Sve manje snijega u Njemačkoj

Visoko iznad Garmiš - Partenkirhena, na oko 1.700 metara nadmorske visine, počinje „Kandahar“, legendarna staza za spust. Od 1954. najbrži skijaši svijeta takmiče se na Kandaharu za mjesta na pobjedničkom postolju. Prošlog vikenda bila je zakazana nova trka Svjetskog kupa. To je u stvari vrhunac skijaške sezone. Ali, spust nije održan. Trka na mitskoj pisti je otkazana. Razlog? Premalo snijega.

„To je veoma, veoma veliko razočarenje za nas. Gorko razočarenje“, rekla je Martina Bec, šefica Organizacionog odbora Svetskog skijaškog kupa u Garmiš - Partenkirhenu. Piste se tamo doduše bijele, snijeg je pao i turisti opet mogu da se spuštaju, ali preduslovi za održavanje profesionalne trke nisu zadovoljeni.

U ciljnoj ravnini Kandahara Bec rukama gura ono malo snijega što je napadalo poslednjih dana. I odmah se pojavljuje trava. „Ovdje nedostaje pola metra snijega. Golim rukama možete da ga pomjerite i odmah se vidi livada. Veoma smo daleko od one količine snijega koja bi bila dovoljna da se pista pripremi za profesionalnu trku.“

Koliko često snijeg uopšte pada?

Trend je jasan. Sve je manje sniježnih dana - i to širom Njemačke, uključujući i regione u kojima se ljudi bave zimskim turizmom. To je pokazala aktuelna analiza „BR Data“ i ARD - ovog političkog magazina „report Minhen“. U čitavoj Njemačkoj je tokom šezdesetih prošlog vijeka prosječno godišnje registrovan 51 sniježni dan (dan sa sniježnim padavinama). Za deset godina koje su prethodile 2022. samo oko 25.

Oberhof u Tirinškoj šumi svojevremeno je bio mjesto gdje su se „brusili dragulji“ DDR - ove zimske sportske elite. I danas se tamo, na skijaškim stazama, skijaškoj skakaonici i u ledenom kanalu, održavaju velika međunarodna sportska takmičenja - na primjer svjetsko prvenstvo u sankanju ili u biatlonu, kao što je planirano u ovoj 2023. godini.

Sto miliona eura za prvenstva svijeta

A da bi to bilo moguće i u budućnosti, njemačka savezna vlada i vlasti pokrajine Tiringije investirale su znatne količine novca. Oko sto miliona eura uloženo je u sportsku infrastrukturu - kako bi zima bila zima, pa ako zatreba, čak i „silom“. Konkretno, radi se na primjer o „klima - uređajima“ za bob - stazu odnosno stazu za sankanje, kao i o topovima za snijeg za stazu za takmičenje u skijaškom trčanju ili biatlonu. Nova oprema smještena je u jednoj sivoj hali. To je istovremeno i „fabrika“ i skladište snijega - svojevrsno ledeno „životno osiguranje“ za suviše blage zimske dane bez snijega.

Oberhof je u sličnoj situaciji kao i drugi veliki skijaški centri. To su mjesta u kojima se najbolje vide posljedice klimatskih promjena. Stotinak dana zimske sezone tokom jedne godine, to je prema navodima Saveznog ureda za životnu sedinu granica za održavanje profitabilnog poslovanja nekog skijaškog centra. A mnoga skijališta u tom njemačkom regionu već sad po tom pitanju „podbacuju“.

Alternativne ideje

I uprkos svoj toj modernoj tehnici, zimski sport u Oberhofu može da se planira samo za narednih 10 do 15 godina, kaže Helmut Šubert, državni sekretar u tirinškom Ministarstvu finansija, a ujedno i povjerenik za Oberhof. Šta nakon toga? Potrebne su nove ideje, kaže, na primjer ljetnji biatlon, na rolerima umjesto na skijama.

Za to vrijeme se Martina Bec u Garmiš - Partenkirhenu i dalje nada da će biti više snijega, da će iduće zime biti hladnije i da će ponovno moći da organizuju trku na legendarnom Kandaharu. Jer, na kraju krajeva, i topovi za snijeg funkcionišu samo ako su temperature ispod nule. Bez obzira na tradiciju, ako ubuduće ne bude snijega, sudbina njemačkih skijaških centara sasvim je neizvjesna.

Svjetska skijaška federacija (FIS) po tom pitanju nije spremna ni na kakve ustupke. Na pitanje novinara redakcije „report Minhen“, FIS odgovara da klimatske promjene pogađaju sve. I da skijaški centri moraju sami da se pobrinu da stvore preduslove za održavanje uspješne zimske sezone.

( Deutsche Welle )