompanijama naoružanja i vojne opreme, "MDI" je prodata konzorcijumu firmi koji su činili izraelski "ATL - Atlantic Technologies" i srbijanski "CPR-Impex". "ATL" se, prema pisanju BIRN-a, dovodi u vezu sa kontroverznim belgijskim trgovcem oružjem i dijamantima Seržom Milerom.

Neposredno poslije potpisivanja kupoprodajnog ugovora za "MDI", crnogorska policija je u martu 2015. godine uhapsila Milera na graničnom prelazu Božaj na osnovu crvene potjernice Interpola, koja je dan ranije izdata u Briselu, zbog navodne umiješanosti u međunarodni lanac šverca kokaina, pranje novca i članstvo u jednoj kriminalnoj organizaciji.

Izvršni direktor "MDI" Zoran Damjanović kazao je za CIN-CG da je Vladi pored uplate udjela u iznosu od 680.000 eura "uplaćeno i 476.631,52 eura za kupovinu poslovnog prostora i preko 12 miliona eura po osnovu poreza i doprinosa koji se i dalje, sa rastom prihoda uplaćuju u povećanim iznosima".

"Zahvaljujući angažovanju 'MDI', fabrike '4. novembar' (bivša Tara) iz Mojkovca i 'Polieks' iz Berana su spašene od stečaja, uspješno privatizovane, zaposlile novih oko 200 radnika, osvojile nove proizvode koji se izvoze i uplatile preko 30 miliona poreza i doprinosa državi Crnoj Gori", pohvalio se Damjanović.

Više medija je objavilo da je vlasnik "CPR"-a Petar Crnogorac hapšen prije privatizacije "MDI" zbog sumnje da je učestvovao u namještanju tendera za Vojsku Srbije. "Tehnoremont", ćerka firma "CPR Impeksa", bila je pod istragom Ujedinjenih nacija jer se sumnjalo da je umiješana u snabdijevanje islamista u Libiji.

"Tara" je na kraju prošle godine imala 170 zaposlenih, "Poliex" 70, a "MDI" 17, navodi se u dokumentima na portalu Uprave prihoda i carina.

U posljednjih pet godina, ukupni prijavljeni poslovni prihodi "Tare" kretali su se od 3,5 do 6,7 miliona, "Poliexa" od 1,9 do 3,1 milion, a "MDI" od 3,1 do 5,2 miliona eura. Od ove tri kompanije, samo je mojkovačka imala višegodišnje minuse.

Iz kompanije "Tara" su u maju saopštili da su imali jednu od najprosperitetnijih poslovnih godina u smislu ugovora, ali da je potrebna podrška banaka.

"Ovo nije zbog loše ekonomske situacije 'Tare', već isključivo zbog nedostatka crnogorskih i evropskih banaka koje bi odobrile transfere za vojne fabrike u zemljama Balkana koje nisu članice EU", navodi se u saopštenju izvršnog direktora Milana Vujisića.

Vujisić je tada dodao i da je i pored brojnih zahtjeva za pomoć Centralnoj banci Crne Gore, kao i Ministarstvu finansija, realna podrška izostala.

"'Tara' je uprkos biznis barijerama u bankarskom sektoru uspješno nastavila svoje poslovanje", kazao je Vujisić za CIN-CG.

Sagovornici CIN-CG iz MERT-a pojašnjavanju da je problem zbog bankarskog sistema kojem pripada Crna Gora, zbog čega se isplate često blokiraju. Susjedna Srbija je navodno to pitanje riješila osnivanjem posebne banke.

Prihodi i od širenja znanja

Iz dozvola u koje je CIN-CG imao uvid može se vidjeti da su kompanije ostvarivale prihode i od prenošenja svog znanja i iskustva (know-how). Tako se u jednom ugovoru navodi da je na proljeće prošle godine prenošenje znanja koji se tiče tehnologije za proizvodnju amonijum perhlorata. Ugovor sa jednom regionalnom kompanijom je potpisala kompanija "MDI", a proizvodnjom ovog jedinjenja bavi se kompanija "Poliex". To je ujedno jedan od njenih glavnih izvoznih proizvoda.

