Od koncepta tri putića...

Komši pokušava, u potonje vrijeme, da bude objektivan - slažemo se, u načelu, toboš, da je ponuda ispod svakog kriterijuma, tako da da nema smisla glasat - neko sa strane bi pomislio da između komšija i mene nema otvorenih pitanja - ali nije to ništa drugo do li obzir s komšijeve strane, neće da mi protivrječi, a i stariji je od mene 10 godina, pa je, podrazumijeva se - i mudriji - i riješih ja, jednoga dana, da ipak pritisnem to malo - i veli komši, kad je definitivno izgubio strpljenje, kad su pali svi obziri - Viđi ovako, veli komši, 10 glasova da imam, svaki bih dao Milu, trepnuo ne bih! - A ja 100 glasova da imam, rekoh, nikome ni jedan jedini ne bih dao!

Nećemo pričat jedno neđelju, dvije, komši i ja - ne znam, iskreno, što mi bi - ali dobro, sad znamo na čemu smo - OK, znamo se komši i ja, tačno znamo na čemu smo, bez greške, nema tu prostora za nekakve iluzije, da se razumijemo mi - ali se REKLO! - što je, u svakom slučaju, nekakav korak naprijed.

***

Još se nijesam prizvao nakon nevjerovatnih odgovora koje je ministarka ekologije, održivog razvoja, turizma, prostornog planiranja, urbanizma, izgradnje objekata, legalizacije nelegalno podignutih objekata, Inženjerske komore, europskih poslova, euroatlanskih integracija i ko zna čega još - gospođa Kuma, prva Dritanova pobočnica - dala na jednako nevjerovatna pitanja članica i članova Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje Skupštine Crne Gore, 27. saziva - a na temu: “Stanje u oblasti prostornog planiranja - priprema zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata” - kad mi dojaviše ovi što strogo vode računa da sve što treba dojaviti bude dojavljeno kome treba - da je, u međuvremenu, isti Odbor saslušavao gospođu Kumu, glasovitoga Sveta Gavrovoga - predsjednika Savjeta za reviziju planskih dokumenata, a ujedno i predsjednika Savjeta za reviziju Prostornog plana Crne Gore - majke naše, vječna joj slava i hvala - te gospođu Svetlanu Jovanović - rukovoditeljku izrade Prostornog plana Crne Gore - i još neke glasovite i manje glasovite uzvanice i uzvanike - i to na temu, fanfare molim: “Stanje u oblasti prostornog planiranja - priprema Prostornog plana Crne Gore”.

Ne mogu a da ne primijetim, prije nego li pređem na stvar, da se na Internet stranici skupština.me pojavio Zapisnik sa 26. sjednice Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje, održane 16. decembra prošle godine - kada je ministarka davala nevjerovatne odgovore na nevjerovatna pitanja koja su se ticala prostornog planiranja i seta novih, ako bog da, zakona - i u tom zapisniku lijepo piše, citiraću: “Ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković Đurović je pojasnila da su četiri zakonska rješenja (Zakon o prostornom planiranju, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o legalizaciji i Zakon o Inženjerskoj komori) u završnoj fazi (! - op.a.) i da će do kraja godine (znači do 31. decembra 2022. godine! - op.a.) biti završeni u formi Nacrta zakona, nakon čega će se dostaviti ovom Odboru” - što se, koliko sam obaviješten, (još) nije desilo - a kad će se desiti ne znam.

To znači da nijesam sanjao - gospođa Kuma je 16. decembra stvarno rekla da će pomenuti nacrti biti spremni do Nove godine - što će reći da u ovom trenutku kasni 40 i kusur dana.

Na stranu to što se, ovih dana, po mračnim arhitektonsko-urbanističko-planerskim kuloarima šapuće da je ekipa koja radi na setu zakona definitivno pukla - i da su mali izgledi da će se nacrti pojaviti prije maja tekuće godine - znači tek sredinom drugog kvartala. Kako bilo, uvijek je bolje ne žuriti - bolje je i nikad ne spakovati zakone, nego ih spakovati samo da bi bili spakovani.

