Njemci dolaze zbog klime, cijena, ali i politike
U Crnoj Gori je porez 9 do 15 odsto, a u Njemačkoj može da bude i više od 50 procenata, ima ljudi koji više nisu zadovoljni kako se vodi politika u Njemačkoj, fali im slobode, kaže Mišel Bader koji petnaest godina živi u Crnoj Gori
Zbog ekonomskih, klimatskih, ali i političkih razloga, Crna Gora je postala poželjno mjesto za život Njemaca.
To za “Vijesti” kaže Mišel Bader, Njemac koji već petnaest godina živi u barskom naselju Utjeha i često je prvi kontakt njemačkih državljana sa Crnom Gorom.
”Ima i ekonomskog, ali i drugih motiva. Porez u Crnoj Gori je mnogo manji nego u Njemačkoj, ali to nije ništa novo, godinama je tako. Otkad sam ja ovdje, došao je manji broj ljudi upravo iz tog razloga. U Crnoj Gori je porez 9 do 15 odsto, a kod nas u Njemačkoj može da bude i više od 50 procenata. Drugi motiv je politički. To se pokazalo u prethodne dvije godine. Ima ljudi koji više nisu zadovoljni kako se vodi politika u Njemačkoj, zbog toga je napuštaju i misle da će ovdje imati bolji život, više slobode. Ima i onih koje hoće da žive na moru. To je i za mene poslije svih ovih godina neka vrsta privilegije”, priča Bader, turistički radnik i predsjednik fondacije “Budućnost crnogorskog turizma”.
Primjer škole u Mrkojevićima
A da se višedecenijska praksa mijenja, odnosno da više nije nepisano pravilo da samo ljudi s ovih prostora idu u Njemačku trbuhom za kruhom, potvrđuju i podaci Osnovne škole “Mrkojevići”, u barskom prigradskom naselju Pečurice - od 349 učenika, 45 ima strano državljanstvo, a 24 dolazi sa njemačkog govornog područja.
U svakom razredu, kaže direktor škole Osman Grgurević, ima đaka koji su se doselili iz Njemačke, a najviše ih je u drugom i četvrtom.
Prema podacima kojima Bader raspolaže, u Crnoj Gori je trenutno 800 Njemaca sa različitim vrstama dozvola. Najviše ih je, kaže, u Baru i Ulcinju, a slijede Budva, Tivat i Podgorica.
”Vijesti” od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) nijesu uspjele da dobiju podatke o broju izdatih dozvola tokom prethodne godine...
Njemački penzioner živi kao kralj
Bader priča da je u Crnu Goru doselio i veliki broj penzionera koji sa njemačkim primanjima tamo ne uspijevaju da “spoje kraj sa krajem”.
”Penzioneri imaju problem jer sa prosječnom penzijom od 1.400 eura koju oni tamo dobijaju ne mogu da prežive. Znam nekoliko penzionera koji su prodali nekretnine, auto i došli u Crnu Goru, kupili kuću. Penzija im ide na crnogorski žiro-račun, a za tih 1.400 eura ovdje živi kao kralj”, objašnjava Bader i daje primjer da je cijena kilovata struje u Njemačkoj 50 centi, dok je ovdje 10.
Ipak, iako biraju da žive i novac troše u Crnoj Gori, zarađuju ga u Njemačkoj i inostranstvu.
”Oni manje-više svi rade kao digitalni nomadi. Imaju svoje klijente u Njemačkoj i cijelom svijetu. S tim zaradama nije im problem da prežive u Crnoj Gori”.
Bijeg od gužve i standard
Osim što biraju da žive u blizini mora, Njemci kupuju nekretnine i nastanjuju se u prigradskim naseljima, kako bi, pojašnjava Bader, pobjegli od gužve i imali svoju autonomiju.