Dozvola za izvoz je inače moguća samo uz prethodnu saglasnost ministarstava unutrašnjih poslova, vanjskih poslova i odbrane. Prilikom odlučivanja o davanju saglasnosti, Ministarstvo vanjskih poslova mora voditi računa o kriterijumima kao što su očuvanje regionalnog mira i bezbjednosti i poštovanju međunarodnih obaveza Crne Gore, posebno sankcija. Ministarstvo odbrane vodi računa o nacionalnoj bezbjednosti Crne Gore i država sa kojima je u partnerskim odnosima, ali i namjeravanoj krajnjoj upotrebi ove vrste robe i riziku od reeksporta. Ministarstvo unutrašnjih poslova procjenjuje uticaj na bezbjednost saobraćaja, zaštitu života, ličnu i imovinsku bezbjednost građana. Proces uključuje provjeru krajnjeg korisnika, odnosno onog kome će biti isporučeno oružje ili vojna oprema. Konačno rješenje donosi MERT.

MERT je odbijalo da izda dozvole crnogorskim kompanijama kada bi se usprotivilo bilo koje drugo ministarstvo. Tako je, na primjer, u maju 2017. godine odbijeno da se izda dozvola za izvoz 300 pušaka za pakistanski "Adil arms company". U nalazu MVP se navodi da su u procesu provjere krajnjeg korisnika uvrdili da je dostavljena "dokumentacija lažna i falsifikovana".

U najmanje jednom slučaju dešavalo se da sama kompanija odustane od dozvole, jer, na primjer, nije uplaćen avans. To se desilo u septembru 2019. godine, kada to nije uradila kiparska kompanija "Fameway investment", koja je trebalo da proizvode koji su bili u vlasništvu Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova, proda Ministarstvu odbrane Ugande.

MERT je odbijalo da izda saglasnost i kada se tražio duži rok. Jedan od takvih slučajeva je 550.000 eura vrijedan ugovor preko kiparske "Rozenie" za jednu ukrajinsku kompaniju.

U zahtjevu iz 2022. izvoznika se navodi da je došlo do kašnjenja u preuzimanju predmetnih sredstava od strane kupca. Kašnjenje je, kako se navodi, prouzrokovano okolnostima na koje kompanije nije mogla da utiče, a odnosi se na situaciju sa pandemijom koronavirusa, koje je za posljedicu imala ograničene mogućnosti vezano za blagovremenu nabavku materijala i organizaciju proizvodnje u planiranom rokiu. Takođe se navodi da je sukob u Ukrajini značajno usporio i umanjio mogućnost organizcacije transporta ove vrste robe u kratkom roku, s obzirom na razna poskupljenja koja se odnose na gorivo, takse i ostalo.

Ministarstvo se u odluci pozvalo na zakonsku odredbu kojom je dozvolu moguće produžiti najviše na godinu, pa je odbilo crnogorskog izvoznika.

Još 2021. godine se nije dala mijenjati dozvola takođe koja je trebalo preko iste kiparske kompanije da isporuči robu za komandu vazduhoplovnih snaga Ukrajine. U obrazloženju se navodi da se radilo o bitnoj izmjeni dozvole za izvoz, koja bi uvećala sumu za oko 400.000 eura, pa nije dobilo zeleno svjetlo.

Poslovni partner pod sankcijama SAD-a

Kompanija "MDI" je dostavila CIN-CG imena krajnjih korisnika za isporuke svojih proizvoda, ali i u slučaju brokerskih poslova. Brokerski posao podrazumijeva kupovinu kontrolisane robe od dobavljača iz jedne strane države i njenu prodaju kupcu iz druge države, sa ili bez prelaska granice Crne Gore.

"Ugovori o kupoprodaji naoružanja i vojne opreme zaključeni sa inostranim kupcima sadrže klauzulu tajnosti, na osnovu koje nijedna ugovorna strana nema pravo da proslijedi informacije iz ugovora trećoj strani, bez pismenog odobrenja druge ugovorne strane", kazali su iz "MDI" na pitanja CIN-CG o detaljima isporučivane robe.

Za razliku od "Tare" i "Poliexa" koji izvoze svoju robu, "MDI" je izvozila viškove oružja i opreme koju je na tenderima dobijala od, npr, Ministarstva odbrane. To se moglo vidjeti iz više izvoznih dozvola.

