Uloga dirigenta je da muzičare ubijedi da ga slijede

Ljubitelji romantizma imaće priliku da u subotu veče uživaju u djelima Bramsa, koja će izvoditi Crnogorski simfonijski orkestar pod upravom jednog od najpriznatijih svjetskih dirigenata današnjice maestra Srboljuba Srbe Dinića. Na repertoaru će se naći Bramsove kompozicije - Koncert za klavir i orkestar broj 2 u B-duru i Simofniju broj 4 u e-molu, a solista će biti pijanista Simon Trpčeski.

Tokom svoje dugogodišnje karijere Dinić je imao priliku da stane ispred mnogih orkestara širom svijeta koji su izvodili djela brojnih kompozitora, te u razgovoru za “Vijesti” otkriva po čemu je za njega Brams kao kompozitor karakterističan:

”Dok sam studirao klavir na Muzičkoj akademiji u Beogradu svirao sam Bramsova djela i za mene je on uvijek bio jedan kompozitor za koga nikad nijesam smatrao da je previše pisao samo za klavir. U njegovoj muzici uvijek se čuo orkestar. E kad počnete da dirigujete orkestrom Bramsovu muziku, shvatite da ta jedna velika i široka ideja o punom zvuku kod Bramsa dolazi od orkestra. Brams mi znači puno jer je s jedne strane vrlo zahtjevan - zvučno, tehnički, tonski i za orkestar i za dirigenta, a sa druge strane pruža ogromno zadovoljstvo kad izvodite tu muziku, ne samo meni već i orkestarskim muzičarima”, kaže u razgovoru za “Vijesti” Dinić.

Podsjećajući da su, kako kaže, Bramsova djela zahtjevna za muzičare, on smatra da je CSO, iako podmlađen, dorastao ovom zadatku.

”Apsolutno. To je i najbolji spoj zrelih muzičara i mladih ljudi koji su puni energije. Baš sam na probi pričao sa vođom dionica violončela, u pitanju je izvanredan čelista Milan. Razgovarali smo o solu čela u trećem stavu klavirskog koncerta gdje je on kao mlad i pun energije želio da to donese na jedan emotivan način, pun energije, a za moj ukus čak i malo brz. Kad čujete to djelo Bramsa, osjećate tog iskusnog kompozitora, čovjeka koji je već tada, dok ga je pisao, prošao puno u životu i želi da u tom trećem stavu u toj predivnoj muzici prije svega pokaže širinu i mir. U pauzi, u razgovoru sa Milanom, došli smo do zajedničke ideje, a on je kad smo nastavili probu taj solo u pratnji orkestra odsvirao izvanredno”, ispričao je svoje utiske Dinić.

On dodaje i da CSO ima puno odličnih muzičara.

”Kako će mladi da uče ako ne dobiju šansu u orkestru... Pa, od koga će da uče, ako ne od iskusnih kolega. Sebe smatram iskusnim dirigentom, možda ne po godinama, ali po stažu sam neko ko je puno prošao. Smatram da je upravo i to ideja, da ovaj orkestar ima ne samo dobre muzičare, već i dobre dirigente. Dobri dirigenti, svako za sebe i na svoj način daju jednu novu boju tom orkestru, ali apsolutno ovdje nijesam sreo nijednog muzičara za koga sam mislio da mu nije mjesto u orkestru. Mislim da su svi na dobrom nivou, čak na moje oduševljenje s obzirom na to da mnogi nemaju iskustva, smatram da sam u najprijatnijem smislu riječi bio iznenađen kad sam prvi put došao u Podgoricu. Ovo je sad još jedan stepenik više te se posebno radujem trećem koncertu koji će biti u aprilu. Uspostavili smo odličnu saradnju, orkestar je voljan da primi znanje, informacije, vrlo dobro saslušaju, zajedno sviraju i zvuk je sve bolji i bliži tom Bramsu koji je u mojoj glavi i ideji. Mogu samo da kažem najpozitivnije mišljenje o tome”, ističe Dinić, a zbog lijepe saradnje koju je ostvario sa članovima orkestra priznaje da i probe prolaze u najboljem redu.

”Pitali su čuvenog Hebert fon Karajana kako se stiče autoritet nad orkestrom, a on je rekao: ‘Vrlo jednostavno: kad vi poznajete djelo kao svi oni zajedno’. Smatram da ukoliko vama orkestar vjeruje, a imam utisak da oni meni vjeruju, znate šta želite, znate i način na koji ćete to dobiti njima je sve jasno i tu nema nikakvih suvišnih pitanja, već sve ide svojim tokom. Pokušavam da na probi ne ponavljam iste stvari, a bez razloga. Ako orkestar prekinete u sviranju moraju da znaju zašto ste ih prekinuli i morate znati šta ćete im reći, a onda insistirati da dobijete to što želite. Mislim da je moj odnos sa CSO-om u tom smislu apsolutno na jednoj odličnoj liniji i u jednoj dobroj atmosferi mi uvijek idemo korak dalje”, pohvalio se sagovornik Vijesti.

U nedavnom razgovoru za “Vijesti” Dinićev kolega Uroš Lajović, koji takođe ima veliko iskustvo kad su u pitanju svjetski orkestri, za muzičare sa Balkana kazao je da “nijesu tačni, ali zato ima mnogo više izražaja”.

