Posjeta centru posvećenom borbi protiv nevidljivih ruskih ratnih prijetnji

BBC je posjetio centar posvećen borbi protiv nevidljivih ruskih ratnih prijetnji koje sve više zabrinjavaju NATO i EU

5698 pregleda1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Getty Images
B S N S
BBC Serbian Naslovna strana

Misteriozne podvodne eksplozije, anonimni sajber napadi i suptilne onlajn kampanje za podrivanje zapadnih demokratija - sve to spada u „hibridne prijetnje".

BBC je posjetio centar posvećen borbi protiv ovog relativno novog oblika ratovanja koji sve više zabrinjava NATO i EU.

„Radi se o manipulaciji informativnim prostorom.

„Radi se o napadima na infrastrukturu od ključne važnosti", objašnjava Teija Tilikainen kad smo je zamolili da definiše hibridni rat.

Ona je direktorka Evropskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji (Hybrid CoE), osnovanog u Helsinkiju, u Finskoj, prije šest godina.

Tilikainen kaže da je to neodređen format prijetnje, a zemlje imaju problema da se izbore sa njim i zaštite od njega.

Ali te prijetnje su vrlo stvarne.

U septembru prošle godine, snažne podvodne eksplozije u Baltičkom moru napravile su zjapeće rupe u gasovodu Sjeverni tok između danske i švedske obale.

Gasovod je napravljen da isporuči ruski gas do sjeverne Njemačke.

Moskva je odmah negirala bilo kakvu odgovornost, ali sumnje zapada bile su usredsrijeđene na potencijalni ruski motiv za dodatno lišavanje Zapada energije, kao kaznu za pružanje podrške Ukrajini posle ruske invazije iz februara prošle godine.

Do danas nije saopšteno ko je odgovoran za ovu sabotažu, kako je ovaj slučaj nazvan u Evropskoj uniji.

A zatim je tu i uplitanje u izborni proces.

Malo je ljudi bilo toga svjesno u ono vrijeme, ali posle američkih izbora 2016. godine, istražitelji su zaključili da je došlo do koordinisanog ruskog uplitanja - koje je Moskva još jednom negirala - sa ciljem da se upropaste šanse Hilari Klinton za pobedu, a sve u korist Donalda Trampa.

Ovo je navodno izvedeno uz pomoć onlajn „botova" - vještačkih onlajn naloga na društvenim mrežama koje kontrolišu sajber aktivisti bliski državi, radeći iz „fabrika trolova" u Sankt Peterburgu.

Drugi metod je dezinformacija - namjerno propagiranje alternativnog, lažnog narativa, često privlačnog povodljivijim segmentima stanovništva.

Ovaj fenomen se ubrzao posle ruske invazije na Ukrajinu, kad su milioni građana - ne samo u Rusiji, već čak i u zapadnim zemljama - prihvatili verziju Kremlja da je invazija nužan čin samoodbrane.

Da bi pomogli vladama da prepoznaju i zaštite se od ovih prijetnji, NATO i EU su osnovali Hybrid CoE u Finskoj.

Ova zemlja je zanimljiv i možda prirodan izbor za sjedište jednog takvog centra.

Decenijama je ostajala zvanično neutralna, još otkako je izgubila kratki zimski rat sa Rusijom 1940. godine.

Ali dvije zemlje dijele granicu koja je duga 1.300 kilometara i nervozna Finska počela je sve više da se približava Zapadu, što je kulminiralo prošle godine njenim podnošenjem zahteva sa prijem u članstvo NATO.

Jednog hladnog, sniježnog jutra, posjetio sam centar, smješten u poslovnoj zgradi blizu ministarstva odbrane zemlje i nedaleko od sive zgrade ruske ambasade iz sovjetskog vremena.

Tamo direktorka Teija Tilikainen predvodi tim od oko 40 analitičara i stručnjaka za ovu temu sakupljenih iz velikog broja NATO i EU zemalja, među kojima je i jedan Britanac kog ustupa britansko Ministarstvo odbrane.