Dostavljeni podaci "MDI" pokazuju da su neto prihodi podgoričke kompanije dostigli nepunih 800.000 eura 2021. godine, što je za 120.000 više nego što je Vlada zaradila od njene prodaje 2015. godine.

Među njenim klijentima našli su se 2016. godine i vlada SAD-a, ministarstva odbrane Saudijske Arabije, Iraka i Ugande, oružane snage Gane i vazduhoplovne snage Nigerije.

Posebno su zanimljivi ugovori koje je 2017. godine imala sa Ministarstvom odbrane Saudijske Arabije, koje je obavljala preko "Partizan techa". Prema podacima srpske Agencije za privredne subjekte, kompanija "Partizan tech" nalazi se u vlasništvu Slobodana Tešića, koji se od kraja te iste 2017. godine kao trgovac oružjem godina nalazi pod sankcijama SAD-a. Pod sankcijama je i više osoba povezanih sa Tešićem, među kojima i rukovodioci kompanije "Partizan tech".

Ugovori sa "Partizan techom" za kupovinu mina kretali su se u vrijednosti od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada dolara.

Prethodno je Tešić bio pod zabranom putovanja Ujedinjenih nacija na gotovo deset godina zbog isporuka oružja liberijskom režimu uprkos embargu.

Izvršni direktor "MDI" Zoran Damjanović insistira da nikada nisu ispručivali naoružanje i vojnu opremu zemljama koje imaju embargo od UN, Evropske unije ili velikih sila.

"Veoma je lako pratiti transport ove robe, koji se uglavnom obavlja brodovima ili avionima koji se prate putem satelita, a ukoliko se roba prevozi vazdušnim ili kopnenim putem preko trećih zemalja, prevoznik je dužan da pribavi saglasnost za prelet ili tranzit preko tih država", kazao je on.

Prilikom izvoza naoružanja i vojne opreme u pojedine zemlje, izvoznik je prije otpreme dužan da preko nadležnog MVP obavijesti UN kojim prevoznim sredstvom, kojom rutom i kojeg dana će biti otpremljeno, upravo radi omogućavanja praćenja isporuke.

"'MDI' nije imao nikakav izvoz naoružanja i vojne opreme preko 'Partizan tech' ili bilo koje Tešićeve firme u vrijeme kada je g. Tešić bio pod embargom UN, a posebno ne od kraja 2017. godine, kada su imenovanom uvedene sankcije SAD", ističe Damjanović, koji dodaje da je to lako provjeriti u MERT-u.

Dodao je da je "MDI" nikada nije podnosio zahtjeve za dobijanje dozvola za izvoz zemljama koje su bile u režimu sankcija UN, EU ili velikih sila.

U posljednjih pet godina, Damjanović navodi da kompanija nije nijednom odbijena od strane MVP pri izdavanju dozvola za izvoz.

Damjanović insistira da rat u Ukrajini nema uticaja na poslovanje "MDI". "S obzirom da 'MDI' nikada nije podnosio zahtjeve za izvoz naoružanja i vojne opreme u zemlje zahvaćene ratom", kazao je on.

Civilni sektor upozoravao je ranije da parlamentarni nadzor u ovoj oblasti gotovo da ne postoji.

Klijenti su i vlasti država sa liste neslobodnih

Iz dozvola u koje je CIN-CG imao uvid može se vidjeti da se krajnji korisnici češće zemlje koje se ne smatraju slobodnim ili djelimično slobodnim.

Među zemljama sa kojima su ove tri kompanije poslovale, a koje su pri dnu na listi globalnih sloboda su Čad, Irak, Avganistan, Etiopija, Kazahstan, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati...

Čad “Freedom House” opisuje kao autoritarnu državu, u kojoj je vojska intervenisala nakon smrti dugogodišnjeg predsjednika.

Saudijska Arabija često je na meti kritika zbog svojih rezultata u oblasti poštovanja ljudskih prava, a američke vlasti su ukazivale na umiješanost državnog vrha u ubistvo novinara Džamala Kašogija.

Kompanije su takođe tražile dozvole od Ministarstva da bi svoje porizvode predstavljale na sajmovima, od Francuske do Indije.

Posljednjih godina puno je izvoženo i u Ukrajinu, koja je sada na meti ruske agresije.

( Miloš Rudović )