Scena je kruna rada i svega što se dešava iza zavjese

Na putu ostvarivanja snova koji datiraju iz djetinjstva mlade crnogorske violinistkinje Emine Višnjić, sasvim prirodno i logično na red je došao i njen solistički koji će biti održan sjutra u Podgorici, u velikoj sali Kulturno-informativnog centra (KIC) “Budo Tomović” u 19 časova, a u okviru ciklusa “Mladi talenti” koji KIC redovno organizuje.

Ovo će za Višnjić biti debitantski solistički nastup na velikoj sceni KIC-a, ali i okosnica dosadašnjeg rada. U razgovoru za “Vijesti” ona ističe da je zadovoljstvo tim povodom veliko, kao i odgovornost koju osjeća, a najavljuje i pažljivo odabran repertoar.

”Prvi na repertoaru je Ludvig van Betoven i njegova Sonata za violinu i klavir br. 4 u a-molu, op. 23, slijedi Sonata za violinu i klavir br. 1 u a-molu, op. 105 Roberta Šumana, a na kraju i djelo kompozitora Petra Iljiča Čajkovskog Meditacija - Sjećanje na drago mjesto op. 42. Selekcija baš ovih kompozitora i njihovih djela tekla je u dogovoru sa mojim profesorom Markom Simovićem. On mi je predložio da sviram Šumanovu sonatu, zajedno smo se odlučili za Betovenovu sonatu, a Čajkovski kao jedan od mojih omiljenih kompozitora i njegov komad Meditacija, koju mnogo volim da slušam, bio je moj izbor. Tako smo do repertoara došli zajedničkim dogovorom. Drago mi je što ću imati priliku da izvedem baš ovaj lijepi program koji mi se i lično mnogo dopada”, istakla je Višnjić na početku.

Klasičan i raznovrstan program, tri velika kompozitora obećava dobar koncert i uživanje za sve prisutne.

”Svakako, to su neki od najvećih kompozitora u istoriji klasične muzike koji su na neki način i odredili dalje tokove umjetnosti. Sama činjenica da mogu njih da izvedem na svom prvom solističkom koncertu u Podgorici veoma mi znači. Istakla bih da Šuman, iako nije često pisao za violinu, jedan je od najznačajnijih kompozitora, jer dvije sonate koje je napisao, od kojih ću izvesti jednu, prosto su među najljepšim sonatama za violinu”, podsjeća Višnjić.

Ona je maturantkinja Umjetničke škole za muziku i balet “Vasa Pavić”, sa šest godina je upisala nižu muzičku školu u Bijelom Polju i nastavila da se usavršava i kasnije. Bila je đak generacije i u Osnovnoj školi “Marko Miljanov” i u Školi za osnovno muzičko obrazovanje u Bijelom Polju. Sa 14 godina je održala prvi solistički koncert u Centru za kulturu “Vojislav Bulatović Strunjo” u Bijelom Polju, ali ipak, moglo bi se reći da će baš ovaj koncert otvoriti novo poglavlje i najaviti uspješnu i ozbiljnu karijeru mlade violinistkinje. Svjesna je toga, kaže.

”Sama činjenica da ću kao maturantkinja imati svoj solistički koncert i to na velikoj sceni KIC-a, za mene je velika stvar. To me dodatno motiviše da još više i posvećenije radim. Takođe, nadam se da je ovo prvi u nizu koncerata kojim istovremeno otvaram vrata ka karijeri, nadam se velikoj. Vjerujem da će od ovog koncerta sve da procvjeta”, ističe Višnjić.

Ona dodaje da su upravo ovakve prilike posebno važne mladim umjetnicima, jer su samostalni nastupi od velikog značaja na više načina.

”Prilike za solistička predstavljanja veoma su bitne svima, možda mladim umjetnicima pogotovo. Nama kao muzičarima, prvenstveno muzičkim izvođačima, scena je veoma potrebna. Scena je kruna rada i svega onoga što se dešava iza zavjese, a to su naporni trud i rad, posvećenost, sati i sati vježbanja i usavršavanja. S obzirom na to, svi mi težimo sceni, a nastupi su dodatno neophodni i u kontekstu iskustva. Zahvalna sam mom profesoru violine Marku Simoviću čija je ideja bila ovo predstavljanje, a takođe sam zahvalna i profesorki Maji Popović, muzičkoj urednici KIC-a, koja se srdačno posvetila organizaciji. Kad se već zahvaljujem, moram istaći i veliku zahvalnost profesoru Davoru Novaku, klavirskom saradniku u školi, a koji je vježbao sa mnom”, kaže Višnjić i dodaje da je srećna što ima priliku da uči od njih.

”Sama činjenica da sam u klasi profesora Marka Simovića je velika, drago mi je što sam imala priliku da četiri godine radim sa njim, jer sam mnogo naučila i uz njega rasla, a izuzetno ga cijenim. Sa druge strane, profesor Davor Novak je veliki pijanista i jedan od najboljih korepetitora na ovim prostorima, a sama činjenica da imam priliku da učim od umjetnika poput njih za mene je važna i motiviše me”, iskreno priča Višnjić.

Na pitanje kako se upoznala sa violinom i kako je dalje tekao njen put razvoja, sjeća se predškolskih dana.

