Klimavim zidovima prijeti i do sedam stepeni po Rihteru

Crna Gora u budućnosti može očekivati razorni zemljotres jačine do devet stepeni Merkalijeve, odnosno sedam stepeni Rihterove skale, a naruku nam ne ide neplanska i nelegalna gradnja baš u područjima gdje bi intenzitet potresa mogao biti najveći - u Podgorici i na primorju.

To je za “Vijesti” juče kazao dugogodišnji, penzionisani direktor Seizmološkog zavoda Branislav Glavatović.

Prema njegovim riječima, iako se, nažalost, ne može predvidjeti kad će tačno biti, seizmička slika Crne Gore je takva, bila je takva u prošlosti, a biće i u budućnosti.

Glavatović napominje i da crnogorsko društvo mora poštovati pravila, kako ne bismo došli u situaciju, kakva je sada u Turskoj.

U zemljotresu magnitude 7,8 stepeni Rihera, koji je u ponedjeljak rano ujutro pogodio jugoistok Turske i sjever susjedne Sirije, poginulo je više od 11.200 osoba, a desetine hiljada su povrijeđene.

Opšta slika seizmičnosti Crne Gore

”Što se tiče seizmičnosti Crne Gore, više puta smo moje kolege seizmolozi i ja, ali i građevinski inženjeri, ukazivali na činjenicu da se razvija tako što od sjevera ka primorju i podmorju raste. Intenzitet oko Pljevalja i Bijelog Polja je svega šest stepeni Merkalijeve skale, pa do devet na primorju”, kaže Glavatović.

To su, prema njegovim riječima, intenziteti zemljotresa koji “iskazuju koliko je snažan u smislu dejstva na konstrukciju objekta”.

”Znači devet stepeni Merkalijeve skale je vrlo rušilački zemljotres, kakav je bio i onaj 1979. godine”, opominje Glavatović.

Pojašnjava da u osnovi leže procesi - tektonika i geodinamika koje dovode do posljedica, odnosno zemljotresa.

”To je ta tektonska ploča Jadrana, tzv. mikrotektonska ploča koja se sa jedne strane podvlači ispod Dinarida, a sa druge strane ispod Apenina. Podaci sa mjernih uređaja ukazuju na to da se Jadran sažima brzinom od oko četiti milimetra na godišnjem nivou. To je veličina kojom se mikroploča Jadrana (zemljina kora, debljine oko 30 kilometara) provlači jednim dijelom ispod Dinarida, a drugim ispod Apenina. U kontaktnim djelovima sa kompnom, sa jedne i sa druge strane, nastaju snažni zemljotresi što se tiče naših prostora”, ističe Glavatović.

Prema njegovim riječima, gornja granica Rihterove skale iznosi oko sedam jedinica, što je ekvivalent devet stepeni Markalijeve skale.

”U tim granica treba posmatrati naše podmorje i primorje, a kako idemo u kopno, stepen opasnosti, odnosno i rizik od zemljotresa se smanjuje. To je opšta slika seizmičnosti Crne Gore, koja je bila takva i u prošlosti, a biće svakako i u budućnosti, ne samo neposrednoj, već i dugoj koja se mjeri hiljadama i milionima godina”, pojasnio je dugogodišnji, penzionisani direktor Seizmološkog zavoda i vanredni profesor Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore.

”Silovanje” prostora može skupo da košta

”Nažalost, te 1979. smo bili tek u fazi kada su se normativi za gradnju verifikovali kroz praksu. Naime, normativi za izgradnju objekata u seuzmičkim uslovima započinju poslije razornog zemljotresa u Skoplju 1963. Tek tada je jugoslovenska seizmološka zajednica sa kolegama iz građevinske struke utvrdila prvi pravilnik seizmičkih normativa”, priča Glavatović.

Kroz vrijeme, navodi, ta dokumenta su nadgrađivana.

”I srećom, prije nekih šest godina, pod rukovodstvom Instituta za standardizaciju i tada nadležnog resora za uređenjne prostra, Crna Gora je usvojila eurokodove. Posebno je značajan eurokod osam, koji definiše projektovanje konstrukcija u seizmičkim uslovima. To je veoma kvalitetan propis, odnosno standard, koji definiše načine, uslove, metode proračuna konstrukcija u seizmičkim uslovima da bi se utvrdila njihova seizmička otpornost. Nakon njihovog usvajanja, uspostavio se drugi pristup projektovanju i građenju, tako da je realno očekivati da se vidi gdje smo kod sljedećeg zemljotresa, kojeg mora biti, iako, nažalost, ne znamo kad”, pojašnjava Glavatović.

