Deceniju od tragedije sve ostalo na riječima

Prije skoro deset godina tadašnji predsjednik Evropske komisije stajao je vidno potresen pred nizovima kovčega sa tijelima migranata koji su se utopili blizu italijanskog ostrva Lampeduza. U nekima od njih, malim, bijelim, bila su tijela djece.

"Nikada neću zaboraviti taj prizor stotina kovčega. Mislim da je to nešto što se ne može zaboraviti. Kovčezi sa bebama. Kovčezi sa majkama i djecom", kazao je Žoze Manuel Baroso.

Više od 300 ljudi stradalo je 3. oktobra, 2013. nakon što je požar izbio na jednom ribarskom brodu koji je isplovio iz Libije i krenuo najsmrtonosnijom migrantskom rutom na svijetu. Brod koji je prevozio skoro 500 ljudi u potrazi za boljim životom u Evropi, prevrnuo se svega nekoliko stotina metara od obale.

"Ovakva tragedija kojoj smo svjedočili tako blizu obale ne smije se nikada ponoviti", kazao je tada Baroso. EU mora pojačati "naš sistem nadzora i praćenja brodova, kako bismo mogli pokrenuti spasilačku operaciju i dovesti ljude na bezbjedno prije nego što nestanu", dodao je on.

Međutim, agencija Asošijetid pres ističe da se skoro deceniju kasnije malo toga promijenilo i da na samitu lidera EU sljedeće nedjelje ništa od onoga o čemu je pričao Baroso neće biti razmatrano.

Tokom 2022. godine bilo je oko 330 000 pokušaja za nelegalni ulazak u Evropu - najviše u zadnjih šest godina. Međunarodna organizacija za migracije saopštila je da je od 2014. preko 25 000 ljudi stradalo ili se vode kao nestali dok su pokušavali da pređu Mediteran.

Misija potrage i spasavanja pokrenuta kao odgovor na tragediju kod Lampeduze ugašena je godinu kasnije zbog bojazni da brodovi italijanske mornarice samo ohrabruju ljude da krenu na opasan put nadajući se da će ih izvući iz mora.

Civilni brodovi kojima upravljaju humanitarna udruženja na meti su progona i zapljena pojedinih vlada zbog pokušaja da spasu živote. EU snabdijeva libijsku oblasku stražu brodovima i opremom kako bi spriječila ljude da se otisnu na more, a Turska i nekoliko drugih sjevernih afričkih država za to primaju finansijsku pomoć, ističe AP.

Na samitu od 9. do 10. februara, šefovi 27 država članica EU obnoviće pozive za jačanje granica i povećati pritisak na često siromašne zemlje koje ljudi napuštaju ili kroz koje prolaze kako bi stigli do Evrope, navodi se u nacrtu saopštenja pripremljenog za sastanak u koji je američka agencija imala uvid.

Lideri će pružiti "punu podršku" kako bi granična i priobalna agencija Fronteks moga ispuniti "svoj suštinski zadatak, a to je da pomogne državama članicama da zaštite spoljašnje granice, bore se protiv prekograničnog kriminala i pojačaju broj povrataka" što je eufemizam za deportaciju.

EU budžet za pomoć treba "iskoristiti što je najbolje moguće" kako bi se države ohrabrile da zaustave odlazak svojih građana, navodi se u dokumentu. Oni koji ne prihvataju nazad svoje državljane suočiće se sa otežanim procesom dobijanja evropskih viza.

Ograde na granicama su ponovo u igri, mada je Evropska komisija prethodno odbijala da pomogne državama članicama da ih finansiraju, tvrdeći da nijesu u skladu sa "evropskim vrijednostima". Nekoliko EU država, prvenstveno Mađarska, Austrija i Slovenija podigle su ograde na granicama nakon što je 2015. u Evropu ušlo preko milion migranata, većinom izbjeglica iz Sirije i Iraka.

Ovaj pristup "tvrđave Evrope" rezultat je neuspjeha EU da odgovori na ključno pitanje: ko treba da preuzme odgovornost za migrante i izbjeglice koji stižu u Evropu, i da li su druge države u obavezi da pomognu?

To pitanje je rijetko postavljano tokom prošle godine kada su milioni ukrajinskih izbjeglica dočekivani raširenih ruku u Evropu i to mahom u zemljama poput Mađarske ili Poljske, koje se žestoko protive pružanju pomoći migtrantima iz Afrike i Bliskog istoka.

Pakt o migraciji i azilu Evropske komisije, predstavljen 2020, trebalo je da riješi problem, ali nije ostvaren značajan napredak. Sada, zvaničnici EU kažu da bi članice mogle usvojiti plan reformi prije nego što izbori 2024. donesu novi sastav komisije.

( N. Bogetić )