I još veli da se ministarka saglasila sa “stavom poslanika Đurovića da su problemi u primjeni postojećeg Zakona objektivne prirode” - ma što to značilo - a nije zaboravila ni da istakne “da se u izradi najavljenog zakonskog rješenja ide ka decentralizaciji i vraćanju nadležnosti lokalnim samoupravama, pa će i planski dokumenti biti podjeljeni na državne i lokalne, gdje će državni biti Prostorni plan Crne Gore, Prostorni plan posebne namjene i Državni planski dokument, dok će lokalni planski dokumenti biti podjeljeni na Prostorno - urbanistički plan, Detaljni lokalni plan i urbanističke planove”.

Ne, ne, definitivno nijesam sanjao...

Neki među viđenijim crnogorskim planerima i urbanistima čupaju kose na sam pomen podjele planskih dokumenata na “državne i lokalne” - ostalo bolje da ne pominjem - ali me čudi, kad smo već kod toga, da niko među viđenijim crnogorskim planerima i urbanistima nije osjetio jak poriv da ministarku uzme za bijelu ruku i da je nježno uvede u osnove planiranja i urbanizma (ugašenoga). Nadao sam se da će neko od vas viđenijih barem toliko učinjeti za opšti interes - je nije lijepo, složićete se, da se naša Kuma toliko baš prosipa.

Državni, veli, planski dokument - o Gospode, o Gospode...

***

A što se tiče stanja u oblasti prostornog planiranja - odnosno pripreme Prostornog plana Crne Gore - svi mi znamo na čemu smo, bez greške - nema tu nikakvih iluzija - a znamo i da se na 33. sjednici Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje - koja je održana 3. februara, u pretprošli petak - nije reklo ništa vrijedno pomena.

Odslušao sam tek nekih pola sata te tragikomedije - od tri sata i kusur - dok sam ribao kadu u kupatilu - i baš u momentu kad je Kuma osjetila potrebu da nam objasni da PPCG nije u fazi nacrta, kako neki (pogrešno) misle, već u fazi koncepta - o da! koncepta! - počelo je da mi igra lijevo oko - a stvari su se definitivno otrgle kada je Kuma riješila da “otpoštuje” sve što treba “otpoštovati” - i da zagazi u samu “suštinu”.

”Ono što treba negdje koncept da nas instruira”, veli Kuma, “jeste scenarij prostornog razvoja (to Kumo, majstore! - op.a.). I kao u svakom dokumentu sličnog karaktera (! - op.a.), vi u konceptu nudite scenarije razvoja. Mi ćemo u nacrtu, već je izvjesno, morati da se opredijelimo za izvjesni scenario, koji ćemo, je li, onda efektuirati (! - op.a.) u konačnoj verziji PP. Iz tog razloga se ova tri ponuđena scenarija nalaze u konceptu - sa, mislim, prilično detaljno obrazloženim argumentima za i protiv svakog od ponuđenih scenarija”.

Primijetio bih, ako dozvoljavate, da nikako ne bi valjalo da u konceptu imamo samo jedan scenarij - jer onda, u fazi nacrta, ne bismo bili u poziciji da se opredjeljujemo za jedan od tri scenarija - imali bismo samo taj jedan scenarij - i vozi Miško!

”Ja ću se potruditi, zaista, zbog javnosti”, veli Kuma, “baš da pojednostavim” - i onda je Kuma baš, baš, baš, baš, baš pojednostavila - “Da se”, veli, “CG razvija na način na koji se do sada razvijala” - to bi, otprilike, bio prvi scenario.

I posljednji, dodao bih, sa svoje strane...

”Dakle, najjednostavnije rečeno”, gazi Kuma po suštini jednako, “prvi scenario - za koji, možda, neko misli da je prihvatljiv - moguće da oni koji su do sada razvijali politiku prostornog planiranja i zaštite životne sredine (Sveto Gavrov! - njemu politika svih vrsta planiranja ide od ruke - op.a.) bi ga vjerovatno podržali - bi u prevodu značio: nastavimo kako smo radili do sada!”.

Podrazumijeva se da se nećemo opredijeliti za prvi scenario - nijesmo ludi! - ali svi znamo, bez obzira za koji se od preostala dva scenarija opredijelili, da ćemo nastaviti, u praksi, da radimo baš onako kako smo radili (i) do sada...

Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo...

( Borislav Vukićević )