Ističe da smo na snimcima iz Turske vidjeli da je bilo dosta veoma loših objekata “koji su kolapsirali u cjelosti, dok su drugi, novi objekti u njihovom okruženju, opstali i nijesu gotovo nikakvu štetu pretrpjeli”.

”To je realno za svaku sredinu. Ne može se cijeli građevinski fond obnoviti i upodobiti građevinskim propisima. To je proces koji traje nekoliko generacija”.

Prema riječima Glavatovića, nepoštovanje normi u građevinarstvu može skupo da košta. Inespekcije, napominje on, moraju raditi svoj posao, ali to u Crnoj Gori još nije slučaj.

”Prostor se devastira neadekvatnom gradnjom, nadgradnjom i izbijanjem zidova - nosećih konstrukcija, ne dozvoljava se distanca među objektima... To su stvari o kojima ne treba diskutovati. Takve stvari su pitanje za inspekcijske organe. Moraju da osmatraju prostor, kontrolišu ga i sprovode odgovarajuće propise. Nažalost, do sada je ta njihova reakcija bila vrlo problematična, s obzirom na to da je bilo toliko prijava, a to govorim i iz svog iskustva, da ljudi rade na katastrofi i svojoj i svojih komšija, a bez reakcije inspekcijskih organa”, naglašava Glavatović.

Poručuje da se ne smije čekati da se “izgradi objekat od pet ili šest spratova, pa reagovati, pa se sažaliti i uklopiti ga u prostor”.

”Više hiljada nelegalnih objekata pokušava se uklopiti u prostor, a sve na silu. To što je nelegalno izgrađeno, sigurno nije urađeno u skladu sa seizmičkim propisima”, kazao je Glavatović.

U najvećem riziku zbog neplanske i nelegalne gradnje, prema njegovom mišljenju, jesu primorske opštine i Podgorica.

”Tu je bilo silovanje prostora, koje i dalje traje. Dosta je da se pogleda primjer Budve - od divnog mediteranskog grada nastao je prostor pretrpan objektima, koji sigurno, u većini slučajeva, nijesu adekvatno izgrađeni u smislu poštovanje propisa zaštite. Niko o tome ne misli kad se gradi, misli se samo na investitore i kako se što prije uklopiti”, istakao je Glavatović.

Sistem odgovora na zemljotrese nije razrađen

Glavatović kaže i da je Crna Gora u formalnom pogledu dosta napravila, pa postoji Nacionalna strategija za vanredne situacije, gdje su koncipirani osnovni principi, metodologija, način reagovanja, angažovanja svih resursa države, u slučaju katastrofa, na prvom mjestu zemljotresa.

Podsjeća da su donijeti zakoni, da opštine donose svoje planove zaštite.

”Međutim, to nije dovoljno. To su samo papiri, dokumenti koji daju osnove kako treba djelovati”.

Glavotović ističe i da dokumenta “prilično dobro definišu šta nam je činiti kao društvu, i to u fazi prevencije takvih događaja, a zatim i kako reagovati, koje snage i resurse koristiti i na koji način, koji stepen oštećenja i koliko žrtava možemo očekivati, kakve medicinske resurse treba koristiti…”

”Tu se stalo i sistem nije do kraja razrađen. Nema krovne institucije koja će sve to da obuhvati i primora ostale odgovorne institucije i pojedince da se sistem učini živim i da mehanizam odbrane bude postavljen. Jedan od mehanizama su upravo vježbe pripreme kako reagovati na katastrofu. Jer katastrofa mora biti.

Priroda je živa. Zemlja je, srećom živa, živahno se meškolji i dobro je da je tako kad se radi o stvaranju planinskih masiva, lijepe prirode… Nažalost, mi uzmemo mnogo za pravo pa se opustimo i gradimo kako ne treba, i realno je očekivati katastrofe kojima ovih dana svjedočimo”, zaključio je Glavatović.

( Tina Popović )