Okrugli sto "Stop nasilju i vanadalizmu": Najvažnija rana intervencija i prevencija

Većina djece u kolašinskoj OŠ Risto Manojlović, osjeća se sigurno, ali se pokazalo da određeni broj učenika ima iskustvo vršnjačkog nasilja, rezultati su nedavno obavljenog istraživanja, koje je sprovela ta ustanova.

Ipak, kako je na okruglom stolu "Stop nasilju i vanadalizmu" kazala psihološkija Marijana Bulatović Medenica, jasno je da "određeni vidovi nasilja promiču, pogotovu, sajber nasilje, seksualno zlostavljanje, zanemarivanje..."

Takođe, objasnila je ona, druga istraživanja su pokazala da je zabrinjavajuća pojava vanadalizma, to jest, uništavanja imovine u školi. Na okruglom stolu, koji je organizovala ta OŠ, predstavnici Osnovnog državnog tužilaštva (ODT), policije, institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, učenika, roditelja, nastavnika... Istakli su značaj rane intervencije i prepoznavanja problema, kako bi se prevenirali slučajevi različitih oblika nasilja.

Takođe, kako je zaključeno, od velike važnosti je i stvaranje povjerenja između učenika, nastavnika i roditelja, kao i intersektorska saradnja.

"Većina djece se se u školi osjeća bezbjedno, ali se pojavio određeni procenat djece koje su imali iskustvo vršnjačkog nasilja i na čijoj identifikaciji radimo. Imamo pojavu nižeg praga tolerancije na frustraciju. Česti su sukobi, tuča, ružne riječi, nedakvatan rječnik... U velikom broju slučajeva izostaje adekvatno vaspitavanje iz porodice u smislu kreativnog rješavanja konflikta. Uglavnom, poruka koju djeca dobijaju od roditelja je da se na nasilje reguje nasiljem", rekla je, između ostalog, psihološkinja.

Bulatović Medenica objašnjava da roditelji vrlo rijetko sa djecom pričaju na temu seksualnog nasilja. U cilju prevencije nasilja, ali i prilagođavanju programa "Škola bez nasilja" aktuelnim okolnostima, u kolašinskoj OŠ, kroz brojne aktivnosti, nastoje da rade na prevenciji, ali i edukuju nastavni kadar i učenike da prepoznaju nasilje.

U toj obrazovnoj ustanovi, formiran je tim za reagovanje u slučajevima nasilja, zatim, relizuje se vršnjačka edukacija, koja se pokazala efikasnom, planovi odjeljenjskih zajednica su izmijenjeni i dodata edukacija iz oblasti psihosocijalnih vještina, psihološkinja je održala radinoce sa učenicima osmog razreda na temu seksulanog nasilja... Još mnogo toga je u planu, poručili su sa okruglog stola.

Savjetnica ombudsmana za oblast prava djeteta Duška Šljivančanin kaže da su "karakter i vizija nasilja sada drugačiji, u odnosu na ono što smo tradicionalno navikli i često na to nema adekvatnog odgovora".

Ona je potencirala važnost rane intervencija i prevencija, te edukacija svakog prosvjetnog radnika, u odnosu na sve pojavne aspekte nasilja.

"Teško je, nekada, zbog brojnosti učenika u odjeljenjima ostvariti individualan pristup, ali moramo raditi sistemski da nastavnici imaju uslove da prepoznaju rane naznake preddelikventanog ponašenja, s jedne, ili potištenost i nevolju koje dijete trpi, s druge strane. Psiholog nije u učionici, već prosvjetni radnik, koji ne nudi samo obrazovanje, već ima i vaspitni momenat. Upravo je to važno- da edukujemo prosvjetene radnike da prepoznaju promjene kod djeteta i da imaju uslova da se djetetom zaista bave. Bitno je rano prepoznati problem, kako bi se konsulotovala psihološko -pedagoška služba za dalje postupanje. Rana intervencija i prevencija je u svim preporukama koje dolaze sa adrese Zaštitnika ljudskih prava i sloboda", podsjetila je Šljivančanin.

Naučiti djecu da prepoznaju problem, kome da se obrate i šta je neprihvatljivo tolerisati, najbolji je način na tom putu, rekla je Maja Šćepanović rukovoditeljka ODT i specijalizovana tužiteljka za rad sa maloljetnicima.

"Nasilja među maloljentnicima je zaista dosta. U tom smislu, dobijamo "signale" iz obrazovnih ustanova, a mnogo veći je broj onog do čega zajednički dolazimo, kroz rad policije i tužilaštva. Ima pojavnih oblika nasilja, koji do sada nijesu bili karakteristični za našu sredinu. Veliku pažnju potrebno je pokloniti žrtvama, kako djeci iz brakorazvodnih parnica, tako i onoj koja trpe vršnjačko i ostale vidove nasilje i tu je potrebna saradnja institucija i razmjena informacija. Apelujem na roditelje da na kvaliteniji način i češće kontrolišu slobodno vrijeme svoje djece, što ne podrazumijeva samo da znaju s kim se druže, već i kontrolu boravka van kuće, kao i vrijemena koje provode "na internetu"", rekla je Šćepanović.

Rukovoditeljka ODT je, govoreći o iskustvu iz svog posla, objasnila da su predrasude često kočnica pružanja adekvatne pomoći djeci.

Nataša Peković, direktorica OŠ Risto Manojlović, govorila je o nasilju koje je usmjereno prema prosvjetnim radnicima. Ona je objasnila da njene kolege rade pod pritiscima, te da često nemaju, kako je rekla, psihološki komfor i sigurnost na radnom mjestu, koji su neophodni da bi u fokusu interesa bio učenik.

"Vrlo je bitno da se nastavnici osjećaju na svom radnom mjestu sigurno, prije svega, zbog učenika, koji su u fokusu interesovanja i jako je važno da roditeljima pošaljemo poruku da učenik ima priroritet. Isto tako, da bismo to moglo raditi, moramo imati određenu vrstu psihološkog komfora i krajnje je vrijeme da bude zaštitćen ljudski i profesionalni inetgritet prosvjetnih radnika. Ono što planiramo je da stalno podsjećamo roditelja da je izuzetno važan odnos povjerenja prema nastavnicima, ali povjerenja koje mora biti praćeno stepenom uvažavanja ličnosti i profesije nastavnika" rekla je ona.

Na okruglom stolu predstavnici učenika istakli su kao problem praksu "da nastavnici najviše pažnje posvećuju ili najboljim ili đacima koji prave probleme". Zbog toga, objasnili su, veliki broj njihovih vršnjaka, van tih grupa, ostaje izvan fokusa pažnje. Učenici su rekli da i da najviše nasilja doživljavaju na društvenim mrežama, ali i poručili da edukacija treba da bude osmišljena na zanimljiv i način koji će privući pažnju djece.

Sa skupa je poslata poruka i medijima da više pažnje posvete načinu na koji izvještavaju o slučajevima vršnjačkog i ostalih vidiva nasilja nad djecom. Učesnici su apelovali na novinare da se pridržavaju novinarksog kodeksa i da izbjegnu senzacionalizam, te da vode računa o zaštiti identiteta maloljetnika, naročito kad je riječ o malim sredinama, u kojima je potrebna u tom smislu dvostruka pažnja.

( Dragana Šćepanović )