„Hondu” sam izabrao srcem, a ne glavom
Do kraja šampionata u simulaciji auto-trka ostalo je svega još nekoliko sedmica, a gejmer Boris Ilinčić nada se da će uspjeti da prestigne konkurente i bude prvi u svojoj klasi
Šampionata na virtuelnim brdskim stazama u organizaciji Montenegro Sim Racinga polako se zahuktava, a crnogorski trkač Boris Ilinčić jedan je od favorita za osvajanje prvog mjesta u kategoriji “honda civic super” prodakšn klasa A-2000ccm3.
Prva trka kojom je otvorena nova sezona još krajem prošle godine bila je ona na Glavi Zete gdje je Ilinčić u svojoj klasi bio drugi.
”Bila je to prva trka poslije duge pauze. Imao sam zadovoljavajući tempo, međutim na trci je došlo do tehničkih problema, imao sam veliki FPS drop. Kako sam se odaljavao od starta, situacija je postojala bolja tako da sam uspio da izvučem drugu poziciju na kraju sa kojom sam bio zadovoljan”, prisjetio se Ilinčić prve trke, a već onoj na stazi Monte Erice upisao je prvu pobjedu.
”Za drugu stazu sam morao da radim dosta optimizacije grafike i generalno kompjutera, u čemu mi je pomogao kolega Mladen. Uspjeli smo da postignemo optimalan FPS za tu trku. Samim tim sam mogao da ostanem fokusiran na trku i uspio doći do svoje prve pobjede”, priznaje Ilinčić koji ne krije da mu je trijumf dao vjetar u leđa, pa se za trku na stazi Krajiška zmija dosta spremao.
”Međutim, uprkos svom treningu koji sam imao, nisam mogao da ispratim tempo koji su postavili Baćko i Miloš. U trci sam imao ovog puta malo i sreće, završio sam drugi, iza Baćka, a ispred Miloša koji je napravio sitnu grešku na drugom penjanju”, prisjetio se Ilinčić, te priznaje da je četvrtu trku šampionata na stazi Trento Bontone “unaprijed otpisao”.
”Nisam imao dovoljno vremena za trening. Popeo sam se svega nekoliko puta i u trci sam vozio četiri sekunde brže nego na treningu. To čak nije bilo dovoljno ni za podium, završio sam četvrti”, kaže gejmer koji je i na stazi Skradin imao kikseve.
”Takođe, trka gdje sam imao samo tri treninga. Prvo penjanje sam odvozio malo opreznije, dok na drugom već u drugoj krivini udaram u barijeru i sa oštećenim autom idem do kraja što me koštalo dosta vremena i završavam treći”.
Stazu Gorjanci je, ne krije, vrlo brzo zavolio.
”Bila je osvježavajuća promjena u odnosu na ostale. Mnogo je brza i nema oštrih krivina, svuda se ide velikom brzinom. Na treninzima sam imao odličan tempo i mislio sam da je ovo trka gdje mogu ponovo da se vratim na najvećem stepeniku podijuma. Međutim, sudbina je imala neke druge planove i opet dolazi do istog problema koji sam imao i na Glavi Zete. Probao sam da izvučem maksimum iz situacije koja je nastala, ali jednostavno nisam mogao da vozim jer je bio prevelik pad FPS-a. Prvo penjanje sam kasnio skoro tri sekunde u odnosu na svoj personalni rekord. Baćko nije bio u mogućnosti da se pojavi na trci i dosta konkurencije nije uspjelo da završi prvo penjanje, dok je Miloš opet ispunio očekivanja i pobijedio, ja sam završio drugi”, posljednja je staza na kojoj je učestvovao a već naredne subote čeka ga vožnja na St Aghata.
”Već sam krenuo sa pripremama i nadam se najboljem. Još je rano za bilo kakve prognoze, ali ostajem pozitivan i očekujem dobru borbu do kraja”, ne krije svoja očekivanja Ilinčić. Zasada su mu na virtuelnim stazama najljući protivnici Baćko Vujović i Miloša Samardžića koji je trenutno prvi na tabeli.
”Sa prve tri trke sam zadovoljan, dok sa posljednje tri ne mogu biti. Ta trka na stazi Trento me je koštala velikog broja bodova, s obzirom na to da se bodovao više nego ostale staze zbog svoje dužine. Prije Trento - Bontone sam vodio u šampionatu, dok poslije te trke padam na treće mjesto sa dosta velikim zaostatkom, kako za Milošem tako i za Baćkom. Nisam trenirao, staza je po mom mišljenju bespotrebno duga i jako dosadna. Međutim, još imam šanse, ostalo je četiri trke do kraja tako da, sve je moguće”, siguran je sagovornik Magazina koji ne krije da za najžešćeg protivnika vidi Mladena Miloševića.
Ove godine tri su klase, a Ilinčić je odabrao da tokom ovog šampionata vozi Hondu.
”Hondu sam izabrao srcem, a ne glavom. Honda je moj omiljeni proizvođač automobila i motora. Takođe, posjedujem jedan primjerak limitirane verzije “honda civic EP3 type R”, moglo bi se reći da volim taj automobil”, otkriva Ilinčić koji je prvi simulator napravio davne 2008. godine, sa Logitech G25.
”Međutim, tada sim racing scena skoro i da nije postojala. Prvi ozbiljniji šampionat u kojem sam učestvovao 2013. godine bio je u organizaciji Balkan Sim Racing. Tada sam osvojio drugo mjesto na brdu. Vozio sam i narednih nekoliko sezona do negdje 2016. godine. Tada sam prestao da vozim”, ističe, te priznaje da i pored neizmerne ljubavi prema auto-trkama nije bio u mogućnosti da vozi prave trke.