”Mislim da posebno traže da žive malo više u prirodi, da ne budu u gužvi. To su uglavnom ljudi koji su živjeli u većim gradovima u Njemačkoj. Vjerovatno im je sad potpuno drugačije. Na neki način hoće da ‘bježe’ od civilizacije, od gužve. Hoće da imaju autonomiju, svoju baštu, krompir, paradajz, bunar za vodu, da proizvode struju preko solarnih panela. Da ukoliko ovdje bude nekih problema mogu da prežive”.
Da bi četvoročlana porodica u Njemačkoj preživjela potrebno joj je, procjenjuje Bader, 3.000 eura, što mnogi nemaju.
”Porodica sa dvoje djece i sa svim mjesečnim troškovima teško da može da preživi ispod 3.000 eura. Cijene grijanja su ogromne. Imamo situaciju da ljudi koji su do sada plaćali plin 100 eura sada plaćaju 500 eura mjesečno samo za grijanje. Da ne pričamo o struji... Ovdje ako imaš svoju kuću ili stan troškovi struje su 30 do 40 eura mjesečno”.
Bader ocjenjuje da će se trend doseljavanja nastaviti ukoliko se politička situacija u Njemačkoj ne promijeni. Na sve to, dodaje, ima uticaj i rat u Ukrajini jer, smatra on, čak i da rat prestane cijene energenata neće pasti.
”Ima i ljudi koji nisu zadovoljni ovdje, ali prema upitima koje i dalje svakodnevno dobijam, čini mi se da trend nastavlja”.
Malo energetskih turista zbog propisa
Bader dodaje da dobija dosta pitanja od takozvanih “energetskih turista”, koji bi u Crnu Goru došli na šest mjeseci, da prezime i tako izbjegnu plaćanje visokih računa kod kuće.
”Ima ih dosta sa tim zahtjevom i moglo bi da ih bude mnogo više u Crnoj Gori da je riješen problem boravka. Imam toliko upita od ljudi koji hoće da bježe iz hladne Njemačke na šest mjeseci. Za te ljude nemam ponudu. Ako radim ozbiljno, moram da im kažem da poslije tri mjeseca moraju da napuste Crnu Goru na tri mjeseca”.
Jezička barijera jedini, ali rješiv problem u školi
Grgurević objašnjava da je prema zakonima procedura upisa u školu jednostavna, pa se učenici odmah po dolasku uključuju u redovan rad.
”Iako smo očekivali da ovako veliki broj učenika sa drugih govornih područja može stvoriti određene probleme u organizaciji rada, s obzirom na to da škola nema psihologa ili pedagoga, to se nije obistinilo. Učenici su se uglavnom uklopili u novu sredinu, potpuno su prihvaćeni od vršnjaka”.
A kako bi se uklonila jezička barijera, vrijedno rade i nastavnici i djeca.
Grgurević kaže da im puno pomažu savremena sredstva komunikacije koja omogućavaju prevođenje, a da dio znanja djeca kroz igru lakše usvajaju i savladavaju.
”Uz redovnu nastavu ovi učenici imaju i dva časa nedjeljno dopunske nastave koja im pomaže da lakše nauče naš jezik. Učenici različitim tempom napreduju u učenju jezika, pa se nastavnici trude da komunikaciju i očekivanja prilagode njihovom stepenu razumijevanja. Odjeljenjske starješine su u svakodnevnoj komunikaciji sa roditeljima”.
Ističe da škola raspolaže potrebnim prostornim i organizacionim kapacitetima i da nije bilo potrebe za promjenama u organizaciji nastave.
A da su roditelji zadovoljni školom, direktorom i profesorima, potvrđuje i Bader. Kaže da je nedavno sa roditeljima obišao školu i učenike, koji su odlično prihvaćeni.
”Roditelji su jako zadovoljni načinom na koji se radi u školi, zadovoljni su profesorima i direktorom škole. Postoji jezička barijera, ali formiran je kurs, dodatni časovi, kako bi je što prije prevazišli. Čuo sam da i u drugim školama takođe koriste isti model. Najveći broj te djece je u prvom i drugom razredu, to je pravo vrijeme da uče, tada to ide brzo. Steći će prijatelje i mislim da to ne bi trebalo da bude veliki problem”.
( Ana Burić )