”Djelimično bih se složio sa Lajovićem kojeg poznajem i veoma cijenim. On je legenda ne samo na ovim prostorima, već i u svijetu. Saglasan sam sa njim u smislu da naši muzičari ponekad misle da je puno emocija dovoljno, a ja uvijek kažem da pogledaju njemačke orkestre. Nemate tu bacanje, skakanje, kod njih je maksimalna disciplina u sviranju, svi razmišljaju i sviraju na isti muzički način, intonacija je dobra, zvuk isti, a sve to donosi kvalitet orkestra. Upravo je to uloga dirigenta da veliku grupu akademskih školovanih ljudi ubijedi da ga slijede. Naravno, uvijek od materijala koji imam, probam da dobijem moju sliku, nekad vam uspije više, nekad manje, ali mislim da ovdje u CSO-u su disciplinovaniji nego u nekim drugim orkestrima na Balkanu. A imate i puno mladih koji naravno iz toga što ne znaju sve, budu oprezni pa je lakše da vi to malo modelirate, nego da neko krene kao da sve zna. Zato je to u Podgorici dobar spoj”, napominje Dinić.

On, i pored dugogodišnjeg iskustva, nije do sada imao priliku da diriguje orkestrom koji će pratiti pijanistu Simona Trpčeskog.

”Ovo će, na moje veliko zadovoljstvo biti premijera. Kad su mi rekli da će on biti solista baš sam se obradovao. Znam Simona iz razgovora, sa video-konferencija, pratim njegovu karijeru jer zna se vrlo dobro ko je Simon Trpčeski, ali nijesam imao priliku da sarađujem sa njim. Već večeras ćemo imati prvu probu, imaćemo do koncerta tri probe zajedno, što mislim da je dovoljno da se uspostavi kontakt sa orkestrom, ali i od njega očekujem jedan visoki nivo”, priznaje dirigent koji će u aprilu sa CSO-om raditi potpuno drugačiji program - Elgarov koncert za violončelo, a solista će biti Dragan Đorđević Suzuki.

I pored dugogodišnjeg iskustva koje ima i kao pijanista, ali i dirigent, Dinić se, priznaje, nije usudio da napiše neko svoje djelo.

”Ne bježe muzičari da budu sve u jednom, jer ima dirigenata i pijanista koji su i uspješni kompozitori, ali su takvi rijetki. Jednostavno, ja nemam inspiraciju i talenat za to sa jedne strane, a i šta biste Vi napisali danas? Konkretno se za mene najbolja muzika završava negdje sa Stravinskim i Šostakovičem”, kaže Dinić koji nije oduševljen savremenom muzikom i nastavlja razgovor za “Vijesti”...

”Postoji muzika koja se vraća nekom modernom načinu pisanja, imate eksperimentalnu muziku, imate muziku koja je više nego eksperimentalna poput Štohauzena koji je pisao četiri helikoptera i gudački kvartet. Mislim da to vrijeme prolazi i da sve više kompozitora pokušava da se vrati tom staromodnijem načinu pisanja. U aprilu u Meksiku sa orkestrom izvodim djelo poznate finske kompozitorke koja je pisala u puno boja. To jeste savremeno, ali i pored toga ima jednu vrstu estetike. E, ta vrsta savremene muzike je meni draga”, kazao je on i otkrio koliko je dirigentu teško da vodi orkestar koji svira savremena djela:

”I to učite kao i svako drugo djelo, samo što vam za moderna djela treba puno više vremena. Dirigovao sam ja savremenu muziku, prije četiri mjeseca dirigovao sam jedan balet Štefena Šlajemahera, vrlo priznatog i poznatog kompozitora, a u trajanju od svega sat i 25 minuta. Ali, i pored toga svi mogu da pogriješe, ali vi kao dirigent ne možete. Ako dirigent pogriješi onda se sve raspada, nema više ničega. Tako da, i kad dirigujem savremenu muziku učim je kao Baha i Betovena, morate da znate svaku notu, svaku oznaku, čak i šta je kompozitor htio da kaže. Onda uspostavim kontakt sa kompozitorom ako je živ i on mi objasni i ja još bolje znam šta je htio. Ali ne mogu da kažem da je to moje najmoćnije oružje i da me to zanima”, zaključuje Dinić.

Online probe su dobre samo tokom korone

U periodu korone nije bilo koncerata, pa su mnogi orkestri probe održavali online. Međutim, sagovornik “Vijesti” ne misli da je to dobar način za pripremu jednog orkestra.

”Ne mislim da online priča pomaže puno. To je bio jedan recept za koronu. Jedan orkestar krasi zajedničko sviranje na istom mjestu, jedan prenos energije, ideja, zajedničkih misli. Svirati online je drugačije jer su se muzičari u tom trenutku kad je bila korona prilagodili. Međutim, ljudima koji su društveni i navikli su da svakog dana rade u jednoj grupi, bilo je teško da se priviknu i kažu da neće svirati zajedno. Moj orkestar u Braunšvajgu, tamo gdje sam direktor, veoma je iskusan, ali oni sviraju dva puta dnevno, imaju deset termina nedjeljno. Međutim, ti prvi koncerti koje smo imali tokom pandemije su bili strašni, iako je odličan orkestar. To je kao trening fudbalske ekipe, koliko god da su dobri i svi zajedno i svako za sebe, tu ništa ne funkcioniše. Mislim da je sviranje u orkestru zajednički rad i da jedan muzičar zavisi od drugog. Rijetko kad neko može sam, sem kad postoji solo, već treba da svi vuku na istu stranu i svi sviraju na isti način, a to se postiže samo na zajedničkim probama”, savjetuje Dinić.

( Marija Vasić )