”Počela sam da sviram violinu sa sedam godina, a nižu muzičku školu sam upisala sa šest. Interesantna je priča kako sam odabrala violinu... Bila je 2009. godina i gledala sam Evroviziju. Sjećam se da je te godine pobijedila Norveška sa pjesmom ‘Bajka’ čiji je izvođač bio Aleksandar Ribak koji je inače violinista i koji je imao dionicu sa violinom. S obzirom na to da sam ja rođena u Norveškoj, tada sam za nju i navijala. Fasciniralo me je njegovo sviranje violine, pa sam tražila da i ja to učim. Najprije je to bila igračka, a onda su ljudi oko mene uočili da imam predispozicije i da sam talentovana. Tako sam upisala muzičku školu, a prva profesorica bila mi je Anda Buši od koje sam mnogo naučila. Ona je uočila da imam talenta i kasnije je počela da me sprema i za takmičenja. Prvo takmičenje na koje smo išle bilo je u Kolašinu, na Festivalu mladih muzičara 2012. godine kada sam osvojila svoju prvu nagradu, Srebrnu liru. To mi je bio veliki podsticaj da nastavim da radim i usavršavam se. Tokom čitavog perioda niže muzičke škole išla sam na razna takmičenja i osvojila više od 20 nagrada, kako u solo kategorijama, tako i u kamernim ansamblima. Stizale su razne nagrade koje sam osvajala u državi i regionu. Prošle godine sam učestvovala i na prvom državnom takmičenju iz oblasti muzičke umjetnosti, koje je održano u Nikšiću gdje sam osvojila drugu nagradu, ali sam bila prva na listi, što je bio jedan važan trenutak za mene i podsticaj za budući rad. Takođe, prošle godine sam učestvovala i na Međunarodnom takmičenju u Valjevu ‘Zlatne stepenice’ na kojem sam takođe uzela drugo mjesto i u okviru kojeg sam imala priliku da upoznam sjajne profesore violine”, nabraja Višnjić.

Tokom godina ljubav i talenat je mlada violinistkinja pretvorila u zavidno umijeće, a tek je na pragu uspjeha koji su pred njom. Ističe da radi i uči ono o čemu je od djetinjstva maštala, a njeno druženje sa violinom preraslo je u nešto posebno.

”Violina je za mene nešto veoma neprocjenjivo. Od malih nogu violinu posmatram kao nešto čime želim da se bavim i u čemu uživam. Nikada nijesam imala dilemu. Rekla bih da je violina nastavak mene, moja ekstenzija, način izražavanja, ona sadrži sve moje ekspresije i trudim se da, šta god svirala, kojeg god kompozitora, iznesem neki svoj način viđenja i doživljavanja te muzike, da ponudim neku svoju interpretaciju i kažem ono što osjećam i mislim. Violina je dio mene i zbog toga sam srećna što sam i danas na tom putu svojih snova koji datiraju još od djetinjstva”, naglašava Višnjić.

Vođena svojim iskustvom, svojim vršnjacima poručuje da slijede svoje snove, ali i da se put njihovog ostvarenja taba upornošću i trudom.

”Zahvalna sam na prilici da održim ovaj koncert, zahvalna sam i na ovom razgovoru, a iskoristila bih priliku da poručim mladim ljudima da ne odustaju od svojih snova, da uvijek prate svoje srce, da ne propuštaju prilike, jer će se tako nova vrata dalje sama otvarati. Time se i ja vodim i nadam se da će tako biti i ubuduće. Mislim da je najbitnije biti srećan u životu, ali i baviti se onim što nas ispunjava i zadovoljava. Ipak, u svemu tome ne bih uspjela sama, ogromnu podršku mi oduvijek pružaju roditelji i dvije starije sestre koji me neizmjerno podržavaju”, zaključuje mlada Emina Višnjić.

Slijedi akademija i nastavak usavršavanja

Emina Višnjić je rođena 2004. godine u gradu Bodo u Norveškoj koju je rano zamijenila Crnom Gorom. Na pitanje da li razmišlja o tome da se dalje usavršava u inostranstvu, kaže da će koristiti prilike koje se pojave.

”Svakako da postoje mnoge dobre opcije vani, ima i onih posebnih kojima svi koji se bave muzikom i teže... Svakako, mislim da postoje dobre prilike za usavršavanje i na Balkanu, a ja uzimam u obzir i jedno i drugo”, rekla je Višnjić “Vijestima”.

Umjetničku školu za muziku i balet “Vasa Pavić” upisala je 2019. godine, u klasi profesora Marka Simovića. Tokom školovanja je učestvovala je u raznim projektima, među kojima su “Muzički Krug” 2019. i “Vivum” 2021-2022. Dvije godine zaredom je pohađala Ljetnji kamp za kamernu muziku na Ivanovim koritima, svirajući u raznim kamernim ansamblima i usavršavajući se kod eminentnih profesora. Učestvovala je i na “Festivalu gudača” u Perastu.

Kao maturantkinja, kaže da sada na red dolazi i muzička akademija, a pred njom je više opcija koje ostavlja otvorenim mogućnostima za dalje formalno obrazovanje.

Iz KIC-a podsjećaju da je prošle godine imala je priliku da predstavlja svoju školu i državu na radionici orkestra u italijanskom gradu Forli u okviru projekta pod nazivom “La Musica - un ponte tra i popoli” (Muzika-most među ljudima) u okviru kojeg je svirala na završnim koncertima u Italiji, Sloveniji i Srbiji.

Pored toga, svirala je u Crnogorskom orkestru mladih, u okviru festivala Wild Beauty Art na Žabljaku, pod dirigentskim vođstvom Kristijana Spatarua iz Moldavije. Dugogodišnja je stipendistkinja Ministarstva prosvjete i dobitnica nagrade iz “Fonda za talente” 2018. i 2019. godine.

( Jelena Kontić )