Ona objašnjava da je aktuelna oblast na koju se koncentrišu Arktik, gdje su iscrtali mnogo potencijala za hibridne prijetnje.

„Pojavljuju se novi izvori energije", objašnjava ona.

„Javile su se nove mogućnosti za velike sile da krenu da štite sopstvene interese, a i ima mnogo manipulacije informacijama.

„Ruska zvanična verzija je da je Arktik specijalna oblast izvan sfere sukoba u kojoj se ništa loše ne dešava, a Rusija ipak tamo gomila vojsku."

BBC

Možda ključne prepoznatljive karakteristike hibridnih prijetnji su da skoro nikad ne uključuju pravi „kinetički" napad - nekoga ko otvara vatru iz oružja.

One su mnogo suptilnije, ali često ništa manje opasne.

Takođe, po prirodi ih je teško pripisati bilo kome, što znači da je obično teško odrediti ko stoji iza takvih činova, kao što je masivni sajber napad iz 2007. godine na Estoniju ili prošlogodišnje eksplozije na gasovodu u Baltičkom moru.

Počinioci vode računa o tome da ostave što manje tragova za sobom.

Ima mnogo načina na koje neka zemlje može da naškodi drugoj a da se ne služi direktnom vojnom akcijom.

Ovo je najbolje ilustrovano u priručniku koji je sastavio centar, navevši pomorske hibridne prijetnje - deset zamišljenih, ali izuzetno mogućih scenarija.

Oni variraju od tajnovite upotrebe podvodnog oružja do proglašavanja zone kontrole oko ostrva, plus blokiranje uskih moreuza.

Jedan stvarni scenario koji su detaljno proučili su akcije Rusije u Azovskom moru pred njenu invaziju na Ukrajinu.

Od oktobra 2018. godine pa nadalje, da bi ukrajinski brodovi mogli da otplove iz luka u Marijupolju i Berđansku kroz Kerčki moreuz i napolje na Crno more, prvo su morali da stanu u red za inspekciju ruskih zvaničnika.

Ova odlaganja, kaže Juka Savolainen, direktor ranjivosti i otpornosti, mogla su da se oduže danima ili čak i dvije nedelje, nanoseći štetu ukrajinskoj privredi.

Ali eksperti centra su najveća iznenađenja zatekli na polju dezinformacija.

Pošto su uporedili i procijenili brojna istraživanja javnog mnjenja širom Evrope, došli su do zaključka da u nekoliko zemalja članica NATO Rusija vodi u ratu informacijama u značajnim segmentima populacije.

U Njemačkoj, na primjer, verzija Kremlja da je njegov napad na Ukrajinu bio neophodna reakcija na provokaciju NATO - a stiče sve veću popularnost tokom trajanja rata.

U Slovačkoj, više od 30 odsto anketiranih vjeruje da je rat u Ukrajini direktno izazvao Zapad.

U Mađarskoj, 18 odsto stanovništva za rat smatra krivom „represiju nad stanovništvom koje govori ruski u Ukrajini".

Jakub Kalenski, viši analitičar iz Češke, služi se analogijom vode da ilustruje potrebu za suzbijanjem kampanje dezinformisanja iz Moskve.

„Ne bih ocijenio ruske dezinformacije kao nešto posebno sofisticirane.

„Ne radi se o atraktivnosti poruke, već o načinu na koji postižu uspjeh pukim brojevima. Nema razloga da se tim ljudima omogući pristup društvenim mrežama.

„Svako želi pristup pijaćoj vodi, ali ne dozvoljavamo im da truju vodu", objašnjava on.

Tilikainen kaže da nije uloga centra da preduzima mjere za borbu protiv hibridnih prijetnji, već da procjenjuje, informiše i potom obučava druge da urade ono što je neophodno da bi se Evropa zaštitila od ovog narastajućeg fenomena.

Pogledajte i ovu priču

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk