Skijanje i crnogorski standard: Strast jača i od tankog buđelara

Za većinu građana koji prosječno zarađuju tek nešto više od 700 eura, skijanje je i te kako skup hobi, ali bi bilo pogrešno zaključiti da je privilegija bogatih.

Računica je prilično jasna - dan skijanja na objedinjenom kolašinskom skijalištu četvoročlanu porodicu - dvoje djece mlađe od 14 godina, na primjer iz Podgorice, košta nešto više od 100 eura, pod uslovom da dođu automobilom i istog dana se vrate kući, da ne popiju ni čaj u kafani, da sendviče ponesu od kuće i da imaju ličnu ski-opremu. Ako pak prenoće u Kolašinu i prekrše bilo koji od navedenih uslova, udar na kućni budžet biće bar duplo jači.

Ali, kako kažu mnogi ljubitelji skijanja i bordanja - za koji dan uživanja se mora naći novac.

Na pitanje - da li je skijanje skupa rekreacija, posjetioci kolašinskog skijališta daju različite odgovore, prvenstveno zavisno od prihoda, donekle i mjesta odakle dolaze, ali i stava da li prednost daju skupocjenim ski-brendovima, ili prosto traže napovoljniji način za uživanje na snijegu.

Porodični vikend udar na kućni budžet

Broj domaćih gostiju, tvrde zaposleni na Ski-centru Kolašin 1600, pokazuje da je Bjelasica, pa i skijanje, dostupno mnogima.

Iz razgovora sa nekolicinom domaćih gostiju, međutim, stiče se utisak da porodični vikend na planini nekad prepolovi prosječnu mjesečnu zaradu.

”Nažalost, na Bjelasici smo ove zime bili samo dva dana. Ovdje sam sa mužem i dvoje djece. Svojim autom smo došli iz Podgorice, ne znam tačno koliko novca dnevno trošimo, ali je to daleko od iznosa koji bismo mogli da izdvojimo više puta mjesečno. Iznajmili smo opremu za djecu i mene u gradu, jer je jeftinija nego na skijalištu. Muž ima svoje skije. Nemamo sezonski, već kupujemo dnevni ski-pas. Muž i ja dobro skijamo, pa nijesmo plaćali instruktora za djecu, sami smo ih obučavali i recimo da smo na tome uštedjeli”, kaže Dijana iz Podgorice.

Najeftinije iznajmljivanje komplet skijaške opreme u Kolašinu je osam eura. Ko želi to da učini na skijalištu, treba da izdvoji za djecu 10, a za odrasle 12 eura, koliko košta i iznamjmljivanje snoubord seta. Dnevno korišćenje sanki za djecu je pet eura.

Cijena jednododnevnog ski-pasa je 25 eura za odrasle i 16,5 za djecu mlađu od 14 godina. Parking na skijalištu košta četiri eura, a cijene hrane i pića u restoranu u podnožju ski-staza su prilično “jake”.

Uz potrošeno gorivo i putarinu na auto-putu, dolazi se do ceha od stotinjak eura dnevno za četvoročlanu porodicu iz Podgorice, uz “stezanje kaiša” na samom skijalištu.

Iz Ski-centra Kolašin 1600 objašnjavaju da je značajno povoljnije ukoliko se oprema iznajmljuje za više dana odjednom. Tako sedmodnevno rentiranje opreme košta 72 eura. Značajno se uštedi, ističu, i kupovinom sezonskog ski-psa, koji je 400 za odrasle i 238 eura za djecu, ili pak, sedmodnevnog - 110 eura za odrasle, a 75 za djecu. Podsjećaju i da je sezonski ski-pas značajno jeftiniji za stanovnike Kolašina, Mojkovca, Andrijevice i Berana - 156 eura za djecu i 313 za odrasle.

No, jasno je da četvoročlana porodica, sa dvije prosječne zarade, teško može da priušti sedam dana boravka u Kolašinu. Za ski-pasove morala bi da izdvoji 370 eura, za najeftiniji smještaj bar još 250, pa je izvjesno da bi uz hranu i skromne dnevne troškove, čak i uz posjedovanje lične opreme, trošak premašio 1.000 eura, a vjerovatno se i primakao mjesečnoj zaradi oba roditelja.

Imućnijima cijene povoljne

Stanci i domaći gosti dubljeg džepa ne brinu te brige. Porede cijene sa nekim alpskim ski-centrima i kažu da su kolašinske povoljne. Većina sagovornika “Vijesti” iz te kategorije turista ne žale se na cijenu ski-pasa ili iznamljivanja opreme. Kada pričaju o utiscima sa Bjelasice, više pažnje poklanjaju tome koliko su staze dobro pripremljene i organizaciji usluga na skijalištu.

I taj stav nije bez osnova. Sedmodnevni ski-pas za objedinjenju ponudu kolašinskih skijališta po cijeni od 110 eura može se ocijeniti kao izuzetno povoljan, ne samo u poređenju sa skijalištima na Alpima, već i regionalnim ski-centrima - Jahorini i Kopaoniku. Na olimpijskoj Jahorini sedmodnevni ski-pas za djecu košta od 200 do 270 eura, u zavisnosti od termina, a za odrasle od 275 do 325 eura...

Uz trud i znanje do kvalitetne opreme

No, prije odlaska na skijanja neophodno je obezbijediti odgovarajuću opremu.

Instruktorka skijanja Marija Šćepanović za “Vijesti” kaže da je, uz malo umješnosti i truda, moguće naći kvalitetnu skijašku opremu po prihvatljivoj cijeni. Važno je, tvrdi, osloniti se i na riječ skijaških znalaca pri izboru modela skija, cipela, ali i ostale opreme.

”Polovna skijaška oprema, skije, cipele i štapovi, koštaju između 150 i 250 eura za odrasle, ili od 100 do 200 eura djecu. Prednost kod odraslih je što se ista oprema može korisititi više godina, a kod djece je problem što rastu, pa se mora mijenjati. Naravno, dječja oprema se može prodati, pa kupiti druga, tako da i to ima svojih prednosti. Jakna i pantalone za skijanje, u kompletu mogu se naći i za 150 eura, a za djecu i za manje od 100 eura. Naravno, to zavisi od toga koju marku želite. Nove skije, štapovi i cipele ne mogu se kupiti ispod 350 eura”.

Šćepanović objašnjava da se pametnom kupovinom opreme i korišćenjime jeftinijih varijanti ski-pasa može značajno uštedjeti, a ski-staze učiniti pristupačnim i onima sa prosječnom zaradom.

Ona kaže da skijašku opremu mijenja jednom u pet godina, pa se troškovi skijanja ostalih godina svode na kupovinu ski-pasa.

Pregledom ponude prodavnica sportske opreme u Crnoj Gori lako je zaključiti da najjeftiniji modeli skija, štapova i cipela ukupno koštaju njamanje od 350 do 400 eura. U zavisnosti od prizvođača i modela, cijena može biti i višestruko veća.

Ako se toma doda i kupovina kacige, rukavica, skijaškog odijela… - jasno je da se prosječnoj crnogorskoj porodici nije lako opremiti za skijaške staze.

No, ljubitelji zimskih sportova odgovoriće da skijanje kao rijetko koji hobi donosi zadovoljstvo, nezaboravna iskustva i zdrave životne navike.

Skijalište “daleko” za mnogo djece iz Kolašina

Uprkos toj argumentaciji, mnogim mališanima iz Kolašina skijaške staze, udaljene od grada svega nekoliko kilometara, danas su “daleko”, jer to roditelji ne mogu da im priušte.

”Vijesti” su ranije pisale da je zabrinjavajuće mnogo djece koja su rođena i žive u skijaškom gradu, a nikad nijesu stali na skije.

Sagovornici “Vijesti” su isticali da su sedamdesetih godina prošlog vijeka rijetki bili osnovci koji nijesu znali da skijaju, iako Kolašin tada nije imao skijalište.

Skijanje se tada još učilo u školi i bilo je obavezan dio nastave fizičkog vaspitanja, a đaci su se sve do ranih osamdesetih godina prošlog vijeka obučavali na brdu Barutana.

Ko je imao skije - donosio ih je od kuće, ko nije - bile su obezbijeđene u školi...

Nikada nije zaživjela incijativa nekolicine sportista i rekreativaca od prije nekoliko godina, da obuka skijanja postane dio školskih programa, a da djeca iz Kolašina besplatno koriste usluge ski-cantara na Bjelasici.

( Dragana Šćepanović, Slavko Radulović )