KURGASHIAN - novo ime crnogorske rep scene: Hip hop me uvijek gura dalje

Crnogorska hip hop scena iz dana u dan raste, a odnedavno je bogatija za još jedno rep ime. Ovoga puta u pitanju je pripadnica ljepšeg pola Sara Kurgaš koja svoju karijeru gradi pod imenom KURGASHIAN.

Prvi singl “Sarah Tonin” objavila je pred kraj prošle godine, a reakcijama na istu je zadovoljna i mlada umjetnica. Inspiracija za singl “Sarah Tonin” potekla je iz muzičkog studija Knowhere2Run. KURGASHIAN je oduvijek cijenila muziku i novi zvuk, a odrasla je uz rep muziku. Nedavno je promovisala i drugi singl “Halal”, a o svemu tome priča za Vijesti...

Žene u repu, makar kad je u pitanju Crna Gora nijesu česta pojava. Kako si se zainteresovala za hip hop pravac i zašto baš hip hop?

Nisam se ni za šta posebno interesovala. Zapravo, prilično je lagano jer je sve došlo samo od sebe. Naravno, možda odradim nešto i u nekim drugim žanrovima, ali hip-hop je muzika uz koju sam odrasla i koja me uvijek gura dalje, zato sam odlučila da i ja guram nju.

Objavila si nekoliko pjesama, jesi li zadovoljna reakcijama s obzirom na to da se kad su crnogorski mediji u pitanju ovaj žanr slabo pušta?

Ne bavim se muzikom da bih se hranila reakcijama ili zbog publiciteta generalno. Cilj mi je bio da snimim nešto što i sama želim da slušam, a čega nema na našem medijskom prostoru. Zanima me samo ono što misle moji najbliži. Svakako, jesam iznenađena reakcijama, jer nisam planirala da se sve baš ovako izdešava, ali moram reći da sam izuzetno počastvovana što sam pozvana da nastupam u “CKZ Ribnica” u srijedu, 22. februara kao podrška trenutno najvećem reperu iz Crne Gore, Rendomu!

Nedavno je Bilbord objavio listu najboljih repera, a tek na 10. mjestu našla se žena - Niki Minaž. Ovaj žanr kod ženskih izvođača u svijetu je odavno atraktivan, no kod nas još uvijek ima malo žena koje se odlučuju za hip hop. Ima li predrasuda prema ženama koje se bave repom?

Niki je žena koja je rasturila sve predrasude prema ženama u hip hopu i smatram da treba da bude na vrhu još neko vrijeme. Nisam osoba koja ima bilo kakve predrasude, niti su me ikada interesovali tuđi stavovi. Ukoliko se misli na neke konkretne predrasude prema reperkama, možda ih treba iznijeti da bih o njima konkretno i govorila.

Posljednjih godina dosta repera je prešlo u trep. Kako ti gledaš na ovaj novi oblik hip-hopa, da li samo kao trenutni trend ili može opstati poput repa?

Trep živi otprilike dugo koliko i ja. Ti prelasci iz žanra u žanr ne bi trebali da budu neka neobična pojava u muzici. To je nešto kao kada se slikar posluži nekim drugim oblikom izražavanja pri slikanju: npr. iskoristi i sunđer, a ne samo četkicu na platnu. Ljude treba pustiti da istražuju, mada izvođači svakako moraju biti svjesni šta im leži, a šta ne.

Danas teme kad su u pitanju rep i trep pjesme uglavnom su jednolične - droga, mafija, brza kola.... Koliko je uopšte inspirativno tebi pjevati o tim stvarima i smatraš li da takve numere šalju mladima koji najviše slušaju ovaj žanr pogrešne poruke?

Mislim da je promašen zaključak ukoliko se misli na poruku koju šalje Sarah Tonin. Da objasnim: serotonin je sastavni dio svačijeg nervnog sistema i nerijedak je slučaj, pogotovo među mladima, da se osjeća njegov nedostatak. Poruka je bila da se serotonin može stvoriti, ne samo kroz tablete koje su danas predmet zloupotrebe među mladima, već i kroz bilo kakve druge aktivnosti. Sarah Tonin sam ja. Izvodim ovu muziku da bi se osjetio hormon sreće. Čuli smo da je nekome vožnja terapija. Isto tako i muzika. Nije trep muzika baš toliko plitka, niti ograničena na stvari koje su uobičajene samo na našem prostoru. Možda je ljepota baš u sluhu i umu stvaraoca. Nikad ne znate kroz šta neko prolazi.

Kod trepa ima dosta autotjuna, međutim tvoj glas nije se provlačio kroz ovaj filter. Kakvo mišljenje imaš o autotjunu?

Mislim da svako treba da igra svoju igru, ali lično nemam želju da se služim tim alatom.

Koje reperke cijeniš?

Reperke koje su i te kako doprinijele domaćoj ženskoj rep sceni su definitivno Sajsi MC i Mimi Mercedez, mada je njihova tema malo drugačija u odnosu na ono o čemu ja želim da pišem. Senidah je takođe super u tom žanru muzike.

Zapravo, zahvalna sam im na tom opipavanju terena jer sad KURGASHIAN ne mora da uči da hoda, već može odmah da trči. Svakako preferiram inostranu muziku jer je dosta uticala na mene, pa tako i reperke Iv, Trina, Kelis, Mis Eliot, M.I.A. i nezaboravna Nicki Minaž.

Muzika, a posebno rep uvijek je bio kritika društva. Koje društvene teme ti kroz svoje pjesme želiš da obradiš?

Kao što sam već to i obrazložila, “Sarah Tonin” ima temu u kojoj se obrađuje mentalno zdravlje. Sa druge strane, “Halal” je pjesma kroz koju sam pokušala da napokon stavim do znanja da se u mojoj kući izuva i ne jede svinjetina, na šaljiv način. Niste svjesni koliko puta mi se desilo da se ljudi začude kao: “Ha-ha, Sara - a ne jede svinjetinu?”. Ovim putem zahvaljujem veganima, vegetarijancima, glutenfrijancima i ribojedima što je uz njihovo postojanje napokon postalo prihvatljivo da osoba (bila ona islamske vjeroispovijesti ili ne), zaboga - ne jede svinjetinu. Keep it halal i #keepitupwithKURGASHIAN.

( Marija Vasić )