Medin Ferizi je jedan od rijetkih Roma, ako ne i jedini, koji studira van države: Teško je, ali ne odustajem
"Žalosno je da nemam podršku svoje države, iako sam jedini Rom koji je odlučio da se usavrši van Crne Gore i na taj način postanem akademski građanin. A ta bi mi stipendija baš puno značila. Ali, nema odustajanja"
U Crnoj Gori studira 14 pripadnika romsko-egipćanske (RE) populacije, i svi imaju stipendije.
To su saopštili iz Ministarstva prosvjete, dodavši da ne znaju koliko pripadnika RE populacije studira van države:
”Podatak o tome koliko ih studira u inostranstvu Ministarstvo prosvjete ne posjeduje”, stoji u odgovoru “Vijestima”.
Taj podatak nemaju ni u Centru za afirmaciju RE populacije (CAREP). Ali, jednog studenta koji je odlučio da fakultetsku diplomu stekne u komšiluku, pošto srodan fakultet ne postoji u Crnoj Gori, znaju. Riječ je o dvadesetogodišnjem Nikšićaninu Medinu Feriziju. On je student druge godine na Islamsko-pedagoškom fakultetu u Zenici, na odsjeku za islamsku vjeronauku.
Ferizi je Rom i, kako rekoše iz CAREP-a, vjerovatno jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji studira van Crne Gore. Ali, on nema stipendiju.
Kako objasniše iz Ministarstva prosvjete - ne ispunjava uslove.
”Ne ispunjava uslove propisane uslovima Konkursa za dodjelu stipendija studentima RE populacije. Jedan od kriterijuma jeste da je prijavljeni redovan student osnovnih i specijalističkih studija … ‘na akreditovanom univerzitetu u Crnoj Gori’… Gospodin Ferizi je student osnovnih studija u drugoj državi”, kazali su “Vijestima”.
Sto eura ukrug
Medin živi sa roditeljima koji su, nažalost, lošeg zdravstvenog stanja, a jedino primanje je očeva invalidska penzija.
”Teško se može sa invalidskom penzijom, ali snalazimo se. Otac mi mjesečno daje 100 eura jer više nema odakle, ali to se potroši. Onda pozajmim od kolege i kada dođem kući otac mi opet da istu sumu, ja vratim dug, i ponovo pozajmim. I stalno tako”, priča Medin.
Mogao je da upiše neki fakultet u Crnoj Gori, da bude 15. na spisku resornog Ministarstva i da dobije stipendiju. Mogao je, ali nije želio da sruši snove i da ne pokuša da ih ostvari. Za sada mu to polazi za rukom, koliko god teško bilo.
”Uvijek sam volio da budem vjeroučitelj i govorili su mi da pričam sa islamskog i sa pedagoškog aspekta. Smjer sam našao u Novom Pazaru i u Zenici. Odlučio sam se za Zenicu, druga sam godina, dobro mi ide i zadovoljan sam”.
Sa ponosom ističe da ima četiri sestre koje su udate i oženjenog brata i da su svi završili srednju školu što, kada je u pitanju romska zajednica, nije mala stvar.
”Upisao sam Srednju vjersku školu Medresa ‘Mehmed Fatih’ u Podgorici 2018. godine. Bio sam prvi Rom i drugi Nikšićanin koji je upisao tu srednju školu. Kada sam bio drugi-treći razred još troje njih iz romske zajednice, ali iz Podgorice, odlučilo je da upiše. Ja sam i jedini Rom iz Crne Gore koji je upisao Islamsko-pedagoški fakultet”.
Priznaje Medin da u njegovoj porodici nijesu bili posebno zainteresovani za vjeru i islamsko učenje, ali da su mu dali podršku za put koji je izabrao. Od njega su tražili samo jedno - da ne odustane.
”Od malih nogu sam volio da izučavam nešto iz moje vjere. U porodici tada nijesmo toliko praktikovali vjeru, dok se kod mene budila želja i znatiželja da proučavam o vjeri. Išao sam u Hadži Ismailovu džamiju u Nikšiću i tamo sam malo-pomalo, sa hodžom i džematom, učio oko islamskih obreda. Uz društvo i proučavanje vjere, uz molitve, dođe i to vjerovanje u srcu. Družim se sa pripadnicima različitih religija i od njih učim o njihovoj vjeri. Kada sam odlučio da upišem Medresu, otac mi je prvo predložio da upišem neki zanat, dok me majka odmah podržala. Kada je otac vidio da to zaista želim, podržao me i rekao da ne odustajem. To sam i uradio - nijesam odustao”.