”S obzirom na to da sam zagazio u treću deceniju života, nemam namjeru da počinjem, ostavio bih te nove početke mlađim generacijama”, kaže Ilinčić koji iako učestvuje u brdskom šampionatu, ipak više voli kružne trke.
”Međutim i brdo ima svoju čar, pogotovo nama Crnogoricma. To je jedini oblik trkanja u našoj državi, mi kružne staze nemamo”, napominje Ilinčić koji jedini u Crnoj Gori koji ima kompletnu opremu, te se njegov simulator pokreće dok vozi trke VR-om.
”Osjećaj je mnogo bliži trkanju u stvarnom životu, nego recimo na stacionarnom simulatoru i monitoru. Međutim, ne bih mogao da se pohvalim da motion sim i VR mogu da poprave moja vremena na stazama. Naprotiv, mislim da je dosta teže voziti u takvom okruženju pogotovo sa trkačkim autom, koji je dosta tvrd, na brdu gdje su staze zapravo asfaltirane ulice kuda sobraćaju kola, autobusi i kamioni, zbog toga su i jako neravne. Trebalo mi je dosta vježbe da se priviknem na svoj setup. Pogotovo je teško biti konstantan na kočenju i ostati skoncentrisan na idelnu putanju i tačke kočenja na neravnom putu dok vas simulator bacaka okolo. Na krugu je dosta lakše, jer su većinom staze ravne i pregledne. No, na kraju dana, motion sim sa 6 osa i VR-om sam pravio prvenstveno zbog realnosti i svog užitka jer volim da vozim iz hobija. Mnogo mi je bitnije da imam što kompletniji osjećaj i da to bude što realnije, nego da jurim vremena i rekorde. Ovo je za mene samo hobi i način da iskažem svoju ljubav prema motosportu”, napominje Ilinčić koji je do sada vozilo i po ex-Yu, ali i inostranim stazama, te otrkiva koja mu je omiljena:
”Sve staze su na svoj način jedinstvene i mile, ali kad već moram izabrati najmiliju, rekao bih da je to, makar što se brda tiče, Kotor - Trojica. Opet biram srcem, a ne glavom. Nisam ništa specijalno brz na toj stazi, samo jednostavno je to staza koja ima dugu istoriju i najozbiljnija je trka, kako u virtuelnom tako i u pravom svijetu”.
S obzirom na to da je sve brzo, i da vožnje ne traju predugo, svega nekoliko minuta, nekada je poslije puno odvoženih treninga takmičarima teško da se skoncentrišu upravo upravo na tih nekoliko minuta.
”Lično nemam problema ostati skoncentrisan tih nekoliko minuta jer kao što ste rekli, vožnje ne traju predugo. Konknretno, meni je veći problem trema. Prošlo je nekih sedam, osam godina od mog posljednjeg takmičenja, tako da se sada osjećam kao da počinjem sve ispočetka. Kada vozite krug, te trke traju minimum 20 minuta i već poslije minut ili dva treme više nema. Dok ovdje cijela trka traje toliko vremena i to nije dovoljno za razbijanje treme. Već kada me prozovu u predstart počinju leptirići u stomaku, i kasnije od starta do cilja konstantan je psihički pritisak, jer ste svjesni da možete napraviti grešku koja vas može ostaviti bez bodova. Na kružnim trkama imate dovoljno širine da i ako pogriješite, trka nije gotova, i dalje postoji šansa da se vratite i uzmete bodove. Dok na brdu nije takva situacija, prolazi se na svega nekoliko centimetara brdu i stijenama ili bankinama i zaštitnim barijerama, jednostavno nema mjesta za grešku”, kaže Ilinčić.
Montenegro Sim racin okuplja veliki broj ljubitelja simulacije vožnje, a ne samo turnirom već i kompletnom zajednicom zadovoljan je gejmer.
”Što se tiče organizacije, malo je reći da sam zadovoljan. Organizovanje ovakvog šampionata nije ni malo jednostavno i zahtijeva dosta vremena, a njih je samo troje, rade puno radno vrijeme na poslu i imaju porodice o kojima trebaju da brinu. Uprkos privatnom životu pronalaze vrijeme da se posvete organizaciji iz čiste ljubavi prema auto-moto sportu bez ikakve finansiske dobiti. To je za jednu veliku pohvalu i zahvalan sam na ovoj prilici i mogućnosti da vozim u njihovom šampionatu, koji priređuje, ne samo dobro trkanje već i dobro druženje. Takođe je važno napomenuti da im je ovo tek druga sezona i siguran sam da imaju mnogo veće planove u budućnosti”, nada se Ilinčić kome Assetto Corsa nije prva igrica sa kojom se susreo, a sve je počelo od simulacije Live for speed, pa kasnije rFactor.
”Kada sam otvorio igraonicu Assetto Corsa je već postojala tako da smo i tada najviše koristili tu platformu. Postoji još dosta trkačkih simulacija, ali definitivno se najprirodnije osjećam dok igram Assetto Corsa i ako bih mogao izdvojiti rFactor2 i iRacing koji su možda čak i realniji od AC. Međutim, rFactor2 nema dovoljno veliku ponudu staza i automobila, dok iRacing zahtijeva dosta novca, ne može da se kupi već radi na principu mjesečne pretplate”, objašnjava razliku Ilinčić koji nekad volan zamijeni džojstikom.
”Čisto kao razonodu upalim sa vremena na vrijeme igrice kao što su GTA, Forza, Ride 4, MotoGP, ali mnogo više vremena provodim u simulatoru nego na džojstiku”, zaključuje Ilinčić.
( Marija Vasić )