Zbrinjavanje siročadi u haosu tragedije

Čučeći ispod betonskih ploča i šapćući “inšalah” (ako bog da), spasioci su oprezno posegnuli i izvukli novorođenče staro deset dana koje je sa majkom u ruševinama zgrade preživjelo četiri dana.

Širom otvorenih očiju, beba Jagiz Ulas je juče zamotan u termalno ćebe i prebačen u medicinski centar u Samandagu, u turskoj pokrajini Hataj. Spasioci su izvukli i njegovu majku, blijedu i zbunjenu, ali svjesnu.

U turskom gradu Kahamanmarasu, 200 kilometara sjeverno od Samandaga, spasioci su u prostoru unutar ruševina pronašli uplakanog dječaka. Dalje na istoku u Dijarbakiru uplašeno lice još jednog dječaka pojavilo se u ruševinama zgrade, a njegov plač nadjačao je zvuke mašina kojima su spasioci pokušavali da ga oslobode. Nakon što su napravili veći prolaz, spasioci su mu stavili masku za kiseonik i odnijeli ga na bezbjedno. Kao i u slučaju bebe Jagiza, i ovaj dječak je 103 sata nakon zemljotresa spasen sa svojom majkom, prenio je Rojters.

U Nurdagiju blizu Iskenderuna, španski spasilac je uzviknuo “imam ga, imam ga, idemo” dok je iz ruševina izvlačio dvogodišnjeg dječaka Muslima Saleha. Nekoliko minuta kasnije izvučena je njegova šestogodišnja sestra Elih, a zatim i njihova majka. Svi živi i u stabilnom stanju.

”Nije im trebalo mnogo liječenja, samo ljubav, toplota, voda i malo voća”, kazao je Aurelio Soto, portparol španske spasilačke vojne jedinice.

Najmanje devetoro djece spašeno je juče, a njihovo preživljavanje pod ruševinama inspirisalo je spasioce i građane koji čekaju vijesti o svojim bližnjima nakon zemljotresa koji je u Turskoj i susjednoj Siriji usmrtio preko 22 000 ljudi. Međutim, dok broj žrtava u regionu drastično raste obje države se suočavaju sa mračnom realnošću velikog broja djece koja su ostala bez porodica.

Preko granice u Siriji, spasioci iz grupe Bijeli šljemovi golim rukama su kopali kroz ruševine dok nijesu došli do bosonoge djevojčice u roze pidžami.

Dan ranije u sirijskom gradu Azazu, Džoma Biazid uzeo je u naručje svog 18-mjesečnog sina Ibrahima, kojeg nije vidio otkad je zemljotres uništio njihovu porodičnu kuću, usmrtivši njegovu suprugu i kćerku.

Spasioci su pronašli dječaka u ruševinama i odnijeli ga u bolnicu, gdje je jedan par objavio njegove fotografije na društvenim mrežama nadajući se da će pronaći rođake.

Uplakan sa posjekotinama na licu, Bijazid je zapanjeno gledao dok ga je njegov sin dozivao “baba” (tata). Zatim je potrčao i zagrlio svoje dijete. Bijazid je za Rojters kazao da i dalje traži svog drugog sina Mustafu.

U haosu koji vlada danima nakon zemljotresa, ljekari i eksperti kažu da je nemoguće utvrditi koliko djece je izgubilo roditelje, prenijela je agencija Asošijetid pres.

UN agencija za zaštitu djece, UNICEF saopštila je da prati djecu čiji se roditelji vode kao nestali ili su stradali, obezbjeđujući hranu, odjeću i ljekove i koordinirajući sa bolnicama kako bi pronašli članove šire porodice koji bi mogli da se staraju o njima.

U Turskoj, Ministarstvo porodice i socijalnog staranja apelovalo je da se jave potencijalne hraniteljske porodice. Saopšteno je da se o djeci čije porodice i rođake ne mogu da nađu trenutno staraju državne institucije.

Pažnju svijeta je proteklih dana naročito privukao slučaj sirijske djevojčice koja je rođena pod ruševinama i koja je u trenutku kada je nađena i dalje bila pupčanom vrpcom vezana za majku. Djevojčica je dobila ime Aja (što na arapskom znači božji znak) i pošto su joj u zemljotresu stradali roditelji i braća i sestre brigu o njoj će preuzeti dalji rođak.

Majka djevojčice, Abu Hadija, vjerovatno se porodila i zatim preminula nekoliko sati prije nego što su pronađene, kazao je doktor Hani Maruf iz Džihan bolnice u Afrinu.

”Nazvali smo je Aja, kako je više ne bismo zvali novorođenče”, kazao je Maruf. “Njeno stanje se poboljšava i nema oštećenje kičme, od čega smo prvobitno strahovali”, kazao je on.

Aja je, kako ističe AP, samo jedno od velikog broja djece koja su nakon razornog zemljotresa ostala siročad. Ljekari i eksperti kažu da u većini slučajeva brigu o djeci preuzmu rođaci, ali da su i oni većinom žrtve zemljotresa bez krova nad glavom i suočeni sa porodičnim gubicima.

U jednoj bolnici na sjeverozapadu Sirije, rođokosa sedmogodišnja djevojčica Džana al Abdo, uporno je pitala gdje su joj roditelji, kazao je za AP doktor Halil Alsfuk. “Kasnije smo utvrdili da je ona jedina preživjela od cijele svoje porodice”.

U slučaju bebe Aje, stric njenog oca, Salah al Badran, brinuće o njoj kad izađe iz bolnice. Međutim i njegova kuća je uništena u sirijskom gradu Dženderisu. On i njegova porodica su uspjeli da pobjegnu iz jednospratne zgrade, ali sada njih 12 živi u šatoru.

U blizini sirijskog grada Azaza, koji je pod kontrolom opozicionih snaga, jedna nevladina organizacija je osnovala improvizovano sirotište u kojem se sada nalazi oko 40-ro djece.

Međutim u mnogim slučajevima u pomoć pritiču članovi šire porodice. Sirijci imaju iskustva u suočavanju sa tragedijama djece bez roditelja, budući da su u građanskom ratu stradale stotine hiljada ljudi.

Džana, sedmogodišnjakinja, je spasena u utorak nakon 30 sati pod ruševinama njene porodične kuće u Haremu, sirijskom gradu blizu turske granice, kazao je doktor Alsfuk. Njena majka, otac i troje braće i sestara su stradali. Prebačena je u bolnicu u gradu Bab al Hava, koja je preopterećena. “Na dječijem odjeljenju, imamo 24 kreveta i pet inkubatora, a primamo desetine djece”, kazao je Alsfuk i dodao da je to jedina bolnica sa pedijatrijskom hirurgijom u toj oblasti.

Brigu o Džani kada izađe iz bolnice preuzeće njena tetka.

Za sada situacija je previše haotična da bi se utvrdio broj siročadi, kazao je doktor Muhib Kadur, zamjenik šefa medicinskog odsjeka u sirijskoj pokrajini Idlib.

”Ali, sada ljudi počinju da shvataju da je veliki broj djece ostao bez porodica. Društvo se trudi da im pruži utjehu. Daleki rođaci ih primaju da ne bi završili u sirotištima”, kazao je on. “Nažalost, tek nakon što se slegne prašina zemljotresa stvari postaju jasnije”.

( N.Bogetić )