Kad država ćuti...
Krivo mu je, kaže, ne samo što nije dobio stipendiju i što, kako ističe, za mlade Rome i Egipćane koji žele da studiraju van Crne Gore nema mjesta, kada su stipendije u pitanju, već i što su na njegove mejlove u Ministarstvu ostali gluvi.
”Konkurisao sam i prošle godine. Istina, dokumenta sam predao nekoliko dana nakon završetka konkursa. Nijesam dobio stipendiju, ali moja je greška bila. Ove godine sam odlučio da prijavu ne šaljem poštom, zbog sigurnosti da se ne zagubi, već sam je lično odnio u Ministarstvo. Na vrijeme, a opet nijesam na spisku. Poslao sam im i mejl da mi odgovore zbog čega nijesam dobio stipendiju, ali odgovor nijesam dobio. Žalosno je da nemam podršku svoje države, iako sam jedini Rom koji je odlučio da se usavrši van Crne Gore i na taj način postanem akademski građanin. A ta bi mi stipendija baš puno značila. Ali, nema odustajanja”.
Sunarodnicima poručuje da moraju obavezno da se obrazuju, imali podršku države ili ne, jer ako mogu mladi iz većinske populacije, mogu i oni, a državi da ima malo više senzibiliteta prema manjinskim zajednicama, jer džaba priča da podržavaju Rome i Egipćane da se školuju, da su državi potrebni obrazovani pripadnici RE zajednice, ako to ne pokažu i na djelu.
I nijesu zakoni opravdanje. Zakone donose ljudi, pa mogu onda ljudi i da ih mijenjaju.
”Otišao sam u Zenicu da studiram, ali s namjerom da se vratim kako bih pomagao svojoj zajednici, sebi i cijeloj Crnoj Gori što se tiče romske populacije, tako da ću, kada završim, imati prostora da radim u institucijama islamske zajednice u Podgorici. Mladi moraju da se obrazuju jer su im onda vrata svuda otvorena. Ako mogu iz većinske populacije, zašto ne bi mogli i mi Romi. A država treba da nas podrži i da ne zanemaruje one koji studiraju van Crne Gore”.
Ahmetović: Dajte da pomognemo
Nardi Ahmetović, izvršni koordinator CAREP-a, podsjeća da je do 2017. godine u Zakonu o visokom obrazovanju postojala afirmativna akcija koja se primjenjivala pri upisu na fakultet za pripadnike romsko-egipćanske zajednice.
”Razlog ukidanja afirmativne akcije se ne zna, ali ja mislim da je to zbog toga što nama ne trebaju obrazovani Romi. Hoću da vjerujem da ćemo u Medinovom slučaju imati pozitivan ishod. Stvarno ne znam ko čini komisiju koja odlučuje ko će dobiti stipendiju i ko smišlja pravila. Vjerujem da će reagovati i Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i svi nadležni. Zaista nas je malo, svega 14 studenata iz RE zajednice koji studiramo u Crnoj Gori, i mora se i Medinu pomoći. To je mali broj, ali ne i neznačajan. Dajte da pomognemo romsko-egipćanskoj zajednici da zaista imaju dobre predstavnike, a ne predstavnika koji će samo klimati glavom i potpisivati dokumenta sa ljudima koji nam više prave štete nego dobra”, kategoričan je Nardi koji na Filološkom fakultetu u Nikšiću studira italijanski jezik.
Ističe da ako zaista želimo da imamo mlade Rome i Egipćane koji će se zalagati za bolji položaj kako svoje zajednice, tako i cjelokupnog društva, država mora da im pruži priliku da se obrazuju i usavršavaju - u Crnoj Gori, ili van nje.
Svim studentima romske i egipćanske zajednice, bez obzira na to da li studiraju na privatnom ili državnom fakultetu, Ministarstvo prosvjete kao vid afirmativne akcije već dugi niz godina isplaćuje stipendije.
Nardi i Medin vjeruju da će to biti slučaj i sa mladim Romima i Egipćanima koji se odluče da studiraju van Crne Gore.
( Svetlana Mandić )