Preminuo "čovjek koji je spasio svijet"
Petrov je 26. septembra 1983. godine spasao svijet, kada je ostao priseban i odustao je od pritiskanja crvenog prekidača, koji bi cio svijet gurnuo u treći svjetski, ali i nuklearni rat
Sovjetski oficir Stanislav Petrov, koji je prije 34 godine spasio svijet, preminuo je u 77. godini.
Petrov je 26. septembra 1983. godine spasao svijet, kada je ostao priseban i odustao je od pritiskanja crvenog prekidača, koji bi cio svijet gurnuo u treći svjetski, ali i nuklearni rat.
On je osamdesetih godina prošlog vijeka bio pukovnik ruske vojske i zapovjednik komandnog centra OKO smještenog u blizini Moskve, srca sistema koji je upozoravao na nuklearne projektile koji bi eventualno bili ispaljeni na tadašnji SSSR.
Tog 26. septembra 1983. u prvim minutima poslije ponoći centrom se oglasio alarm. Računar je javio da je prema Moskvi iz smjera SAD-a poletjela jedna balistička raketa sa nuklearnom bombom, a nedugo potom čulo se upozorenje o još četiri. Udar je trebalo da uslijedi za svega nekoliko minuta.
"Nikad nisam ni pomišljao da bih se mogao naći u takvoj situaciji iako smo bili uvjereni da nas Amerikanci mogu napasti i da je samo pitanje trenutka kada će se to desiti. Hladni rat bio je u to doba ledeno hladan", pričao je Petrov.
Iako je prema protokolu trebalo da odmah ispali salvu nuklearnih raketa iz sovjetskih baza koje bi pogodile ciljeve na području SAD-a i Zapadne Evrope, Petrov je oklijevao. Nije pritisnuo crveni taster.
"Sve je bilo spremno, ali nisam htio da ispalim rakete, bilo je jasno da to znači kraj svijeta kakav poznajemo. Odlučio sam da čekam. Minuti su prolazili, a računari su pokazivali da se američki projektili sve više približavaju SSSR-u. Alarm je potresao cijeli centar, ali nisam ispalio rakete, niti sam obavijestio svoje nadređene. Oni bi mi i tako naredili da pucam. U takvim situacijama ne možete da racionalno analizirate, nema puno vremena, već se oslanjate na instinkt. A on mi je govorio da nešto nije u redu", kaže Petrov.
U tom trenutku je, kaže, na umu imao dvije stvari.
"Računar je pokazivao da prema nama leti pet projektila ispaljenih iz samo jedne baze, i svi idu prema Moskvi. Opšti napad Amerikanaca zasigurno se ne bi ograničio na samo pet raketa, već bi njima sigurno željeli da 'obogalje' naše sisteme naoružanja. I drugo, razmišljao sam da računar nema mozga i da može pogrešno protumačiti signale za nuklearne rakete", rekao je Petrov, koji je tada ipak odlučio da pričeka udar, pa i po cijenu da neće moći da uzvrati.
Računari su pokazivali da se projektili sve više i više približavaju, do nuklearnog udara ostao je još samo minut, trideset sekundi, deset, pet... Ljudi u centru spremili su se na najgore... A onda ništa. Ni jedne eksplozije nad Moskvom. Ni traga udaru. Računar je i dalje govorio da su rakete pogodile glavni grad, ali vani, u centru Moskve ništa nije ukazivalo na takav scenario. Bilo je jasno, uzbuna je bila lažna.
Petrov je prijavio incident, a istraga je pokazala da je ruski satelit krivo očitao podatke zbog rijetkog fenomena poravnanja Sunčevih zraka na oblacima i putanje satelita.
Petrov je uskoro penzionisan, a doživio je i nervni slom. O incidentu se do devedesetih ništa nije znalo, ali u međuvremenu je sve procurilo u javnost.
"Ja nisam heroj, Samo sam radio svoj posao. Bio sam na pravom mjestu u pravo vrijeme", poručuje Petrov
Zanimljivo, iako je spriječio moguću nuklearnu katastrofu, pukovnik Petrov je prekršio svoja naređenja i vojni protokol. Zbog toga su ga kasnije ispitivali nadređeni, a to je, pak, dovelo do toga da ga više nisu smatrali pouzdanim vojnim oficirom.
Sovjetska vojska nije kaznila Petrova, ali ga nije ni nagradila niti mu dala priznanje. Dobio je negativnu ocjenu i njegova jednom obećavajuća vojna karijera stigla je do kraja. Preselili su ga na manje važan posao, a ubrzo potom su ga i penzionisali.
"Moja pokojna žena punih deset godina nakon incidenta nije o njemu znala ništa. Jednom me pitala šta sam učinio. Odgovorio sam joj: Ništa", rekao je Petrov.
Da je Petrov ispalio nuklearne rakete, stručnjaci tvrde da bi to bio kraj čovječanstva. One koje ne bi ubio udar, umrli bi za šest do osam mjeseci jer bi silne detonacije podigle radioaktivnu prašinu koja bi na nekoliko godina zaklonila sunce i izazvala nuklearnu zimu koju niko ne bi preživio.
( Vijesti online )